Lošinj ima nekoliko objavljenih kronologija, a u krug autora koji su se odvažili na takav posao i uspjeli ga provesti do kraja ušao je Klaudio Martinolić, u novije vrijeme stanovnik Rijeke, a obiteljskim korijenima, odrastanjem i prvim godinama radnoga vijeka Lošinjanin. Do jedne mjere, zanimljiva je činjenica i to što pritom nije povjesničar po struci, no u slučaju mnogih manjih sredina, pa tako i lošinjske, to ne predstavlja prepreku i nije rijetkost da netko tko povijest proučava u slobodno vrijeme, napravi veći posao od onih kojima je povijest struka.

Naziv Martinolićeva djela, »Fragmenti iz povijesti Lošinja«, odaje određenu skromnost u autorovom razmišljanju, uzme li se u obzir da 1200 stranica – iz praktičnih razloga, knjiga je podijeljena u dva sveska – ovoga djela u kojem je obrađena lošinjska povijest od najranijih spominjanja do 1950. godine, za koju se Martinolić odlučio kao zaključnu u ovom radu i opisavši ono što se dogodilo poslije isključivo u vidu ranije započetih procesa i biografskih podataka o rođenima prije te godine. Pogotovo je naša napomena o skromnosti u odabiru naslova na snazi, zbog toga što je u radu konzultirao državne arhive u Rijeci, Trstu i Veneciji, dosad objavljene knjige te arhive niza dnevnih novina iz XIX. i XX. stoljeća, napravivši time dosad najsveobuhvatniju inventuru događaja na otoku, koristeći izvore s različitih strana, pa i kada su ti izvori bili izravno suprotstavljeni.

– U novinskim izvještajima, podaci su uglavnom točni, ali o njihovim bi se interpretacijama dalo razgovarati, istaknuo je Martinolić na predstavljanju knjige. Kako je naglasio, ne želeći pobjeći od teških i bolnih tema iz povijesti, onih koje su u sličnim izdavačkim pothvatima bile preskakane ili površno obrađivane, Martinolić je najdelikatnijim trenucima iz otočne povijesti dao rašomonski pristup – godinama 1918., 1943. i 1945., koje su bile osobito dramatične za ovdašnje stanovništvo, one u kojima su valovi velike povijesti najvećom silinom ljuljali male ljude.

Zanimljive »novosti« iz povijesti

Odnedavno umirovljenik, Martinolić je po struci ekonomist i petnaest godina radio je u lošinjskoj Jadranci, da bi potom prešao u obrtnike te izrađuje suvenire. U pripremi knjige za objavu, naišao je na dobru volju i spremnost na suradnju kruga ljudi okupljenih pri Klubu pomoraca Lošinja, udruge koja baštini dio lošinjske pomorske tradicije i posljednjih je godina u zamahu izdavačke djelatnosti, obavljajući za zajednicu dio posla očuvanja tradicija koje ugrožavaju razmjerno velika višedesetljetna fluktuacija stanovništva na otoku i općenita nezainteresiranost za prošlost izvan površnih okvira za konflikte te odmak od nekadašnjeg otočnog i uopće primorskog načina života.

Kao zanimljive »novosti« iz povijesti, kojima se njegov rad suprotstavio dosadašnjim povijestima Lošinja, ističe biografiju dr. Bernarda Capponija, za kojeg je pronašao da nije rođen 1758., već 1767. godine, pa je i njegov dolazak na Lošinj bio kasnije i nije mogao sudjelovati i poticati pomorske pothvate koji mu se pripisuju za pretposljednje desetljeće XVIII. stoljeća, te 1836. godinu, za koju je pronašao vijest o najavi kružnog putovanja istočnom obalom Jadrana luksuznim parobrodom »Principe Metternich«, pri čemu je u plovidbenom rasporedu bio i Mali Lošinj, no zbog lošeg nevremena, brod je iz Trsta stigao samo do Rijeke, ne dovršivši putovanje i ne doplovivši do Lošinja – da je vrijeme toga listopada bilo mirnije, sada bi Lošinj mogao slaviti 190 godina, a ne 141 godinu turističke tradicije. Na naše pitanje, Martinolić nam je odgovorio da za dosad dobro informirane čitatelje ova knjiga donosi dvoznamenkasti broj novih podataka, a za prosječnog poznavatelja broj je troznamenkasti.

Što se tiče same knjige – prvi je svezak na nešto više od sedamsto, a drugi na malo manje od petsto stranica. Sadržaj prvog sveska je sama kronologija, a drugog sveska gospodarska povijest Lošinja, kratke biografije istaknutih osoba s otoka, obiteljski i osobni nadimci s Lošinja i susjednih otoka, razni statistički prilozi, bibliografija i recenzije.

– Istraživanjem oslobođenim unaprijed postavljene teze, autor je ostvario zavidnu razinu zaključivanja o društveno-političkim odnosima odabranog razdoblja što istraživanju daje posebnu težinu i upotrebivost za istraživače. Nakon vidljivo ogromnog uloženog truda, treba objaviti prikupljene podatke o povijesti otoka Lošinja kako bi jedan kompendij bio polazna činjenica za svakog istraživača, ne samo povijesti Lošinja, sjevernog Jadrana, već i šire. U tom smislu preporučam da se prikupljeni podaci sustavno i reprezentativno objave u obliku priručnika koji će se, kao takav, nalaziti u svim arhivama u Hrvatskoj i Italiji, knjižnicama i svim institucijama koje se bave zaštitom kulturnih spomenika u kojima dokumenti zauzimaju najvažnije mjesto, u recenziji je navela riječka povjesničarka dr. Ljubinka Toševa Karpowicz.

Ostala je samo »zlatna rezerva«

Dr. Julijano Sokolić, autor brojnih knjiga i članaka o povijesti Lošinja, zabilježio je:

– Martinolić je išao dalje pa je istraživao u državnim arhivima, ali i u dnevnim novinama, kako bi proširio saznanja od onih akademskih izvora do obične svakodnevice otočnog čovjeka. Tako je prvi došao do nekih saznanja dosad nedovoljno ili pristrano obrađenih i objavljenih pa je otvorio put i budućim istraživačima, jer su Apsyrtidi još uvijek nepoznanica na brojnim područjima. Dakako da je najviše podataka o novijem, modernom razdoblju, kad su cresko-lošinjski otoci Bečkim kongresom 1815. godine pripali Austriji, kad je došlo do uređivanja i administracije na novim razvojnim pravcima, pa je to praćeno bogatom dokumentacijom, uredno složenom u prepunim pismohranama. Martinolić je uložio mnogo dobre volje i truda u pronicanje otočne povijesti, jer je to i njegov stari zavičaj, pa je zainteresiranost toliko snažnija. Prednost je njegova što živi i djeluje u Rijeci, gradu koji čuva brojne izvore, a ima i sijaset znanstvenika svih profila s kojima se može svaki autor dnevno konzultirati.

Kako nam je rekao Mihael Desanti iz Kluba pomoraca, od tristo objavljenih primjeraka knjige, gotovo sve je već razgrabljeno i ostala je samo »zlatna rezerva« i za očekivati je novo izdanje. Sam Martinolić, pak, najavljuje da će istražiti povijest otočnog humora XIX. i XX. stoljeća i time iz svijeta faktografije prijeći u onaj doživljaja. Dio tog narodnog blaga rekonstruirano je na predstavljanju »Fragmenata iz povijesti Lošinja«, u skeču koji su izvele lošinjske amaterske glumice Marinela Jerolimić i Barbara Šurlina Bilić, odigravši uloge nekadašnjih žena iz Malog Lošinja i Nerezina, što je ujedno spoj Martinolićevih obiteljskih korijena. Martinolić ne isključuje nastavak kronologije, od 1950. do 2000. godine, pri čemu bi najzahtjevniji bio prikaz prvog ili prva dva desetljeća, infrastrukturnog uspona Lošinja, sada više ne toliko kao pomorsko-brodograditeljskog, već prije svega turističkog mjesta.