Lakše je biti hrabra nego nesretna – moto je Kristine Jeleč, vlasnice Pellosa, brenda pod kojim kreira i proizvodi kožne novčanike za žene i muškarce. Sudeći prema širokom osmijehu koji ne skida s lica, ta je 32-godišnja krhka žena znala sagraditi čvrstu konstrukciju za svoje snove.

A kako i ne bi kada je, prije nego što je krenula u obrtničke i poduzetničke vode, stekla doktorat znanosti na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku, gdje je nakon diplome magistra inženjera građevinarstva ostala raditi kao asistentica.

Krenula je, dakle, pravocrtno, putem koji joj je kao vazda odlikašici bio »zapisan«. Znatiželjna, pametna i vrijedna učenica na Fakultetu je nastavila nizati izvrsne ocjene, pa je do kraja studija prikupila Rektorovu i čak tri Dekanove nagrade.

Ondje se zaposlila kao asistentica, upisala je doktorski studij, udala se za kolegu (tada asistenta), rodila dvoje djece i doktorirala. No, u trenutku kada je trebala početi graditi sveučilišnu karijeru, od docentice sve do profesorice u trajnom izboru, Kristina je odlučila: »Dat ću otkaz!«

Zadovoljna obitelj, Foto: Bruno Jobst

Pravi put, moj put

Osnovnu školu završila je u rodnoj Cerni kraj Vinkovaca, gdje je odrasla kao najstarije od troje djece u skromnoj obitelji. Iako je bila odlična učenica i »štreberica«, umjesto gimnazije upisala je Tehničku školu, prateći očev građevinski put. Odabrala je Građevinski fakultet u Osijeku, gdje je provela pet godina i također se isticala rezultatima.

Ističe kako su joj znanje i ocjene bili najveća snaga, osobito jer nije imala mnogo izvanškolskih aktivnosti. Ipak, samostalno je učila dodatne vještine poput rada u Illustratoru i Photoshopu, koje danas uspješno primjenjuje u svom poslu izrade novčanika.

Roditelji nisu razumjeli njezinu odluku o otkazu.

Kao i većini drugih, nije im bilo jasno zašto bi uopće poželjela ostaviti siguran i dobro plaćen posao na kojem, kako godine odmiču, biva samo sve bolje.

Pitali su se zašto bi netko tko se toliko potrudio tijekom školovanja i tko je doktor znanosti izabrao otisnuti se u nemirne vode privatnog poduzetništva i biti obrtnik. Da sve bude još manje jasno, Kristina nije odmah znala što točno želi raditi. Međutim, bilo joj je dovoljno to što je točno znala što ne želi.

– Nisam otišla s Fakulteta zbog nezadovoljstva uvjetima ili odnosima. Baš naprotiv, posao je za poželjeti, ali ja sam shvatila da nije za mene.

Zašto bih sebe zbog nekoliko godina studija obvezala nešto raditi 35 godina? Samo zato što netko drugi kaže da tako treba? Umjesto toga izabrala sam biti ono što jesam, živjeti u skladu sa sobom i raditi ono što me ispunjava i čini sretnom.

Osvijestila sam to dok sam bila na rodiljnom s drugim djetetom, majčinstvo i burnout okrenuli su me naglavce, a kada sam sve procesuirala, usmjerili su me na pravi put – moj put. Poslušala sam svoj unutarnji glas, svoju intuiciju, počela tražiti rješenja i na kraju našla način.

Suprug me je i u tome podržao, kao i uvijek, iskrena je Kristina.

Otkriva kako su se ona i četiri godine stariji suprug Mario upoznali na Fakultetu i zaljubili.

– On je bio mladi asistent, a ja studentica na samom kraju studija. Iako sam bila među najboljim studentima i nisam trebala ‘protekciju’, svoju smo romansu držali u zoni privatnosti dok nisam diplomirala, iskrena je.

Vjenčali su se i dobili sina i kćer, kupili lijepo uređenu kući u Livani, u blizini Marijevih roditelja, koji su u tom naselju između Osijeka i Čepina kupili svoj dom nakon povratka iz Švicarske, u kojoj su 1990-ih našli utočište od ratnog vihora u BiH.

Kristina je prije 13 godina došla u Osijek i zavoljela ga na prvi pogled, zbog čega razmišlja da bi se jednom u njega i preselila s obitelji.

Sama svoj šef

Kad je o poslu riječ, znala je, tvrdi, da će njezin budući šef biti – ona sama. Ipak, dok nije odlučila izrađivati novčanike, tri je godine tražila, u sebi i oko sebe, inspiraciju i motivaciju za svoj budući posao.

– Prvo sam, 2021. godine, za vrijeme prvog rodiljnog, razmišljala da budem noktarica, onda smo suprug i ja 2021. i 2022. sami izradili svoj kuhinjski namještaj i još nekoliko za druge članove obitelji.

Tijekom druge trudnoće i rodiljnog 2023. pomalo sam se bavila fotografijom, da bih se 2024. vratila na posao i doktorat, a onda sam odlučila – bavit ću se ručnom izradom kožnih novčanika.

Znala sam da moj posao mora biti kreativan, precizan, da se mora raditi rukama i alatom te da mi mora omogućiti fleksibilnost radnog vremena. A rezultat? Kreativni, funkcionalni i estetski vrlo lijepi proizvodi, vodi nas kroz svoj proces odlučivanja Kristina.

Radionicu je uredila u dvorišnom aneksu, gdje sama izrađuje proizvode, fotografira ih i vodi društvene mreže i web shop, njegujući autentičan i iskren pristup. Njezini su proizvodi – ručno rađeni novčanici od premium kože, originalnog dizajna – cjenovno viši, no kupce pronalazi zahvaljujući kvaliteti i osobnom pristupu.

Pellos novčanici bezvremenski su klasici, funkcionalni i dugotrajni, često i emotivno vrijedni vlasnicima. Kristina rado izrađuje personalizirane komade, poput replika starih novčanika ili modela s imenima i citatima.

– Da, nedavno sam jednoj gospođi izradila repliku posve iskidanog novčanika njezina supruga, koji se prenosio generacijama. Bila je to doista lijepa gesta, jako me razveselilo kad sam čula da mu se svidio, otkriva nam Kristina.

Osim novčanika izrađuje i kartičnjake, pernice, držače za boce i termosice, privjeske s fotografijama najdražih, futrole za naočale… Pakira ih u poklon-kutije obgrljene satenskom mašnom, u njoj ćete naći i karticu s njezinom garancijom i žigom, što su detalji koji čine razliku i pokazuju poštovanje prema svakom kupcu.

Obitelj, karijera, samostalnost

Kristini je također jako važno da ima svoju samostalnost i svoju karijeru. Zbog toga je diplomirala i doktorirala, zbog toga svaki dan nauči nešto novo, zbog toga je iskrena prema sebi i drugima… Važno joj je uspostaviti ravnotežu obiteljskog i poslovnog života a da pritom zadrži i pravo na nešto što će biti samo njezino.

– Nisam željela staviti svoj život na čekanje i poslije prigovarati mužu i djeci da sam se zbog njih odrekla sebe.

Patrik i Lea idu u vrtić, suprug ima svoju karijeru, ja radim ono što volim, imam vrijeme za sebe, a opet puno smo i često zajedno, oboje smo uistinu posvećeni djeci, ali nismo tzv. helikopter-roditelji.

Klinci trebaju naučiti prevladati svoje male strahove, trebaju se osamostaliti, pa i to razvijamo u njih. Svi volimo biti na zraku, i samoj mi je važno kretanje, volim bicikl, rolanje, vježbanje u teretani…

Suprug i ja doista se dobro slažemo, volim što rastemo skupa, podržavamo jedno drugo, dijelimo obveze. Ne znam je li do njegova odgoja ili do toga kako se odnosimo jedno prema drugome, vjerojatno oboje, doista imam divnog muškarca pokraj sebe, kaže Kristina.

Smatra da je današnje vrijeme doba bezbroj mogućnosti.

– Ako vam je tijesno u svakodnevici, uvijek možete pokušati nešto drugo, naučiti nešto novo, pa i pogriješiti na drugi način, neće zbog toga biti smak svijeta, svanut će novi dan, pun novih mogućnosti, odlučna je Kristina, koja je komotna i zadovoljna u svojim izborima.