Samo nekoliko sati nakon parade na Crvenom trgu tijekom koje je ustvrdio kako će Rusija pobijediti u ratu koji već duže od četiri godine Moskva vodi u Ukrajini, ruski predsjednik Vladimir Putin javno je ustvrdio kako smatra da se ovaj sukob bliži svome završetku.

– Mislim da ova stvar dolazi svom kraju, a mi smo spremni pregovarati, no tek kada se postigne sveobuhvatan mirovni sporazum, poručio je Putin, napominjući kako je spreman pregovarati i o novoj sigurnosnoj arhitekturi na području Europe. I pri tome je već definirao tko bi, što se njega tiče, bio idealan europski pregovarač s Moskvom. Nekadašnji njemački kancelar Gerhard Schröder.

Nekadašnja Europa

Iako je malo vjerojatno da bi danas osamdeset dvogodišnji umirovljeni njemački političar mogao dobiti od Bruxellesa tu ulogu ali i povjerenje, sasvim su jasna najmanje četiri razloga zbog čega je upravo Shröder idealan kandidat za tu ulogu.

Prije svega, između Putina i Schrödera postoji stvaran osobni odnos koji traje već duže od dvadeset godina. Vladimir Putin vrlo rijetko u potpunosti vjeruje zapadnim političarima, a upravo je Schröder jedan od rijetkih koje je Putin javno nazivao svojim prijateljem. To ne predstavlja samo diplomatsku kurtoaziju, u ruskom mentalitetu osobni odnosi i prijateljska lojalnost često imaju znatno veću težinu od formalnih veza. A Shröder je uz Putina bio kada je ruskom predsjedniku bilo najteže, kada je, posrnulu i osiromašenu Rusiju koja je bila na rubu sloma, preuzeo od Jeljcina. Kao njemački kancelar »pratio« je Putina u njegovih prvih pet godina u Kremlju, u vrijeme dok je Putin pokušavao izgraditi strateško partnerstvo s Njemačkom i Europom, u vrijeme dok je Rusija još bila miljenica Zapada, prije početka sukoba u Gruziji, Krimu i ostatku Ukrajine.

Nadalje, Schröder je za Putina simbol »stare« Europe, Europe koja je bila spremna na dogovor s Rusijom čak i kada bi se tome Washington protivio. Schröder je podržavao i jačao energetske veze Njemačke s Rusijom, čak i u vrijeme kada je SAD lobirao za veće korištenje američkih energenata, posebice plina, u Europi. Schröder se nakon odlaska s mjesta kancelara povezao s Gazpromom i projektom Sjeverni tok, no Moskva to nikada nije vidjela kao političku kompromitiranost. Što se Kremlja tiče, to je bio samo znak kako Schröder razumije realnu geopolitiku, odnosno da zastupa tezu kako Rusija i Europa moraju surađivati na energetskom planu, unatoč eventualnim ideološkim ili političkim sukobima.

Prilično je izgledno kako Putin drži da upravo Schröder razumije njemački politički i gospodarski establišment bolje od ikoga drugog. A za Rusiju je upravo Njemačka uvijek bila svojevrsni most prema Zapadu i ključ ostatku Europe.

Ništa od toga

Možda i najbitniji razlog zbog čega Putin upravo Schrödera drži idealnim europskim pregovaračem preko kojeg bi mogla najuspješnije biti dogovorena nova sigurnosna arhitektura ovog dijela, svijeta leži u činjenici da Schröder nikada nije javno prekinuo odnose s Putinom niti se distancirao od Kemlja. I u jeku pune ruske invazije na Ukrajinu, u vrijeme dok su ostali zapadni političari, bivši i sadašnji, prozivali Moskvu, Schröder to nikada nije učinio. Upravo zbog toga, nekadašnji je njemački kancelar, što se Putina tiče, ostao netaknut i vrijedan most u mogućoj uspostavi novih odnosa prema Europskoj uniji. No problem leži u činjenici da su upravo ova četiri razloga, koja Schrödera čine toliko prihvatljivim Putinu, starog političara diskreditirali u očima Europske unije. U Bruxellesu, Berlinu, ali i u Varšavi koja ima sve istaknutije mjesto u arhitekturi EU-a, Schrödera se više ne doživljava neutralcem. Zbog njegove povezanosti s ruskim predsjednikom, ali i ruskim energetskim tvrtkama veći dio europskih lidera smatra ga kompromitiranim i potrošenim, čovjekom koji bi prvenstveno zastupao interese Moskve. Baš kao što sada vide SAD kompromitiranim posrednikom u pregovorima Rusije s Ukrajinom.

Europa nije toliko glupa

Sigurnosna arhitektura u Europi se definitivno promijenila. Ne samo s ratom u Ukrajini već i povlačenjem dijela američkih vojnika iz europskih NATO baza, kao i promjenom opće politike Washingtona. No ne treba previše računati na to da će EU pristati da njihove interese u nekim budućim razgovorima, za koje nije uopće izvjesno da će se povesti u skoro vrijeme zastupati itko tko bi mogao biti smatran kukavičjim jajetom u europskom taboru. Pa makar to bio i nekadašnji njemački kancelar.