Držim da našem životu smisao daju radoznalost i ljubav… Poezija je usvajanje ljepote svijeta, života, svega ljudskog, a istodobno je otpor okrutnosti svijeta, života, svega ljudskog – navodi u zaključku svoje knjige »O estetici« Edgar Morin, poznati filozof i sociolog te jedan od najutjecajnijih francuskih intelektualaca modernog doba koji je nedavno preminuo u Parizu u visokoj dobi od 104 godine. Spomenutu knjigu objavio je 2017. zagrebački TIMpress u prijevodu i s pogovorom Rade Kalanja.

Edgar Morin sefardskog je podrijetla; rođen je 1921. kao Edgar Nahoum u židovskoj obitelji grčkih korijena. Kao mladi pariški student pridružio se francuskom Pokretu otpora protiv nacista, preuzevši pseudonim Morin koji će koristiti ostatak svog života. Kasnije je postao komunist, zatim kritički promatrač svih ideologija i, u konačnici, jedan od najpoznatijih mislilaca svog vremena. Morinova iskustva rata, progona i egzistencijalne prijetnje duboko su oblikovala njegova razmišljanja. Nakon 1945. godine Morin se isprva kretao u komunističkim intelektualnim krugovima, prije nego što se distancirao od staljinizma. Međunarodnu slavu stekao je svojom teorijom kompleksnog mišljenja. Protiveći se svakom obliku redukcionizma, smatrao je da se stvarnost sastoji od međusobnih veza: između pojedinca i društva, reda i kaosa, znanja i neizvjesnosti.

Do duboko u starost Morin je ostao snažan glas u intelektualnim raspravama o suvremenim pitanjima, o globalizaciji, ekološkoj krizi, sukobima i ratovima. Bio je poznat i u Njemačkoj po djelu »Nulta godina Njemačke«, u kojemu je opisao poslijeratno razdoblje i rođenje novoga njemačkog društva nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Edgar Morin bio je istraživač u francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja. U svojim djelima razmatra različite fenomene suvremenoga doba i društva, posebnu pozornost posvećujući metodi znanstvene spoznaje. Napisao je više od 60 knjiga, a iznimno je poznat u francuskom govornom svijetu, u Europi i Latinskoj Americi. Značajnija djela su mu »Film ili imaginaran čovjek«, »Duh vremena«, »Kako izaći iz XX. stoljeća« i »Misliti Europu«.

U knjizi »Misliti Europu«, koju je u prijevodu Melite Svetl objavio hrvatski Durieux, Edgar Morin predlaže da napustimo retoričke diskurse i fragmentarne misli iz kojih proizlaze imaginarne Europe, bilo idealne, bilo osakaćene. Ovaj esej je s jedne strane radoznalo putovanje europskom kulturom i poviješću, a s druge strane autor zamišlja Europu kao mnogostruko i kompleksno jedinstvo što suprotnosti objedinjuje tako da cjelina na kraju ostaje nedjeljiva.

»Europa je postala zemljopisnim pojmom samo zato što je postala historijskim pojmom. Prvi ostaje bez osobine stabilnosti potonjeg, ali stječe dinamička svojstva postanka i preoblikovanja. Tako se Europa oblikovala i održala kao generativni kaos. Nije li početni doprinos barbara baš kaos? Ali on je bio generativan zato što su u njemu kipjeli i miješali se zameci i pelud sredozemne, grčke i latinske kulture, i zato što je jedna religija koja je došla s Istoka i sama noseći u sebi grčke i latinske gene, združena sa svojim židovskim, došla civilizirati taj kaos. Otada se Europa stvarala u organiziranoj anarhiji, poput nekog ekosistema koji se oblikuje polazeći od inter-retro-djelovanja, povezujući čudesnu raznovrsnost živih bića koja se uzajamno bore i hrane unutar iste geoklimatske sredine. U tom se smislu Europa euroorganizirala. Kao ni ekosistem, Europa nikada nije imala jednu glavu, jedan mozak, jedno središte, već milijune mozgova i bezbroj središta. Kao što neki ekosistem izvire iz inter-retro-djelovanja koje ga stvara, povratno djelujući na svoje sastavnice, uz stalnu prisutnost unutar bića koja su u njemu, tako je i Europa nevidljivo prisutna u unutrašnjosti svega što je europsko, osvrnuo se Morin.

Njegov rad na složenosti i »složenoj misli« (pensée complexe) međunarodno je priznat, baš kao i njegov znanstveni doprinos na različitim područjima kao što su studiji medija, politika, sociologija, vizualna antropologija, ekologija, obrazovanje i biologija sustava. Godine 1960. Morin je putovao Latinskom Amerikom, posjetivši Brazil, Čile, Boliviju, Peru i Meksiko. Po povratku u Francusku objavio je »Duh vremena«, rad o popularnoj kulturi, kojim je zadužio zapadni svijet i njegovo promišljanje društvenih fenomena, masovne kulture i socijalnih pozicija.

»Masovna kultura se jedino trudi popuniti dokolicu (spektaklima, mečevima, televizijom, radiom, čitanjem novina i časopisa), ona ljude upućuje na to da osoban spas traže u dokolici, štoviše, ona njeguje dokolicu, koja postaje način života. Dokolica nije samo prazna vreća u koju mogu stati važni sadržaji života i u kojoj težnja prema osobnoj sreći postaje zahtjev. Ona je sama po sebi kulturna etika. Dokolica nije samo okvir osobnih vrijednosti, ona i sama po sebi postaje neka vrsta ispunjenja«, napisao je Morin.

Poznat je i kao utemeljitelj transdisciplinarnosti te su mu dodijeljeni počasni doktorati s područja različitih društvenih znanosti na tridesetak sveučilišta. ​Ovako je u povodu knjige »O estetici« zapisao Rade Kalanj: »U intelektualnom polju uvijek postoje iznimni pojedinci koje se zbog njihova velikog djela i utjecaja ideja kojima su ta djela posvećena s pravom označava kao grandiozne figure. To su oni veliki ljudi za koje je možda najjednostavnije reći da su originalni autori i mislioci. Jedan od njih svakako je Edgar Morin, čovjek uzbudljive biografije i autor neobično širokih misaonih horizonata. Knjiga ‘O estetici’, koju je Morin oblikovao kao svojevrsni sažetak prvotno zamišljenog, ali nenapisanog većeg djela, zanimljiva je i značajna iz nekoliko razloga. Ona pokazuje da Morinova sistemska ambicija, koja ga je vodila u pisanju ‘Metode’, nije iscrpljena knjigom ‘Etika’, odnosno razmatranjima etičke tematike. Estetsko se polje, prema Morinovu mišljenju, stalno širi i upravo bi to širenje trebalo shvatiti kao najbolji dokaz ljudske kreativnosti. Morin je intelektualac čije se mišljenje s pravom često traži, rado sluša i uvažava. Stoga bi, na način njegovih stilskih i dijalektičkih obrata, bilo možda primjereno reći da knjigu ‘O estetici’ valja čitati u svjetlu sveukupnih Morinovih metodoloških postavki, kao što te metodološke postavke treba čitati u svjetlu ove nevelike, ali idejama bogate knjige.«

TIMpress objavio je i Morinovu knjigu »Spoznaja, neznanje, misterij« u kojoj autor piše: »Sve što je očito, sve što je poznato, postaje čuđenje i misterij. Moje se čuđenje povećava pri svakom pogledu, pri svakom osjetu. Ne samo kad je riječ o misteriju života, egzistencije, stvarnosti, nego i kad je riječ o glavama prolaznika na ulici, o stablima, životinjama… Začuđen sam pred gomilom koštica unutar lubenice, zaštićenih poput novorođenčadi, pred košticama u bobicama grožđa, kao i pred jezgrom zatvorenom u tvrdoj koštici breskve. Imam snažan osjećaj nevidljivog koje je skriveno u onom viđenom. Osjećam ono što su osjećali mnogi duhovi u mnogim civilizacijama, osjećam tajnu istinu koju valja tražiti s upornošću i askezom, sve do inicijacije koja napokon omogućuje pristup u ezoteričnu istinu. No postao sam svjestan da će ta istina ostati zauvijek skrivena našoj svijesti. Oni koji vjeruju da su u tome uspjeli obmanjuju se ključnom riječju koja ih prosvjetljuje. Uostalom, uvijek sam osupnut kad čujem one što mašu riječju koja raspršuje svaku tminu: bog, materija, duh, um, determinizam. Jedan sam od onih koji su zadivljeni svemirom, ali ne i jedan od onih koji mu pronalaze neki smisao ili ga racionaliziraju.«

Morinov 100. rođendan zabilježen je u svjetskim medijima. Čestitkama se pridružio i tadašnji papa Franjo, dok je UNESCO organizirao online panel diskusiju na kojoj se raspravljalo o Morinovu utjecaju na kulturu i društvo. U svojoj poruci papa Franjo je naglasio da je Morinu dug život, bogat događanjima i susretima, omogućio da bude privilegirani svjedok dubokih i brzih promjena kroz koje su naša društva prolazila i još uvijek prolaze. U tom smislu Edgar Morin imao je mogućnost analizirati značenje tih promjena, nadu koju pružaju, ali i upozoriti na njihove rizike i opasnosti. Opisujući ga kao »advokata boljeg društva«, papa Franjo istaknuo je da je u svjetlu napretka znanosti i tehnologije te velikih mogućnosti koje one pružaju društvu, Morin ukazao na važnost postizanja moralnog i intelektualnog progresa kako bi se izbjegle katastrofe. Papa je podsjetio da je Morina svijest o zajedničkoj sudbini čovječanstva usmjerila prema potrebi stvaranja civilizacije u čijem će središtu biti čovjek, a ne moć novca.