Jedna od najvećih proljetnih radosti svake godine jest iznošenje sobnih lončanica na terase i balkone kako bi uživale u toplom vremenu i izravnoj sunčevoj svjetlosti.

Pelargonije obično rastu prilično zdravo tijekom hladnih mjeseci ako su smještene u blizini staklenih vrata koja im osiguravaju dobru količinu svjetlosti. No, u proljeće i ljeto, kada borave na otvorenom, ove biljke doista procvjetaju u punom sjaju. Izuzetno su šarmantne, dolaze u mnogo različitih sorti, uključujući i one s prošaranim listovima, a uz to su vrlo otporne i ne zahtijevaju puno održavanja.

Iako ih mnogi smatraju isključivo jednogodišnjim cvjetnicama za vanjski prostor, pelargonije su zapravo jedne od izvornih sobnih cvjetnica koje se redovito nalaze u svim vrtlarskim vodičima.

Foto: iStock

Tri najčešće vrste pelargonija

U kućnom uzgoju najčešće se susreću tri specifične vrste pelargonija, od kojih svaka ima jedinstvene karakteristike.

Prva skupina su zonske pelargonije, nazvane po prepoznatljivoj tamnoj zoni na svojim listovima. To su ujedno i najčešće uzgajane pelargonije koje se u proljeće mogu pronaći u gotovo svim vrtnim centrima. Uglavnom se uzgajaju zbog bogatih cvjetnih skupina u crvenim, ružičastim, narančastim, bijelim i ljubičastim nijansama, iako postoje i sorte koje se primarno biraju zbog svojih prošaranih listova.

Druga skupina su kraljevske pelargonije, koje za razliku od zonskih nisu tolerantne na visoke vrućine te se najčešće uzgajaju kao cvjetne lončanice. Često se prodaju u cvjećarnicama tijekom zime i ranog proljeća, a iznimno su pogodne za uzgoj u zatvorenom prostoru gdje najbolje uspijevaju na jarkom, ali neizravnom svjetlu.

Treća skupina su mirisne pelargonije, među kojima je najpoznatija ona s mirisom citronele. Međutim, postoje i sorte koje mirišu na ruže, bor, čokoladu, jabuku ili jagodu. Ova se vrsta uzgaja prvenstveno zbog svog dekorativnog lišća i mirisa, a manje zbog samih cvjetova. Mnogi ih smatraju prirodnim sredstvom za odbijanje štetočina, pri čemu sorta s mirisom citronele izvrsno pomaže u tjeranju komaraca.

Idealno tlo i drenaža

Za uspješan uzgoj pelargonija u posudama ključno je koristiti kvalitetnu mješavinu zemlje koja dobro propušta vodu i bogata je hranjivim tvarima. Biljke se obavezno moraju posaditi u tegle s drenažnim otvorima na dnu kako bi se spriječilo truljenje korijena i drugi popratni problemi s vlagom.

Foto: iStock

Zahtjevi za svjetlošću

Ovim je biljkama potrebno mnogo svjetlosti kako bi proizvele jarke cvjetove i kako bi se spriječilo neproporcionalno izduživanje stabljika. Kada su posađene na otvorenom, zonske i mirisne pelargonije najbolje uspijevaju na punom suncu s najmanje šest do osam sati izravne svjetlosti dnevno, no u proljeće ih je potrebno postupno prilagođavati na više razine svjetlosti prilikom iznošenja.

Kraljevske pelargonije na otvorenom više vole mjesta s četiri do šest sati jutarnjeg sunca ili filtriranu svjetlost tijekom dana, jer im izravno podnevno sunce može opariti listove. U zatvorenom prostoru, kraljevske pelargonije trebaju jako, ali neizravno svjetlo, dok zonske i mirisne traže što više svjetlosti, idealno na prozoru okrenutom prema jugu ili pod umjetnim svjetlom za uzgoj biljaka.

Pravilno zalijevanje prema vrstama

Zonske i mirisne pelargonije dobro podnose umjereno isušivanje tla između dva zalijevanja. S druge strane, kraljevske pelargonije preferiraju da im tlo bude stalno vlažno. Općenito pravilo za najbolji rast nalaže redovitu provjeru i temeljito zalijevanje čim se gornji sloj zemlje od dva i pol centimetra potpuno osuši. Ako se ispod tegle koristi podložak za sakupljanje vode, nakupljenu stajaću vodu obavezno treba isprazniti dvadeset minuta nakon zalijevanja.

Redovito prihranjivanje za bogato cvjetanje

Pelargonije spadaju u biljke koje traže mnogo hrane i trebaju dosljednu prehranu kako bi podržale svoj rast i proizvodnju cvjetova. Potrebno ih je redovito prihranjivati svaka jedan do dva tjedna tijekom proljeća i ljeta tekućim gnojivom topljivim u vodi.

Kao i većina sobnih biljaka, u jesen i zimu zahtijevaju znatno manje hranjivih tvari jer im se rast tada prirodno usporava. Odabirom gnojiva formuliranog specifično za cvjetnice osigurava se povećana razina fosfora koja je ključna za poticanje razvoja cvjetnih pupova.

Foto: iStock

Uklanjanje ocvalih cvjetova i obrezivanje

Redovito uklanjanje ocvalih cvjetova pomaže u poticanju stvaranja novih pupova. Kod zonskih i mirisnih pelargonija ne treba uklanjati pojedinačne ocvale cvjetove unutar skupine, već je potrebno pažljivo ukloniti cijelu cvjetnu glavu tek kada većina cvjetova u tom grozdu izblijedi.

Cijela cvjetna stabljika može se čisto odvojiti od glavne stabljike ako se prstima lagano pritisne i slomi pri samom dnu. Biljke koje su postale preduge i rijetke mogu se slobodno obrezati u proljeće kako bi se potaknuo grmoliki rast, što je posebno korisno prije nego što se nakon zime iznesu na ljetovanje na otvorenom.

Priprema za niske temperature

Pelargonije je obavezno potrebno vratiti u zatvoreni prostor prije prvog jesenskog mraza. Čim noćne temperature počnu padati ispod dvanaest stupnjeva Celzijevih, vrijeme je za početak postupnog privikavanja biljaka na unutarnje uvjete uzgoja.