Udruge amputiranih pred dvije godine upozoravale su na sramotno nizak standard proteza ruku i nogu koje amputiranim osobama osigurava Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Na listi pomagala bilo je tada 40-ak zastarjelih proteza koje su, po svjedočenju samih korisnika, bile ispod razine ljudskog dostojanstva, a umjesto bioničkih, imali su drvena stopala. U međuvremenu, HZZO je na osnovnu listu ortopedskih pomagala uvrstio niz novih proizvoda, što je većini osoba s amputacijama udova popravilo kvalitetu života no dio njih, kojima su ova pomagala uvjet za normalan i aktivan život, još uvijek su »na čekanju«.

Mali napredak

Predsjednica Udruge amputiranih osoba Grada Zagreba, poznata paraolimpijka Ana Sršen, upozorava kako se sustav ortopedskih pomagala u Hrvatskoj u posljednjih godinu-dvije djelomično unaprijedio, ali ključni problemi za visokoaktivne osobe i dalje nisu riješeni.

– Za osobe koje su manje aktivne situacija se jest poboljšala, ali u dijelu koji se odnosi na visoko aktivne osobe nije se unaprijedilo ništa, ističe Sršen. Riječ je, dodaje, o relativno maloj skupini korisnika, pa tim više nema opravdanja da im se ne omoguće adekvatna pomagala.

Najveći broj korisnika ortopedskih pomagala starije su osobe koje su amputacije doživjele zbog kardiovaskularnih bolesti i najčešće nemaju potrebu za visokoaktivnim protezama. Međutim, problem nastaje kod radno aktivnih osoba i djece kojima su za svakodnevni život i povratak aktivnostima potrebna naprednija pomagala. Njih je bitno manje, među dvadesetak amputiranih osoba tek jedna do dvije – kažu procjene – pripadaju mlađoj, radno aktivnoj skupini.

– Ti ljudi ne mogu raditi svoje poslove koje su obavljali prije amputacije jer pomagala nisu adekvatna. To se jasno manifestira u svakodnevnom životu, navodi Sršen. Radi se, međutim, o osobama koje nakon amputacije žele nastaviti raditi, biti aktivne i živjeti što samostalnije, ali im postojeći sustav to otežava. Sršen upozorava da postojeća praksa nije u skladu s europskim preporukama za opskrbu visokofunkcionalnim ortopedskim pomagalima.

I dobavljači ortopedskih pomagala upozoravaju da je napredak postignut u zadnje dvije godine samo djelomičan i ne zahvaća sve skupine korisnika. Marko Husić, dopredsjednik Koordinacije za medicinske proizvode Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), upozorava na to da postoje ozbiljni nedostaci, posebno za aktivne osobe s amputacijama iznad koljena.

– Imamo standard koji nije idealan, ali je ipak nešto bolji nego prije. Kod stopala i potkoljeničnih proteza situacija je uglavnom u redu, no još uvijek nedostaju mikroprocesorska koljena i naprednije proteze za gornje ekstremitete, veli Husić.

Korist za društvo

Aktivnim su osobama tehnološki napredna pomagala neophodna za ostanak na tržištu rada, a oni s amputacijama iznad koljena danas nemaju pristup tim pomagalima, osim ako ih kupe iz vlastitog džepa. Kako su svojedobno posvjedočili, moderne proteze, umjesto da ih dobiju na doznaku, kupuju na internetu. Koljeno kontrolirano mikroprocesorom standard je u zemljama EU-a, a i Makedonija ga već nekoliko godina ima na svojoj listi pomagala. Naši korisnici i dalje imaju pravo na najjednostavnije mehaničko koljeno, koje im omogućuje kraću šetnju dvorištem, dok mikroprocesorsko koljeno osigurava punu mobilnost, aktivan i ispunjen život.

– Ljudi koji su aktivni i rade trebaju takva pomagala kako bi mogli normalno funkcionirati. Najveći problem su upravo mikroprocesorska koljena, koja su financijski najskuplja stavka, pa je vjerojatno i zato njihovo uvrštavanje na listu sporije, smatra Husić. No zdravstvena bi administracija, dodaje, konačno trebala početi drukčije gledati na trošak takvih pomagala, koja za zdravstvenu blagajnu predstavljaju veći izdatak, ali donose višestruku korist gospodarstvu. Kod uvrštenja pomagala na listu procjene se fokusiraju samo na izravni financijski učinak na HZZO, dok se zanemaruje širi doprinos društvu i državnom proračunu, upozorava predstavnik dobavljača.

– Imate osobe od 60 ili 70 godina koje su iznimno aktivne, čuvaju unuke i pomažu obitelji. Ako zbog loše proteze ne mogu funkcionirati, onda ni njihova djeca ne mogu raditi punim kapacitetom. Ako netko zahvaljujući dobroj protezi može raditi, plaćati poreze i doprinose, onda to nije trošak, nego dugoročna korist za državu. Problem je što se u analizama gleda samo rashod HZZO-a, a ne ukupni učinak na društvo i gospodarstvo, objašnjava Husić. Potrebno je, dodaje, strogo kontrolirati propisivanje pomagala kako bi se izbjegle zloupotrebe i nepotrebni troškovi, ali sustav istodobno mora više uvažavati društveni kontekst i stvarne potrebe korisnika.

Rješenje (ipak) na vidiku

Predstavnici Udruge amputiranih osoba Grada Zagreba nedavno su se sastali s predstavnicima HZZO-a, a slijedit će, kako se doznaje, još nekoliko sastanaka na kojima bi trebalo doći do konkretnih pomaka. Tako se bar nadaju u Udruzi, gdje kažu da je prošlotjedni sastanak bio vrlo uspješan te smatraju da je rješenje ovoga puta ipak na vidiku. Detalje razgovora zasad ne žele otkrivati.