Ante Oreč

"Turbo" s desnog boka Bijelih nakon Kupa i uoči Osijeka: "Što je veći pritisak, Rijeka je bolja"

Danijel Vukušić

Ante Oreč u dvoboju s Osječaninom Rokom Jurišićem/M. GRACIN

Ante Oreč u dvoboju s Osječaninom Rokom Jurišićem/M. GRACIN

Ova generacija je sama sebi i Hrvatskoj demonstrirala koliko je karakterno jaka, koliko voli teške i presudne utakmice. I ima taj trofejni DNK. Kup? Protivniku respekt, Rijeci trofej! - kaže Oreč  



RIJEKA  Amer Gojak i Dimitri Legbo su zabili, ali igrač utakmice u pobjedi nad Slavenom Belupom bio je »navijeni« Ante Oreč. »Turbo« na riječkom desnom boku. Peti najkorišteniji igrač Rijeke, igrač sa sedam asistencija i tri gola, s 3.358 odigranih minuta u 42 odigrane utakmice.


Ante ne igra samo ako mora pauzirati zbog kartona. Darko Raić-Sudar i Antonini Čulina obavili su vrhunski skauting i posao kad su dubrovačkog wing-backa prošle zime iz mostarskog Veleža doveli na Rujevicu. To kako Oreč igra, to je – reprezentativna razina.


– Hvala vam, lijepo je to čuti i nije zabranjeno sanjati, ali ja sam realan i zasad razmišljam samo o prvom sljedećem treningu i utakmici za Rijeku. To je posao na koji sam koncentriran – kaže Oreč pa se još malo vraća na polufinale Kupa, domaćih 2:0 nad Slaven Belupom i izboreno finale 13. svibnja s Dinamom u Osijeku.




– Prvo poluvrijeme je bilo malo usporeno, da. Kao da kad nas je sve omamilo ovo prvo proljetno sunce. No mislim da je ključ u tome što smo se cijelu utakmicu držali plana, vjerovali u sebe, disciplinirano i strpljivo igrali svoju igru. Tako se igraju ovakve, nokaut-utakmice. Znam da je ljepše kada igramo rizičnije samo… Nisu ovo utakmice u kojima estetski dojam ima ikakvu važnost. Jedino je bitno bilo pobijediti i ući u finale. A mi smo Rijeka i ne samo da znamo kako se ulazi u finale nego i kako se osvaja trofej. Takav smo klub, takva momčad.


Rabuzinovo sunce

Bijeli će 13. svibnja na Opus Areni s Dinamom odigrati svoje sedmo finale Kupa u posljednjih deset godina. Nitko kao Rijeka! U prethodnih šest finala trofej su osvojili četiri puta. Od toga dvaput baš protiv Dinama, a sad ih čeka treće finale zaredom i četvrto u posljednjih pet sezona. Riječki dečki brane trofej.


U daleko najuspješnijoj eri klupske povijesti koja još traje, a počela je 20. ožujka 2012. godine dolaskom Damira Miškovića, Rijeka je osvojila pet hrvatskih Kupova. I dva naslova prvaka Hrvatske. I Superkup. Sve je Mišković okrenuo naopačke, usadio pobjednički i trofejni gen u riječku nogometnu priču.


Armada već više od dva desetljeća pjeva »Rabuzin, Rabuzin, Sunce je napravio, ono riječko je!«… I zaista jest. Danas ponosno stoji u vitrinama Rujevice. U Osijek će biti odvezeno protokola radi, Dinamovcima da ga vide. A Bijeli se nadaju povratku s još jednim trofejom na Korzo.


Naravno da je u svakom finalu sve moguće i naravno da je Dinamo velik i jak, također s pobjedničkim mentalitetom građenim generacijama. Ali…


Rabuzinovo sunce nekako najprirodnije sja baš na Kvarneru.


 

Slična je priča i u HNL-u, treba obraniti treće mjesto. U nedjelju stiže »izranjavani« Osijek. Hoćemo li gledati sličan nogomet kao prošle srijede?


– Polako ulazimo u finiš sezone. Možda nekada ne igramo najljepše, ali mislim kako je jedino važno da pobjeđujemo. I u prošlom kolu u Koprivnici možda to nije stalno izgledalo najljepše, ali uzeli smo tri boda rutinski. Ne znam kako će se igrati sutra, znam da će stručni stožer napraviti sve da nas pripreme za još jednu pobjedu. Treću zaredom. To bi već bio jedan lijepi niz, a ni na što drugo i ne mislimo osim na nova tri boda.


Vrhunski rad


Upisali ste pred-asistenciju, dosad namjestili sedam golova, ali dirigent Dantas ipak vam bježi, na njegovom je kontu deset asistencija. A sve je više imena i na popisu strijelaca. Rijeka je u najboljoj formi u najvažnijem razdoblju sezone?


– Mislim da je upravo tako i da ćemo biti sve bolji. No ne zaboravimo, nikad, koliko je velika uloga naše publike u svemu tome. Neki čudan termin, radni dan, a nama dođe šest tisuća ljudi na Rujevicu i zagrme iz sveg glasa. To te nosi, svaka sekunda protječe u želji za još jednim od onih tradicionalnih slavlja s navijačima nakon utakmice. Hvala navijačima. Oni daju puni smisao svemu što radimo, oni nam daju snagu i za njihovu se radost borimo na terenu.


Vi uvijek djelujete svježe, kao da »ne znate usporiti«. Odmorni ste.


– Svi smo. Jako nam je dobro došla ova pauza zbog prijateljskih utakmica reprezentacije. Realno, baš smo jako puno utakmica odigrali. Sad smo se regenerirali, uvježbali još neke pojedinosti i maksimalno spremni i fokusirani idemo u taj završni sprint. I trener nam je na poluvremenu rekao »Bolji ste, samo se držite plana«, a mislim da je dio taktike bilo i to što se računalo kako će oni kad-tad energetski pasti, a mi onda još dodati gas. Ne iznenađuje me što su zabili Gojak i Legbo. Ljudi ne vide treninge, ali mi znamo kako vrhunski radimo, svaki od nas. Drago mi je kao da sam ja zabio, posebno zbog Legba koji je došao tek ove zime. Čestitam mu na prvom pogotku za Rijeku, sad može dalje sigurniji u sebe.


Pozitivna energija


Sljedeća dva HNL kola, Osijek doma pa Dinamo u gostima, a onda 13. svibnja Dinamo u Osijeku, u finalu. Kad pogledamo ljestvicu Zagrepčani su ogromni favoriti. Djeluje li vama to tako kako je »na papiru« ili mislite da je realnost drukčija?


– Ma samo nek’ su oni favoriti, uopće nam ne smeta ta priča. Kad uđeš u finale baš te briga tko je s druge strane, ideš po pobjedu i gotovo. Još smo prošle godine dokazali da možemo svakog pobijediti. Idemo korak po korak, ali normalno da jedva čekamo to finale. Sjećate što sam bio rekao pred Omoniju? Da ova generacija sama sebi i cijeloj Hrvatskoj demonstrirala koliko je karakterno jaka, koliko voli te teške i presudne utakmice, što je veći pritisak Rijeka je bolja. I ima taj trofejni DNK. Kup? Protivniku respekt, Rijeci trofej!


I(li) bodovi?


– Da, naravno. Apsolutno se u nedjelju, uz svo dužno poštovanje Osijeku, moramo nametnuti kao gazde u svom dvorištu i prije gostovanja u Maksimiru uzeti nova tri boda na Rujevici. Uz taj huk s tribina… Kad si igrač Rijeke onda imaš takve navijače da jedva čekaš sljedeću utakmicu. Idemo na pobjedu, treću zaredom. Ljudi, dođite i ‘ajmo zajedno po još jedan trijumf i slavlje – poručio je Ante Oreč.


Ugovor s Rijekom ima do ljeta 2028., 24 godine, iz utakmice u utakmicu sve bolji, raste, s brzinom se rodio, »fajt« mu je usađen u karakter, vječno je nasmijan, hodajuća pozitivna energija i jedan od najčvršćih oslonaca nogometnog ponosa Kvarnera… U njemu bi Rijeka vrlo lako uskoro mogla dobiti još jednog reprezentativca.


Godina bez Marijana Jantoljaka

Iz kluba su se dirljivom objavom prisjetili najboljeg, najvećeg vratara kojeg je Rijeka ikad imala, čovjeka koji je bio šef struke u svim uzrastima riječkog kluba i koji je kao trener vratara stvorio generacije i generacije sjajnih čuvara mreže, reprezentativaca, vratara koji su s Kvarnera otišli u Lige petice…


Marijan Jantoljak. Definicija legende. Jedno od onih imena koja se nikad neće zaboraviti, klupski vojnik i riječki vratarski, trenerski i ljudski spomenik.


»Prošla je godina otkako nas je napustio, ali njegov trag u našem klubu i dalje živi snažno – u svakoj obrani, u svakom dresu koji se nosi s ponosom i u svakom srcu koje kuca za Rijeku. Njegova predanost, snaga i ljubav prema klubu ostaju vječna inspiracija svim generacijama koje dolaze. Rekordi blijede, ali veličina čovjeka i uspomene nikada ne nestaju. Njegov rekord od 917 minuta bez primljenog gola u sezoni 1969/70. i dalje stoji kao neuništivi spomenik njegovoj iznimnoj vratarskoj kvaliteti. Danas s ponosom vratarski kamp kojeg organizira HNK Rijeka nosi ime – Marijan Jantoljak«, objavio je klub s Rujevice.