Nedo Pinezić dugogodišnji je predstavnik obiteljskog smještaja i jedan od najprepoznatljivijih glasova u raspravama o razvoju hrvatskog turizma. Kao zagovornik malih poduzetnika i održivog turizma često ističe važnost prilagodbe tržišnim promjenama, ali i očuvanja lokalne zajednice koja turizmu daje autentičnost. Kroz svoj profesionalni i društveni angažman već godinama aktivno sudjeluje u promišljanju budućnosti turizma na hrvatskim otocima.

Rođeni Krčanin, Pinezić turizam ne promatra samo kroz brojke i statistike, već prije svega kroz svakodnevni život otočne zajednice. Upravo zato u razgovoru donosi osobni pogled na otok Krk – njegov identitet, promjene koje su se dogodile posljednjih desetljeća, ali i izazove koji tek dolaze. Govori o životu na otoku izvan turističke sezone, odnosu mladih prema otočnom životu, povratku korijenima te o vrijednostima koje oblikuju krčku zajednicu.

Krenimo s jednim aktualnim pitanjem: kako je živjeti na otoku u zimskom razdoblju?

– Pretpostavljam da različite generacije različito doživljavaju život nakon ljeta. Kada sam ja bio mlad jesen je bila vrijeme depresije jer dolazi do naglog prekida lijepog vremena i puno druženja, međutim u ovoj dobi se jedva čeka kraj sezone kako bi se mogao regenerirati od sezone, rada. U to vrijeme se čovjek može posvetiti sebi, putovati i ponovno se družiti. Zima je specifična zbog svojih kratkih dana i brojnih prigoda za druženje koje se nude u vrijeme Adventa, maškara… Upravo je u tome draž zime. Mi otočani u zrelijim godinama ne primjećujemo razliku u kvaliteti života. Kada si mlad jasno je da je se traži što više druženja, ali je primjetno je kako mladi prepoznaju Krk kao sredinu koja odgovara njihovim potrebama za život i druženje.

Život na dva punkta

Neko vrijeme ste živjeli u Rijeci, što je presudilo da se vratite na Krk?

– Kao mladom čovjeku bilo mi je nezamislivo da se odselim s otoka, prvenstveno zbog bogatog društvenog života. Potrebu preseljenjem osjetili smo se nakon što se moja žena zaposlila u Rijeci, a posebno kada smo dobili djecu. Iako smo živjeli u Rijeci, ja sam svaki dan odlazio na Krk, čak i nekoliko puta dnevno. S godinama čovjek teži drugačijem stilu života, blizini prirode, fizičkoj aktivnosti, a se javlja i nostalgija, koja te vuče korijenima. I danas živimo na oba punkta, ali smo ipak sve više na otoku.

Kada se govori o lokalnom identitetu, što bi naveli kao nešto što je specifično za Krk u odnosu na njegovu okolinu, Istru i ostatak Kvarnera?

– Ističe se prometna povezanost, ali Krk je kulturološki potpuno drugačiji. Mislim da je za to zaslužna povijest, odnosno knezovi Krčki Frankopani i njihova uloga gospodara otoka. Otok je pod njima funkcionirao kao autonomna cjelina unutar koje se ravnomjerno razvijalo sedam kaštela. Postojao je dobar pravni sustav, čemu svjedoči i Vrbnički statut te dosta slobode. Ta demokratičnost je opstala do danas, što je vidljivo u suradnji različitih političkih opcija koje koegzistiraju na otoku. Politika je s one strane mosta, s ove je život.

Koji dio krčke tradicije smatrate da je vas najviše oblikovao kao osobu i postao dio vašeg karaktera?

– Uz moj dinamičan i komunikativan karakter koji mi je urođen, istaknuo bih folklor. To je mjesto u kojem se razvijaju socijalne vještine, ples, pjevanje i komunikaciju. Tamo se naučiš hrabrosti koja je potrebna da zatražiš partnericu za ples, zapjevati u nekom širem društvu i stvaranju ugodne atmosfere. Ta atmosfera nešto je što se događa prirodno u ruralnim sredinama, dok je u gradskim za ta druženja potrebno plaćanje tečajeva, učlanjivanje u klubove i slično.

Zbrinjavanje mladih obitelji

Dakle da sumiramo, istaknite na koje aspekte otoka ste ponosni, a što bi voljeli promijeniti.

– Velika je prisutnost rada u turizmu kao društvenoj pojavi, ali i o tome je potrebno razvijanje dodatne svijesti. Dobro je što ljudi svojim radom u turizmu povećavaju svoju kvalitetu života, ulažu u zajednicu i razvijaju razne djelatnosti, što je vidljivo kada se usporedi standard života na Krku prije pedesetak godina i danas. Uvijek može biti bolje. Nikako se ne smije zanemariti sve dobro što je do sad napravljeno, ali kao jedan od ključnih problema ističe se zdravstveni sustav koji trenutno ne funkcionira zbog lošeg sustava financiranja. Također je potrebno unaprijediti i prometnu infrastrukturu, cestovnu, trajektne linije, ali i autobusne linije unutar otoka. Za kraj treba unaprijediti sustav za zbrinjavanje mladih obitelji.

Za kraj bih voljela da zamislite kada ste daleko od kuće i netko spomene dom ili otok Krk, koje su to slike koje vi vidite koje vas asociraju na dom?

– Najprije more, mi s otoka teško možemo bez mora. Zatim sunce i taj otvoreni horizont koji se nudi, a za kraj zajednica i novi planovi.