U organizaciji Kreativne platforme Ponta Lopud, čija je osnivačica Tilda Grossel Bogdanović, na otoku Lopudu je od 27. do 29. kolovoza održan 4. Ponta Lopud Jazz Festival. Radi se o manifestaciji koja je puno više od glazbenog festivala. Naime, bio je to susret glazbenika iz cijeloga svijeta, od Estonije i Litve, preko Puerto Rica i Meksika, do Švicarske i SAD-a… Osim što je osmislila koncertni program, suosnivačica i umjetnička direktorica festivala Thana Alexa velik je dio usmjerila na edukativni rad s uglavnom mladim, ali već profesionalnim glazbenicima, koji funkcionira na nekoliko razina: kroz predavanja, razgovore, slušanje koncerata, sviranje s kolegama, ali i mentorima…

Uz to što su se polaznici okupljali u sastave svirajući uz savjete mentora, u edukativnom dijelu bile su zastupljene iznimno važne, ali inače neuobičajene teme vezane uz živote i karijere glazbenika. Primjerice, u Kneževom dvoru održan je okrugli stol na kojem su Jamey Haddad, Camila Meza, Donny McCaslin, Rachel Eckroth, John Hadfield, Antonio Sánchez i Thana Alexa govorili na temu »Kako izgraditi dugovječnu karijeru«. Jason Lindner, Jonathan Maron i Thana Alexa obradili su temu »Trans groova: Umijeće prisutnosti, dubokog slušanja i kolektivne glazbene intuicije«. McCaslin, Alejandra Sofia i Thana Alexa prenijeli su svoje iskustva kroz temu »Um, tijelo i duh slobodnog glazbenika«. Camila Meza, Gabriel Chakarji i Elé Howell održali su majstorsku radionicu na temu »Korijeni i grane: Što se događa kada si dopustimo biti svoji u kreativnom procesu«, John Hadfield na temu »Istraživanje poliritmije i improvizacije«, a Antonio Sánchez je govorio o »Pripovijedanju kroz glazbu«.

Foto Davor Hrvoj

Duhovite međuigre

Koncerti su održani u vrtu Grand Hotela. Prve večeri nastupila je čileanska pjevačica i gitaristica Camila Meza koja je predstavila svoj novi, autorski projekt »Portal«. U njezinom novom sastavu muzicirali su klavirist i klavijaturist Gabriel Chakarji, klavijaruristica i vokalistica Alejandra Sofia te bubnjar Elé Howell. Budući da se radi o postavi bez basista, Chakarji je preuzeo tu ulogu. Njihova je glazba spoj jazza i latina, dinamična i lepršava, u skladu s latino tradicijom. Zapravo, vokalni je segment bio bliži latino izričaju, a gitaristički jazzu. Camila Meza je pjevala na španjolskom i engleskom. Posebice atraktivno bilo je njezino pjevanje vokaliza, ponekad unisono uz sviranje gitare, a u jednoj izvedbi i uz gitaru i klavir. Dojmljiva je bila obrada pjesme »Caricia« čileanske pjesnikinje Gabriele Mistral. U izvedbi jedne skladbe, koju je pisala za nekoliko vokala, pridružije im se Thana Alexa.

Foto Davor Hrvoj

Američki glazbenici: klaviristica i pjevačica Rachel Eckroth i bubnjar i udaraljkaš John Hadfield, predstavili su se kao duo. Iako se drže obrazaca koje su snimili za album, izvedbe drže otvorene za ad hock intervencije. Njihova se glazba zasniva na snažnom ritmičkom konceptu i osebujnom, čvrstom zvuku. Naime, i u sviranju klavira Rachel Eckroth osjeća se izražena ritmička komponenta. Vrhunci koncerta bile su dvije spontane izvedbe u kojima im se kao udaraljkaš pridružio Jamey Haddad. Publiku su začarali bogatstvom boja udaraljkaške palete, duhovitim međuigrama i sjajnom komunikacijom. Rezultat je to pažljivog osluškivanja, svestranosti, zajedničke ljubavi prema upuštanju u nepredvidive situacije. U dodatku, uz Haddada, s njima je svirao i klavijaturist Jason Lindner koji je završne večeri nastupio kao član sastava Donnyja McCaslina.

Geometrija vremenskog polja

Američki tenor saksofonist Donny McCaslin je u nedjelju održao finalni koncert festivala. U suradnji s Lindnerom, bas gitaristom Jonathanom Maronom i bubnjarom Antoniom Sánchezom, od reda sjajnim solistima, McCaslin je izvodio, u većem dijelu, program sa svojeg novog albuma »Lullaby for the Lost«. Svestran glazbenik, koji djeluje u raznim podžanrovima jazza, McCaslin se ovaj put odlučio za električnu inačicu. U takav koncept sjajno se uklopio dio programa koji su on i Lindner snimili s Davidom Bowiejem, za njegov zadnji album »Blackstar«. Nije propustio priliku odsvirati niti posvetu Debbie Harry čijom je glazbom fasciniran. Za jednu izvedbu na pozornicu je pozvao Thanu Alexu koja je pjevala vokalize, modificirajući glas pomoću elektronike, baš kao što je to činio sam McCaslin.

Foto Davor Hrvoj

Svake večeri poslije koncerta održan je jam session. U zajedničkim svirkama polaznici i mentori su stvarali nove situacije u kojima su se snalazili u trenutku izvedbe, međusobno se slušali, usklađivali zamisli, pomagali i poticali jedni druge.

Zvijezda tih sessiona, ali i cjelokupnog festivala, bio je američki glazbenik Jamey Haddad, glavni mentor ovogodišnjeg Ponta Lopud Jazz Festivala. Osim što je prenosio svoje bogato iskustvo, što ga je stekao svirajući s mnogobrojnim zvijezdama raznih žanrova, od Paula Simona i Stinga preko Yo-Yo Maa i braće Assad do Joea Lovana i Davea Liebmana, vodio je radionicu pod nazivom Demistificiranje i istraživanje geometrije vremenskog polja, kao i glazbenu slušaonicu. Osim toga, sudjelovao je u svirkama s drugim mentorima i polaznicima. Iskazao je izvanserijsku vještinu sviranja raznih udaraljki, ali i snalaženje u raznim situacijama. No, svoju je virtuoznost koristio jedino u svrhu davanja podrške drugim sudionicima sessiona i radionica. Poticao ih je, bio im je oslonac, stvarao je sigurnu zonu u kojoj su mogli svirati opušteno.

Zapravo, sva tri dana Ponta Lopud Jazz Festivala protekla su u opuštenom ozračju te uz nevjerojatan radni elan svih sudionika.