Neslužbeni početak 79. Filmskog festivala u Cannesu dogodio se, ustvari, nekoliko sati prije nego su filmske zvijezde i svečani uzvanici počeli defilirati crvenim tepihom filmske palače, projekcijom filma iz programa Cannes Classics. Cannes Classics je postao službeni program Filmskog festivala u Cannesu prije skoro dvadeset godina, u vrijeme kada su se zahvaljujući sve prisutnijoj digitalnoj tehnologiji počeli restaurirati filmski klasici. U ovom se programu prikazuju restaurirana filmska remek-djela sakupljena sa svih strana svijeta, direktno od produkcijskih kompanija ili filmskih nacionalnih arhiva, a uz njih se obično prikazuje i nekoliko dokumentaraca koji se bave ili pričom o tome kako su ti filmovi nastajali ili biografijom nekog od velikana filmske industrije, to jest ljudima koji su svakako najviše pridonijeli tome da jedan film postane »klasik«.

21 igrani film

Za Cannes Classics 2026. odabran je 21 igrani film, među kojima je nekoliko malo starijih, primjerice »Sierra de Teruel (Espoir)« Andrea Malrauxa iz 1938., »Stranac« Orsona Wellesa iz 1945. i posebno zanimljiv »Sugata Sanshiro« Akire Kurosawe iz 1943., budući da restaurirana kopija sadrži i nedavno pronađenu 12-minutnu sekvencu koja je bila izgubljena nakon nekoliko prvih pokazivanja filma. Slijede filmovi iz 60-ih, 70-ih i 80-ih poput, da spomenemo samo neke: »The Devils« Kena Russella iz 1971., »Čovjek od željeza« (1981.) Andrzeja Wajde, »Pelechian Project« (»Land of the People«, »The Beginning«, »We«, »The Inhabitants«, »Season«) na kojem je armenski redatelj Artavazd Pelechian radio između 1966. i 1975. godine. Tu su i »L’Innocente« (1976.) Luchina Visontija i »La Ciociara« Vittorija De Sice iz 1960., a dva najmlađa filma su »Tilai« (1990.) Idrissa Ouedraogoa iz Burkine Faso i »Farewell My Concubine« (1993.) Kagea Chena iz Hong Konga.

U program su također uvrštena i tri kratka i šest dokumentarnih filmova od kojih najviše zanimanja izaziva »Dernsie, The Amazing Life of Bruce Dern« u režiji Mikea Mendeza, jer s filmom, u pratnji kćeri, Laure, u Cannes dolazi i zvijezda o kojoj film govori, Bruce Dern, koji početkom lipnja navršava devedeset godina. Među specijalnim gostima festivala su mnogi predstavnici kinoteka i filmskih nacionalnih fondacija, producenata i članova obitelji onih filmaša kojih nažalost više nema među živima, ali našlo se i nekoliko dobro poznatih i slavnih filmskih imena koja će svojim prisustvom uveličati neke od projekcija, poput Daria Argenta, Artavazda Pelechiana, Jia Zhang-Kea, Jerzyja Skolimowskog i Darrena Aronofskog, koji je ovdje kao producent kratkog filma »Goodnight Lamby« u režiji vizualnog umjetnika Dustina Yellina.

Posveta Deanu Tavoularisu

Program je svečano otvoren filmom »Panov labirint« meksičkog redatelja Guillerma del Tora, kojeg je publika dočekala gotovo kao i nakon prve kanske projekcije ovog istog filma. Naime, »Panov labirint« prvi je put prikazan u Cannesu prije točno dvadeset godina i još uvijek drži rekord u stajaćim ovacijama koje su, kako se priča, trajale 22 minute. Film je tada prikazivan na 35 milimetarskoj filmskoj traci, a ovoga puta smo ga gledali u savršenoj 4K digitalno rastauriranoj verziji, a svaki detalj restauratorskog posla Del Toro je osobno nadzirao. Film je nagrađen s više od 100 nagrada po festivalima širom svijeta, a osvojio je i tri Oscra u kategorijama za najboljeg snimatelja, scenografiju i make-up efekte. U kratkom govoru koji je održao prije same projekcije, Del Toro je rekao da mu je rad na tom filmu bilo drugo najgore radno iskustvo i da mu je gore bilo raditi samo na filmu »Mimic« budući da je tada radio pod nadzorom zloglasnog Harveyja Weinsteina. »Sve loše što se moglo dogoditi, dogodilo se dok smo radili na ‘Panovom labirintu’. U zadnjem trenutku smo ga uspijeli završiti, kako bi ga mogli poslati na festival u Cannes, a onda nakon projekcije filma sve je postalo magično i nikad prije nisam osjetio toliko ljubavi od svih ljudi oko mene«, rekao je Guillermo del Toro, a na projekciji filma uz njega je bila i španjolska glumica Ivana Bacquero, koja je u filmu imala glavnu ulogu kao jedanaestogodišnja djevojčica Ofelia.

Ovogodišnji Cannes Classics posvećen je velikom američkom filmskon scenografu Deanu Tavoularisu. Tavoularis je odrastao u Los Angelesu, gdje je također završio studij arhitekture i slikarstva. Prvi posao mu je bio u Disney studiju, a onda ga je, 1967., redatelj Arthur Penn pozvao da bude scenograf na njegovom filmu »Bonnie and Clyde«, dok je sljedeći fillm na kojem su radili zajedno bio »Mali veliki čovjek«. Tavoularius je radio na gotovo svim filmovima Francisa Forda Coppole, a od pet nominacija koje je imao za Oscar, osvojio ga je za najbolju scenografiju za film »Kum II«.