BAŠ danas, na dan kad se uz kavu lista najnovije izdanje našeg TV priloga, Hrvatska radiotelevizija slavi i obilježava 100 godina postojanja. Preciznije, ima 100 godina da je krenuo s emitiranjem Hrvatski radio, televizija slavi okruglih 70, no ima itekako smisla i razloga da cijeli kolektiv s Prisavlja, i mi s njim, stogodišnjicu proslavimo u zdravlju i veselju.

NABRALO se kroz sto godina svega, razloga za čestitanje ponajprije. Da je tomu tako, svjedoče i oni štikleci što nam ih na dnevnoj bazi pušta HRT, ono podsjećanje slikom i riječju na “100 trenutaka za pamćenje”. Velo misto, Gruntovčani, Mladen Delić, koji viče “je li to moguće” dok Radanović zabija golčinu na Poljudu, Kviskoteka, crveni osječki Fićo…

Svega i sve draga neka memorija. Uz HRT se bukvalno odrastalo, onako kako je nižepotpisani posve začaran buljio onomad u crno-bijelu emisiju o filmu Oktavijana Miletića. Ima jednostavno čovjek tu naviku da pamti samo sretne dane, a bilo ih je.

JAVNI servis nam je potreban, valjda više nego ikada prije ovako sluđenima od pustih (dez)informacija. Traži se povjerena informacija, poštovanje profesionalnih standarda, ozbiljno novinarstvo, istraživačko novinarstvo, kritičko novinarstvo, promišljeni zabavni formati, vrhunski sport, vrhunske serije, pametna razbibriga, draga neka lica uz koja ćemo se vezati i ona dobra stara navika.

No vrijeme čini svoje. Klikovi čine svoje. Gledanost čini svoje. Financije čine svoje i, na žalost, politika čini svoje. Zapravo i nije to toliko politika koliko je politikantstvo, gadna neka navika u nekih da apriorno idu niz dlaku vlasti kao takvoj i kad vlast od njih ne traži ništa.

U DANE pred rođendan tako Otvoreno na temu ilegalnog groblja u općini Marina. U Otvorenom tema koju je otvorila novinarska ekipa Nove TV, i to tako da je i fizički napadnuta. Ništa, međutim, nije tu ponukalo voditelja da spomene imenom konkurentsku TV kuću, a bilo bi makar korektno.

N1 televizija baš nikakav problem s tim nije imala, štoviše, novinara Mikića s Nove TV ugostila je u svom programu, da s lica mjesta kaže koju o bizarnoj priči o ilegalnom groblju.

Još je gore kad na Dan pobjede nad fašizmom, na praznik koji obilježava cijeli svijet, javni servis na Četvorci onako DP-ovski dade prilog proslavi tematiziranjem partizanskih zločina.

Vuče se znak jednakosti tamo gdje mu nema mjesta, a sve jednostrano, tendenciozno, neukusno. Doda li se tomu saznanje da su u famoznim Pavlekovim notesima i imena nekih viđenih HRT-ovih ljudi, čovjeka ulovi žal i muka. Pa zato i pamti samo dobro.

DALO bi se vesti još, ali rođendan je. Poželjeti javnom servisu svako dobro zapravo znači poželjeti bolje sutra svima nama. U to ime još se važnijim čini poželjeti mu ozbiljno provjetravanje, povlačenje neke imaginarne crte i beskompromisni neki novi početak uime 100 godina, baš zbog tih 100 godina.

DA PAK sve lako ide dovraga i bestraga, kako u nas tako i u svijetu, nedavno se mogao uvjeriti svatko tko je kakvim slučajem naletio na prilog televizije Pink inspiriran gostovanjem srbijanskog zabavljača, znanog televizijskog lica, satiričara Zorana Kesića kod Mojmire Pastorčić u Direktu.

Od posve benigne priče, za koje je Kesić u svom stilu konstatirao ono nedvojbeno, da njemu posao ide bolje što je politika u njegovoj zemlji gora, Pink napravi prilog u kojem su čovjeka proglasili neprijateljem vlastite zemlje. No to su njihova neka posla, reklo bi se. Zanimljivo je, međutim, primijetiti kako je Kesić kazao da bi mu posao užasno patio da za temu ima hrvatske političare, jer su, kako reče, dosadni posve. I jesu. I ni jedan nije imao potrebu referirati se na Kesićevu ocjenu.

HRT slavi prvih 100. I neka, ima se čovjek zašto okrenuti unatrag. A kako naprijed?! Možda odgovor nude i nagrade Hrvatskog novinarskog društva, kako ona za televizijsko novinarstvo tako i ona za novinarku godine.

Marko Stričević, novinar Nove TV, nagradu je dobio za izvještavanje s Grenlanda, onomad kada je Trump bacio oko, gotovo i šape, na taj komad leda. Dobio je nagradu jer zna ispričati priču, zna složiti reportažu, zna pričati s onom malim čovjekom da bi kazao neke velike stvari. Morana Kasapović je novinarka godine.

Razlog za to je “Razgovor s razlogom”, njezino vješto i uljudno razgovaranje s pametnim svijetom, činjenica da se tu ima što čuti sve da se u svemu sa sugovornicima i ne slažete. Jest, tehnologija čini svoje, trendovi su drugi, ali dobro je uvijek dobro. Dobar razgovor i dobra reportaža. Vole gledatelji tako.