Popularna junakinja dječje književnosti Heidi ovih se dana vratila u Hrvatsku. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, u suradnji sa švicarskom Zakladom Heidiseum, do 17. travnja predstavlja međunarodnu izložbu »Heidi: od književne junakinje do svjetske ikone«. Izložba donosi priču o iznimnom svjetskom uspjehu dječjega klasika »Heidi« autorice Johanne Spyri. Od svojega prvog objavljivanja 1880. godine ova je knjiga postala jedno od najpoznatijih i najčitanijih djela dječje književnosti. »Heidi« je prevedena na više od 70 jezika, a hrvatsko izdanje objavljeno je već 1943. godine. Kako ističu u NSK-u, lik djevojčice iz švicarskih Alpa neprestano osvaja čitatelje širom svijeta te je postao simbol djetinjstva, bliskosti s prirodom i nade.

Poseban dio izložbe posvećen je romanu »Heidi« u Hrvatskoj. Posjetitelji tako mogu razgledati brojna povijesna izdanja iz zbirki Nacionalne i sveučilišne knjižnice koja u svojem fondu čuva više od 70 hrvatskih izdanja ovoga djela. Ta izdanja svjedoče ne samo o trajnoj popularnosti knjige nego i razvoju oblikovanja knjige, ilustracije i kulture čitanja tijekom desetljeća. Zanimljivo je da se »Heidi« na popisu školske lektire u nastavi hrvatskoga jezika nalazi još od 1960. godine. Uz hrvatska izdanja, na izložbi su predstavljena i njemačka izdanja te prijevodi iz Arhive Heidi. Ta je arhiva 2023. godine, zajedno s Arhivom Johanne Spyri Švicarskoga instituta za dječju i omladinsku književnost, upisana na UNESCO-ov popis Memory of the World.

Od prvih ilustriranih izdanja do kazališnih i filmskih ostvarenja, od stripovnih inačica do suvremenih tumačenja uz pomoć umjetne inteligencije, izložba pokazuje kako se lik Heidi razvijao i ponovo tumačio tijekom više od jednoga stoljeća. Zagrebačka izložba je ujedno uvod u obilježavanje 200. obljetnice rođenja Johanne Spyri, koja će se obilježiti 2027. godine. Likom Heidi švicarska je spisateljica stvorila jedan od najutjecajnijih likova dječje književnosti, priču o prijateljstvu, povjerenju i čežnji za domom koja i danas snažno odjekuje među čitateljima širom svijeta. Nakon Zagreba izložba će nastaviti gostovati u narodnim knjižnicama i osnovnim školama širom Hrvatske, potičući nove naraštaje čitatelja da otkriju ovaj bezvremenski književni klasik.

Roman »Heidi« je prvotno objavljen u dva dijela pod naslovima »Heidine godine učenja i putovanja« te »Heidi koristi ono što je naučila«. Glavni lik, djevojčica Heidi čije odrastanje pratimo tijekom djela, ima izuzetno dobru narav i plemenite namjere. Iako je od ranih dana svojega života siroče o kojemu brine teta, nesebično čini dobro i uvijek misli na druge, a te karakteristike imaju skoro svi likovi ovoga djela. Djed s planine na početku djela opisan je kao pravi vuk samotnjak, odbojan čovjek do kojega nitko ne dopire i koji nije sposoban za brigu o unuci. Početak romana čitatelje poziva da se zapitaju kako će se u selu omraženi djed snaći u ulozi skrbnika malene Heidi, no ubrzo saznajemo kako je Djed s planine zapravo izuzetno topla osoba spremna na brigu o drugome. Jedino kozar Petar lik je koji u nekim dijelovima radnje osjeća ljubomoru i spreman je učiniti pakost. Ipak, pokazat će se da čak i njegova nedjela za koja kasnije pokazuje jasne znakove kajanja imaju za posljedicu nešto dobro. Tako nakon što on uništi kolica oduzete djevojčice Klare, ona snagom volje i ljekovitošću prirode prohoda.

Milan Crnković u knjizi »Dječja književnost« navodi da je roman »Heidi« u vrijeme kad se pojavio na području njemačkog jezika predstavljao i novost i rijetkost. »Spyri stvara realistički roman za djecu u kojem se kao glavni junak javlja prpošno i veselo dijete, nalik na Carrollovu Alisu, ali smješteno u realan svijet… Po svojoj tematici, roman ‘Heidi’ podsjeća na djela naših realista koji su najčešće bili okupirani crtanjem razlike između sela i grada, teškog snalaženja seljačke djece u gradu i u njima tuđim okvirima građanskog društva. Djevojčica Heidi dospijeva sa švicarske planine, iz skromnog prirodnog života, u izvještačenu gospodsku gradsku sredinu, gdje će biti prijateljica u igri bogataškoj bolesnoj djevojčici. Njezin dolazak i njezina nestašnost, prirodnost, zdrav razum i nesposobnost za prenemaganje uzrokuju pravu buru i mnogo šaljivih scena u kući gospodina Sesemanna. U tom lažnom ambijentu seljačka djevojčica ne može izdržati, spas je u povratku na planinu, no nije u tome spas samo za nju, nego i za bolesnu Klaru, kojoj će svježi zrak, mir i divna priroda vratiti zdravlje«, osvrnuo se Crnković.

Život obitelji Sesemann u velegradu Frankfurtu prikazan je iznimno materijalno bogatim i lagodnim, imaju sve što im je na prvi pogled potrebno, a i drugi im ljudi služe. Unatoč tome, obitelj je nesretna. Oduzetoj djevojčici Klari posebno nedostaje društvo njezinih vršnjaka, roditeljska ljubav i sloboda. U ovom romanu jasno su prikazane suprotnosti, pa je tako naglašena razlika života u selu i gradu, Heidina sloboda u planinama i zatočenost oduzete djevojčice Klare u Frankfurtu, istinska radost u prirodi i zabrinutost i bolest daleko od doma. Teta Deta dovodi Heidi k djedu na samome početku romana, a nekoliko godina kasnije, kad se djevojčica već naviknula na život u prirodi, ponovo dolazi po nju i protiv Heidine volje odvodi je u velegrad. Heidi je u Frankfurtu izuzetno nesretna, a čitatelj suosjeća s djevojčicom koju nitko ne pita za mišljenje i mjesto gdje se osjeća sretnom. Povratkom u švicarske planine, Heidi ponovo postaje radosna i zdrava. Uskoro joj se pridružuje i djevojčica Klara koja u prirodi potpuno ozdravlja. Iako je u velegradu sve dostupno i raskošno, autorica djela odlučila je dokazati čitateljima da čovjek može duševno i tjelesno ozdraviti okružen prirodnim ljepotama i dragim ljudima.

Johanna Spyri rođena je u Švicarskoj 12. lipnja 1827. godine, a zahvaljujućim svojim djelima bila je jedna od najpoznatijih švicarskih književnica. Poznavala je seoski gorštački ambijent. Otac joj je bio seoski liječnik, a majka domaćica i pjesnikinja. Tako je odrastala u okrilju obrazovane i pobožne obitelji; njezina obitelj omogućila joj je solidno obrazovanje. Njezina Heidi javlja se i u nastavcima, ali je od svih njezinih djela ostao kao trajna vrijednost jedino roman »Heidi«, koji je preveden na mnoge strane jezike i još danas oduševljava djecu. Spyri je bila sretno dijete, ali zato vrlo nesretna kasnije u životu. Odrasla je u obitelji s mnogo djece. Odmah nakon rođenja u blizini jezera u Zürichu, veći dio djetinjstva provela je u kući u planinama u kojoj je uvijek bilo puno djece, ali i gostiju s planina. Udala se rano, ali ju je brzo snašla nesreća – pisanje i aktivan život pun humanitarnog rada pomogao je spisateljici da prebrodi tešku tragediju – smrt sina i supruga u istoj godini. Spyri je sa stvaralaštvom započela u odrasloj dobi, za vrijeme francusko-pruskog rata 1871. godine, kada je vidjela mnogo nesretnih ljudi pogođenih ratnim stradanjima, s nostalgijom se prisjećajući bezbrižnih dana koje je provodila kao dijete. Pretpostavlja se kako je u to vrijeme stvorila lik djevojčice, curice kakvu je i sama htjela imati, a koja je sretno živjela u planinama. Napisala je dječju zbirku »Priče za djecu i one koji vole djecu«, a njezina najpoznatija djela su »Iz švicarskih planina« i »Heidi«. Njezina djela obiluju iskrenim i naivnim, katkad i suviše sentimentalnim zanosom za idiličnim životom djece u šumama i usamljenim selima švicarskih Alpa.

U djelima Johanne Spyri osjeća se njezina ljubav prema prirodi, djetinjstvu i bezbrižnosti. Vjerovala je da priroda liječi čovjeka, a upravo to jedna je od glavnih tema klasika dječje književnosti, »Heidi«. Bettina Hürlimann duhovito primjećuje da je Heidi »više pridonijela popularnosti Švicarske u cijelom svijetu, a pogotovo u Americi, nego najviši bregovi i najbolji švicarski sir«.

Osim što je voljela pisati, Johanna Spyri uvijek je govorila kako voli prirodu, pa nije bilo čudno što je velik dio vremena provodila u Alpama. Za života Johanna Spyri je objavila trideset i jednu knjigu i dvadeset i sedam zbirki pripovijedaka. Umrla je 1901. godine u Zürichu.