Rječina je od petka do nedjelje bila središte jedinstvenog festivala koji je građanima Rijeke i gostima ponudio radionice, razne obilaske, glazbu, druženja, šetnje i izvrsnu gastronomsku ponudu. Riječ je o već pomalo tradicionalnim Danima Parka prirode Ričina.

Marin Nižić iz udruge Urbani separe, koja je organizirala festival, otkrio nam je kako je sve krenulo 2020. godine uz Harteru. Od tada se koncept polako mijenjao pa je ovo druga godina da je manifestacija trodnevna, a svaki dan se posjećivala druga lokacija. Prvoga dana aktivnosti su se zbog lošeg vremena odvijale u zgradi Ivexa na Delti

Ekspedicija do Žaklja

No, u subotu je osvanulo sunce, a s njime i privremeni »planinarski dom« na Kontu. Posjetitelji su bili pozvani istražiti ovu novu info-točku riječkog Parka prirode koja će se kroz godinu seliti diljem grada. Otvorenje su obilježili kratki govori predstavnika europskih inicijativa koje se bave oživljavanjem rijeka.

Pod vodstvom umjetničkog dvojca Metod & Una izrađivao se sezonski dnevnik za upoznavanje i praćenje Rječine nakon čega je uslijedila urbano-botanička šetnja kroz povijesni i biljni sloj kanjona u režiji krajobrazne arhitektice Sare Stojaković. Šetnja je završila u hladu mlina Žakalj gdje je sudionike dočekalo autentično gastronomsko iznenađenje – divlja marenda popraćena vodeno-zvučnom instalacijom.

Foto Blanka Kufner

– Ideja nam je kreirati imaginarni park prirode kako bi naglasili potrebu zaštite rijeke, no i osvijestili građane koliko ljepote ona već sada skriva, iako joj u centru grada uglavnom okrećemo leđa. Nemamo joj niti pristup, a uz male intervencije koje nisu ni skupe ni komplicirane, mogao bi se odnos građana i rijeke popraviti, apelira Marin ističući kako je dovoljno pogledati centar Ljubljane koja nam je tako blizu, a sasvim drugačije se odnosi prema svojoj rijeci. Napominje kako je također cilj čuvati i podupirati prirodu u gornjem toku Rječine.

Mobilni park prirode

Ideja je potaknuta upravo primjerima iz inozemstva, a projekt se odvija kroz dvije godine, priča nam. Osnovna zamisao je napraviti određenu prostornu intervenciju uz rijeku na tragu onih u Bruxellesu i Budimpešti. No, Urbani separe se odlučio na mobilni park prirode, ne nešto trajno. Njihov »park« može mijenjati lokacije i služiti za razne aktivnosti, a bilo tko može od Udruge posuditi urbani mobilni namještaj (prijenosni kiosk i stolice) koji bi trebao ubuduće živjeti s Rječinom.

Foto Blanka Kufner

– Partneri iz Budimpešte će vjerojatno kroz ovaj projekt uređivati jednu plažu s obzirom na to da se u Dunavu može plivati. Zaslužni su da se već nekoliko plaža uredilo, opisuje Nižić. No, Urbani separe smatra kako uz Rječinu još nije vrijeme za neki trajno uređeni javni prostor jer institucije za takvu ideju nemaju sluha.

Zato su na radionicama osmislili i izradili mobilni kiosk koji se sastoji od nogara u koje se lako uglave razne ploče (primjerice za radionice, kuhinju, štand..) pa se može prilagoditi različitim aktivnostima. Nogari imaju visinske dodatke koji služe za postavljanje cerada koje natkrivaju ploču, a izradili su i veći broj drvenih stolica. Ideja vodilja je da se namještaj jednostavno sastavlja, da stane u prijevozno sredstvo, ili još bolje – da se može prenijeti rukama. Nude ga i na posudbu udrugama ili građanskim inicijativama za društveno korisne događaje.

Foto Blanka Kufner

Ruksak za istraživanje

Tanja Blašković, također iz Urbanog separea, navodi kako je u produkciji ovog festivala na razne načine uključeno 15-ak novih članova. Ona je predstavila ruksak koji je sama sašila, dok je zamisao oblikovana na grupnoj radionici prilikom osmišljavanja kioska. Naime, iako je kiosk mobilan, ponekad ga nije jednostavno »samo tako« negdje prebaciti.

Foto Blanka Kufner

Upravo zato je osmišljen ruksak koji u sebi sadrži razne upute i epruvete koje pozivaju na istraživanje Rječine »na jedan rendžerski i znanstveno-građanski način«. Osim elemenata za istraživanje, sadrži također kabanicu, šešir, gumene čizme, lampicu, dalekozor, švicarski nožić, kompas i slično. S njegove vanjske strane pažnju nam odvlači boca koja je zapravo mali prijenosni laboratorij. Ruksak sadrži i jednu dasku koja može poslužiti kao stol za pisanje bilješki.

Posebno je zanimljivo kod ruksaka da se sastoji od četiri odvojiva dijela pa istraživač može ponijeti samo ono za što u određenom trenutku ima potrebu, a također se može posuditi poželi li netko ići u ekspediciju uz Rječinu. Udruzi se mogu javiti putem društvenih mreža ili e-pošte.

Foto Blanka Kufner

– Zašto radimo sve te lijepe stvari? Zato što je naša rijeka zanemarena i čini nam se da je sugrađani baš ne doživljavaju, ne žive s njom, kao u nekim drugim europskim gradovima. Želimo vratiti ljubav Riječana prema njihovoj jedinoj većoj tekućici. To je važno jer joj prijete razne opasnosti: brana, klimatske promjene, zagađenja… Uspijemo li vratiti tu ljubav, lakše ćemo se ujediniti u slučaju kakve veće prijetnje, pojašnjava Tanja naglašavajući da je Rječina iznimno važna za život grada.

Interes građana

Osim što teče kroz sam centar, uz rijeku se u ljetnim mjesecima može naći hladovina i toliko potrebno osvježenje. Stoga su u tri dana festivala predstavljene tri različite lokacije: urbani dio, dio kod Žaklja – koji je vrlo blizu grada, a opet je divljina, te gornji tok – poseban na svoj način. U nedjelju je organiziran i posjet mlinu u Martinovom Selu s ciljem upoznavanja sa zajednicama koje žive uz gornji tok.

Već je u prva dva dana bio očit pobuđeni interes građana koji su iskazali želju doći i treći dan, i tako istražiti Rječinu u njenom cijelom toku. To veseli, ali i ne čudi, jer je priroda nadomak Rijeke predivna. Šteta je da mnogi Riječani nisu nikada posjetili gornji tok.

Foto Blanka Kufner

– Ima ljudi koji žive u Rijeci, a kažu da nisu nikada prošetali čak niti do Žaklja, simbola nekadašnje riječke industrije, do kojeg se od centra dolazi kroz Harteru. Ovo mjesto je u potpunosti preuzela priroda što fascinira prilikom svakog posjeta, kaže Tanja. Žakalj opisuje kao prvu »divlju stanicu« nakon izlaska iz grada za što vrijedi izdvojiti pola sata, šetnju tijekom koje se doživljava potpuni preobražaj.

»Divlja marenda«

Udruga je ostvarila zanimljivu suradnju s brendom Hanja, blizankama Hanom i Anjom, koje od običnih namirnica stvaraju jedinstvene doživljaje. Posebnu pozornost pridaju sezonskim i lokalnim sastojcima, često samoniklom bilju.

Za okrepu u Žaklju kreirale su preukusne male zalogaje vezane uz naše podneblje, ali i uz neke standardne stvari koje inače pripremaju, kao što je slavonska pogača – kojoj su dodale medvjeđi luk. I maslacu su dodale ovu vrijednu samoniklu biljku, a na stolu su se između ostaloga našli baškoti, grobnički sir, kroštule u slanoj varijanti također s medvjeđim lukom, zatim keksići s bademima i narančom, čak i palenta s narančom. Poseban ukras trpeze bio je cvjetni med s jestivim cvijećem.

Ove sestre promišljaju hranu na drugačiji način, sviđa im se ideja komunalnog stola, »ne da svatko na tanjuru dobije svoju porciju, već da se ljudi druže, primjerice dijeleći pogaču, i tako krenu u komunikaciju i zbliže se«. A uz medvjeđi luk, lokalni med i sir, cijela priča oko Rječine spojila se u jedno – na impresivno aranžiranom stolu. Nitko nije mogao sakriti oduševljenje već od prvog pogleda na hranu, no Anju i Hanu ipak je najviše obradovao prazan stol po okončanju druženja.

Rijeke bez prepreka

– Ričina predstavlja zelenu kralježnicu Rijeke i njenog prstena koja se nosi s brojnim problemima, ali skriva još brojnije ljepote. Naš je cilj oživljavanje i zaštita Rječine; ovisno o kojem njenom dijelu se radi, različiti su problemi i potencijali. U gornjem je i dalje koliko-toliko prirodan tok, voda se zadržava kroz cijelu godinu i rijeka je prepuna života. U dijelovima gdje su u koritu izvršene intervencije, ljeti drastično presušuje, što utječe na živi svijet u i oko nje. Negdje u srednjem dijelu je brana kroz koju se gotovo nikada ne propušta voda i tu je skoro cijelu godinu korito sasvim suho, upozoravaju iz Udruge.

– Što se tiče brane, zakonski je reguliran – ne samo u Hrvatskoj nego i u EU-u – ekološki prihvatljiv protok ili biološki minimum, odnosno količina vode koja mora kontinuirano teći u vodotoku, no kod nas se to ne poštuje. Nitko ne traži rušenje brane, nego samo puštanje veće količine vode kako korito ne bi bilo suho, što bi omogućilo život u rijeci, poručuje Marin.

Podsjeća i na inicijativu »No Barrier River« (Rijeke bez prepreka) kojom se s ciljem slobodne migracije ribe na razini Europe potiču rijeke bez barijera. To je važno zbog vrsta kojima je za preživljavanje bitan nesmetan put od rijeka do mora, kao što je pastrva, a ona je jedna od zaštićenih vrsta u Rječini. Ne i jedina.