Ograničene pošiljke – od 40 do 60 pari po modelu – nisu mogle zadovoljiti potražnju
povezane vijesti
U vrijeme kada se o ponudi nije govorilo kao danas, nego se čekalo, raspitivalo i dolazilo “na vrijeme”, jedan je proizvod u travnja 1986. godine izazvao pravu malu groznicu u središtu Rijeke. Sportske tenisice, tada još uvijek simbol prestiža i želje, planule su gotovo preko noći.
U prodavaonicu “Planike” na Korzu stigla je pošiljka tenisica marke Adidas, koje su se licencno proizvodile i bile iznimno tražene među kupcima. No, ono što je stiglo – nije se dugo zadržalo. Već nakon nekoliko dana ostalo je tek nekoliko pari, dok su police uglavnom zjapile prazne.
Prema riječima tadašnje poslovođe, najtraženiji su bili modeli “top ten” i “Ivan Lendl”, čija je cijena iznosila 12.995 dinara, dok su nešto pristupačniji modeli “Wimbledon” i “grand prix” stajali 8.970 dinara. Iako visoke za tadašnje prilike, cijene nisu predstavljale prepreku kupcima. Naprotiv.
Ograničene pošiljke – od 40 do 60 pari po modelu – nisu mogle zadovoljiti potražnju. Tenisice su se kupovale čim bi stigle, često bez puno razmišljanja, jer je iskustvo govorilo da druge prilike možda neće biti.
Novi list, travanj 1986.
U vremenu prije velikih trgovačkih lanaca i stalne dostupnosti robe, ovakve situacije nisu bile rijetkost. Popularni artikli dolazili su u malim količinama, a informacija o njihovom dolasku širila se brzo – od usta do usta, među poznanicima, kolegama i slučajnim prolaznicima.
U “Planiki” su već tada najavljivali novu pošiljku krajem mjeseca. Za one koji su ostali “bosih nogu”, kako se tada znalo reći, to je značilo novu priliku – ali i novo čekanje.
Danas, kada su police pune, a izbor gotovo beskonačan, teško je zamisliti vrijeme u kojem je jedan par tenisica mogao postati događaj.
Ali u proljeće 1986. u Rijeci – upravo to se dogodilo.
