Foto Nikola Blagojević
Osim što je autor predloška, Giuseppe Nicodemo u predstavi sudjeluje i kao izvođač, a pridružio mu se glumac Andrea Tich. Vrijednost je teksta što o teškim temama progovara s odmakom
povezane vijesti
Giuseppea Nicodema, prvaka Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, prije svega poznajemo kao glumca, no on se jednako uspješno bavi i pisanjem. Za tekst »L’uomo dal cioccolatino in bocca«/»Čovjek s čokoladicom u ustima« dobio je prvu nagradu u kazališnoj sekciji 54. natječaja »Istria Nobilissima«, a sada je isti i uprizoren na maloj pozornici Zajednice Talijana u Rijeci. Osim što je autor predloška, Giuseppe Nicodemo u predstavi sudjeluje i kao izvođač, a pridružio mu se glumac Andrea Tich. Publiku je pored koncertnog klavira, odjeven u crno odijelo s crvenim detaljima svjetlucave kravate, tregera i čarapa (bez cipela) dočekao Nicodemo, rješavajući križaljku. Već u tom trenutku počinje interakcija s gledateljima i gledateljicama koji glumcu pomažu pronaći rješenja u križaljci. Scenski prostor pritom je naznačen velikom bijelom kantom prepunom čokoladica i jednom metlom. Glumac Andrea Tich, u bijelom odijelu s crvenim detaljima, ušao je u gledalište, podijelivši posjetiteljima čokoladine, te zatim od njih zatražio da mu predaju omote. Nakon tako ležernog, interaktivnog početka izvedbe, uslijedio je song čiji je protagonist podstanar. Ali ne bilo koji – ubrzo ćemo shvatiti da je u pitanju nepoželjni podstanar, karcinom koji se »nastanio« u tijelu čovjeka koji je obolio od zloćudne bolesti.
Sjećanja
Giuseppe Nicodemo, u naizgled nepretencioznoj kabaretskoj formi, igra oca obitelji, Branka, koji boluje od raka – zapravo je već šest mjeseci u bolesničkoj postelji iz koje zvoncem doziva suprugu koja brine o njemu, neprestano mu iz ruke ispada daljinski upravljač, a u priču su uključeni i ostali članovi familije – Brankovi sin i kći te njegova postarija majka. Predstava je zamišljena kao neobična duodrama ili »stand-up dramedija« u kojoj su glavni likovi otac i njegova bolest nazvana Cuti, koju je utjelovio Andrea Tich, koji promjenama glasa, scenskim pokretom i mimikom tumači i ostala lica iz pacijentova okruženja, razotkrivajući njihove kompleksne obiteljske odnose.

Foto Nikola Blagojević
Naslov »Čovjek s čokoladicom u ustima« svojevrsni je lajtmotiv predstave. Teško oboljeli otac, naime, stalno ponavlja svoju želju za čokoladicom, koja za njega postaje važno utočište od bolesti, simbol nade i one male, jednostavne stvari koja u njegovu tragičnu životnu situaciju unosi tračak radosti. Iz bolesničkog kreveta za koji je prikovan nižu se njegova sjećanja na nekadašnji život – vrijeme kad je blanjao i postavljao parkete, a kasnije se bavio kantama za smeće – od kojih je ona bijela, na pozornici, sada prepuna čokoladica.
Naslov predstave intertekstualno i tematski može se povezati s jednočinkom »L’uomo dal fiore in bocca«/»Čovjek s cvijetom u ustima« talijanskog dramatičara Luigija Pirandella. Radnja njegove drame događa se u jednom noćnom baru i predstavlja dijalog između čovjeka koji je smrtno obolio i mirnog poslovnog čovjeka. U njoj Pirandello nastoji dati kontrast između čovjeka koji nastoji intenzivno živjeti malo vremena koje mu je preostalo i čovjeka koji ne osjeća potrebu da se opterećuje ikakvim uzbuđenjima.

Foto Nikola Blagojević
Glumačka suigra
Vrijednost je i kvaliteta Nicodemovog teksta što o temama bolesti, gubitka i smrti progovara s odmakom, unoseći elemente humora i ironije, čime je izbjegao moguće zapadanje u patetiku. U jednom trenutku Branko umire, postajući pokojnik koji sada iz te vizure »promatra« događanja oko sebe. I trenutku smrti autor pristupa s dozom duhovitosti, kao obrane od stvarnosti, tuge i patnje. Obitelj se, naime, prepire oko detalja pogreba i odjeće pokojnika, a u svemu tome kao komična figura pojavljuje se svećenik koji u svojem pogrebnom ritualu navodi sva moguća i nemoguća imena raznih svetaca.

Foto Nikola Blagojević
Odličnu glumačku suigru Giuseppea Nicodema i Andree Ticha prate snimljena djela na harmonici Filipa Jeglinskog, a predstava završava pjesmom, zapravo slavljenjem života i podsjetnikom na to da su naši pokojnici onoliko živi koliko ih se sjećamo.
Publika je pljeskom nekoliko puta pozvala izvođače na naklon, a predstava je imala i humanitarni karakter – dobrovoljni prilozi posjetitelja namijenjeni su podršci radu Odjela za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju KBC-a Rijeka, kao podrška njihovom radu i edukaciji medicinskog osoblja.