Jedna od najpopularnijih hrvatskih opera, »Nikola Šubić Zrinjski« Ivana pl. Zajca, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu doživjela je posebnu izvedbu u povodu 150. obljetnice od praizvedbe. Naime, 4. studenoga 1876. upravo je na zagrebačkoj pozornici tadašnjeg Narodnog zemaljskog kazališta sam skladatelj prvi put i ravnao »Zrinjskim«. Spomenuta popularnost u narodu nije uvijek bila dobrodošla, posebno ako se razmatraju različiti politički konteksti, ali je nedvojbeno da je upravo »Zrinjski« od svih hrvatskih opera ona koja je nacionalni duh ponajviše baštinila i pronosila, značajno više od, primjerice, »Ljubavi i zlobe« Lisinskog koju nekako smatramo nacionalnom operom. Tematika sebedarja i žrtve koju je sigetski junak Zrinjski podnio za domovinu nadahnjivali su publiku generacijama, a nacionalni ponos širio se Zajčevim taktovima i u najudaljenije kutke Zemlje. Od Japana do Čilea poznato je kako su dijelovi ove opere, poput finala »U boj, u boj« bili ne samo rado izvođeni, već postajali i himne sveučilišta ili mornarice, a neki antologijski stihovi kao da su postali i narodne mudrosti prožete domoljubnim simbolima.

Iskustvo i mladost

Ivan pl. Zajc rođen je 1832. godine u Rijeci i potomak je češke obitelji koja je početkom 19. stoljeća doselila u naše krajeve. Otac se također bavio glazbom te je čak bio i dirigent tadašnjeg kazališta, a sin Ivan svoj je profesionalni glazbeni put započeo studijem u Milanu s kojega se u Rijeku vraća 1854. nakon smrti oca i majke kako bi preuzeo očeve dužnosti. Ubrzo odlazi u Beč (1862.) gdje s uspjehom radi na tada iznimno popularnom žanru operete, a konačno se seli u Zagreb (1869.) gdje ostaje do smrti. Iako Zajca u Rijeci posebno štujemo kao važnog sugrađanina, činjenica je da je njegov hrvatski put ponajviše vezan uz Zagreb gdje je osim ravnatelja Opere obnašao i brojne druge dužnosti od kojih se ističe mjesto ravnatelja glazbene učionice Hrvatskog glazbenog zavoda. U gustom dnevnom rasporedu disciplinirani je Zajc živio, radio i stvarao sve do smrti 1914. godine.

Nadahnut dramom Teodora Körnera »Zriny«, Zajc s libretistom Hugom Badalićem stvara »Nikolu Šubića Zrinjskog«, operu u tri čina i osam slika podijeljenih u »turski« i »hrvatski« tabor. Od praizvedbe spomenute 1876. publika iznimno dobro prihvaća ulomke poput »Zakletve« ili »Romance Zrinjskog«, kao i finala »U boj, u boj«, a sama je opera redovito na repertoaru gotovo svih hrvatskih opernih kuća. U želji da se obilježi 150. obljetnica praizvedbe, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i ove je sezone operu uvrstilo u svoj repertoar i to nekako blizu Dana državnosti, što je dodatno potaknulo interes ionako zainteresirane publike. Sve izvedbe, kojih je u mjesecu lipnju planirano četiri, već su rasprodane, a poseban naglasak stavio se i na mlade pjevače, debitante, o kojima HNK u Zagrebu očito pažljivo promišlja. Naime, kao u nekoj smjeni generacija, dirljivo je bilo gledati iskusne i prekaljene interprete ovjenčane brojnim nagradama kako na pozornici stoje uz bok najbolje hrvatske pjevačke mladosti pomažući im u stvaranju svojih novih interpretacija.

Izvedba u povodu 150. obljetnice opere bila je ujedno i 755. »Zrinjski« kojeg je uprizorio ansambl HNK-a u Zagrebu. Naslovnu ulogu u lipanjskim predstavama tumače Ljubomir Puškarić i Siniša Hapač, njegovu ženu Evu Josipa Lončar (debi) i Tamara Franetović Felbinger, a kćer Jelenu Josipa Bilić i Darija Auguštan (debi). U ulozi mladog Juranića nastupaju tenori Josip Švagelj (debi) i Roko Radovan, Alapić je Ozren Bilušić i Robert Palić, a Paprutović Tvrtko Stipić, Ivo Gamulin i Lovre Gujinović. Turski tabor u operi predvode Toni Nežić (debi) i Siniša Štork kao Sulejman, Stjepan Franetović i Mario Bokun kao Sokolović te Davor Nekjak i Marin Čargo kao Levi. U manjim ulogama ističu se Siniša Galović, Josip Galić, Alen Ruško, Damjan Karanfilov, Lovre Gujinović i drugi.

Raskošna produkcija

Antologijsko redateljsko ostvarenje koje poznajemo već gotovo tri desetljeća potpisuje Krešimir Dolenčić uz autorski tim scenografkinje Dinke Jeričević, kostimografkinja Ike Škomrlj i Dženise Pecotić, koreografkinje Sonje Kastl i oblikovatelja svjetla Denija Šesnića. Za ovogodišnje izvedbe svoj umjetnički doprinos dali su i asistentica redatelja Marta Tutiš, asistentica koreografkinje Božica Lisak i baletna majstorica Iva Višak. Raskošnu zagrebačku produkciju upotpunjuju i baletni umjetnici, posebno u turskim slikama i na samom kraju opere, pa istaknuti valja i nastupe Afrodite Siljanoske i Dunje Zoričić kao Hrvatske i Turske vile, ali i Pauline Žanetić, Thi Cuevas Nguyen, Ivančice Alajbeg i Carle Ferrer u Andante ballabile, Marte Sironić, Katarine Bužić i Lune Jušić u Arapskom plesu, Dore Kovač i Pietra Vittoria u Orijentalnom plesu te Dore Kovač, Ovidiua Muscalua, Afrodite Siljanoske, Dunje Zoričić, Ivančice Alajbeg, Marte Sironić, Petre Vargović Stanciu, Darije Brdovnik, Pauline Žanetić, Vere Kreitmeyer, Thi Cuevas Nguyen, Laure Leko, Lune Jušić i Estrelle Cebrino Torres u Jeleninom snu.

Zbor Opere HNK-a u Zagrebu uvježbao je Luka Vukšić, orkestar predvodi koncertni majstor Zvonimir Krpan, a da izvedbama ravna čast je ukazana riječkom dirigentu Igoru Vlajniću koji »Zrinjskog« na repertoaru ima već više od 20 godina. Za posebnu priliku 150. obljetnice maestro Vlajnić je iz fundusa riječke Vile Ružić dobrotom Theodora de Canzianija na posudbu dobio i originalni dirigentski štapić skladatelja Ivana pl. Zajca izrađen od bjelokosti koji je na ovaj način, simbolički, ponovo sudjelovao u izvedbi »Zrinjskog« na istoj pozornici na kojoj ga je publika prvi put čula prije toliko godina. Zagrebačka publika ponovo je pokazala svoju naklonost prema Zajčevom djelu i cijelom ansamblu kako srdačnim aplauzom i stajaćim ovacijama, tako i rasprodanim predstavama.