Odluku o raspisivanju referenduma u travnju je donio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, učinio je to u tijeku pregovora o rješenju krize između republika tadašnje SFRJ i u vrijeme kada se Hrvatska već suočila sa otvorenom pobunom dijela lokalnih Srba.




Na referendumu su građanima bila ponuđena dva pitanja na koja su mogli odgovoriti sa ‘za’ i ‘protiv’, odlučivali su na listićima plave i crvene boje.


Pravo odlučivanja imalo je 3, 6 milijuna birača.


Pitanje na plavom listiću glasilo je: Jeste li za to da Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama? O tom se pitanju izjasnilo 3.051.881 ili 83,6 posto birača, ‘za’ ih je zaokružilo više od 2, 8 milijuna ili 93,24 posto izašlih na referendum, protiv ih je glasovalo oko 127.000 (4,15 posto).


Na crvenom listiću pitanje je bilo: Jeste li za to da Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi? Od 3.051.881 birača (83,6 posto), koliko ih je glasovalo, ogromna većina, njih više od 2, 8 milijuna (92, 2 posti) bilo je ‘protiv’, a samo 164.000 (5,38 posto), ‘za’.


Na osnovi neposredno iskazane volje građana na referendumu, a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.


Ishod referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne sveze sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Hrvatski sabor usvojio 8. listopada iste godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država, podsjetio je Hrvatski sabor.