Od prvih dana života more je bilo njegov prirodni habitat. Odrastajući uz jedrenje i surfanje, sportovi na vodi postali su neizostavan dio njegova života, a kasnije i profesionalnog puta. Danas, kroz rad u Centru za kulturu i sport Lopar, projektima poput »Ljudi od mora« te suradnjom s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, aktivno prenosi svoje znanje novim generacijama. O jedrenju, radu sa studentima, razvoju sportova na moru i planovima za budućnost razgovarali smo s ravnateljem CZKiS-a Lopar, Davidom Hrabrićem.

Kako je započela vaša priča sa sportovima na vodi?

– Moj put u sportovima na vodi, odnosno na moru, započeo je praktički od rođenja. Otac mi je bivši jedriličar, još uvijek aktivni surfer, a do ove godine bio je i vlasnik surf centra u Baški. Zbog toga sam od najranijeg djetinjstva bio okružen morem i daskama te sam kroz igru i svakodnevni boravak na moru postupno učio osnove. Osim toga, i kćer mi se već ozbiljno bavi jedrenjem, a bila je i treća u državi.

Kada ste se ozbiljnije počeli baviti jedrenjem?

– Kada sam imao osam godina, u Baški se ponovno aktivirao jedriličarski klub kojem sam se odmah priključio. Kroz klasu optimist postupno sam napredovao i izrastao u ozbiljnog natjecatelja. Nakon optimista, gdje sam ostvario lijepe rezultate, nastavio sam se natjecati u klasi laser. Upravo su mi rezultati u toj klasi donijeli kategorizaciju Hrvatskog olimpijskog odbora, što mi je omogućilo izravan upis na fakultet koji sam oduvijek želio – Kineziološki fakultet u Zagrebu.

Teorijska i praktična znanja

Otkud interes za rad s djecom i podučavanje?

– Tijekom cijelog sportskog puta posebno sam volio podučavati djecu, ali i odrasle. Kroz godine sam stekao zaista veliko iskustvo u radu s različitim uzrastima. Nakon upisa na fakultet prestao sam s aktivnim natjecateljskim jedrenjem, ali sam paralelno radio kao instruktor i trener. Nakon treće godine upisao sam usmjerenje jedrenje te sam bio demonstrator na nastavi.

Kako ste se uključili u rad na Kineziološkom fakultetu?

– Završetak fakulteta poklopio se s dolaskom novog nositelja predmeta, dr. sc. Nikole Prlende, koji me odmah angažirao kao vanjskog suradnika. Njegovim dolaskom sportovi na vodi su doživjeli pravi procvat, jer je i sam kao vrhunski jedriličar i iskusni pedagog okružio se najkvalitetnijim ljudima iz svih područja vezanih za sportove na vodi i samim time se i kvaliteta nastave znatno podigla. To je rezultiralo naglim podizanjem interesa za ovo usmjerenje, koje osim osposobljavanja za trenera natjecateljskog jedrenja, kroz svoj program pruža studentima neophodna teorijska i praktična znanja za ulazak u svijet čartera, u kojem je Hrvatska jedna od najjačih na svijetu te u kojem se da jako lijepo zaraditi.

Koja je bila vaša uloga u tom programu?

– Moj udio u svemu tome bile su male klase odnosno sportsko jedrenje, ono u kojem sam ja »doma«. Tijekom života u Zagrebu, osim rada u klubu, vodio sam praktičnu nastavu na Jarunu te predavao teoriju na fakultetu i malo-pomalo stjecao veliko iskustvo. Osim toga, radio sam i na Institutu za kineziologiju na programima osposobljavanja za trenera jedrenja.

Što vas je dovelo na Rab i u Centar za kulturu i sport Lopar?

– Preseljenjem na Rab i početkom rada u CZKiS-u stavio sam to »malo po stranu« i u potpunosti se posvetio stvaranju kvalitetnih programa u Loparu. Podizanjem CZKiS-a na određenh razinu i kvalitetnim angažmanom mojih kolega suradnika, otvorenom podrškom Općine na čelu s načelnikom Jakucom, te stalnim otvorenim pozivima mog profesora Prlendea i njegovog asistenta, mog prijatelja iz studentskih dana Mate Maglova, shvatio sam da je vrijeme za povratak u tu priču.

Volim prenositi svoje znanje

Kako je izgledala terenska nastava jedrenja na Murteru?

– Stvaranjem nove baze za provedbu programa sportova na vodi na Murteru, inače organizacijski izuzetno zahtjevnog posla, te uz vrhunske uvjete za jedrenje na moru, stvorili su se idealni uvjeti za kvalitetan rad. Odlučio sam se za rad sa studentima koji su izabrali smjer jedrenje, odnosno onima koji već imaju nešto prakse iza sebe.

Terenska nastava se jako razlikuje od one na fakultetu – veliki broj jedrilica, opreme, pratećih gumenjaka zahtjeva izuzetno dobru organizaciju i samu realizaciju. Budući da jedrenje jako ovisi o vremenskim uvjetima, treba biti jako oprezan i snalažljiv te pravovreno reagirati na mnoge neočekivane situacije.

Od samih studenata ovakva nastava zahtjeva veliki angažman oko pripreme, zamjene oštećenih dijelova, pranja i pospremanja jedrilica. Specifična je i po tome da se na predavanje ne nosi skripta, bilježnica ili knjiga, nego malo alata (za samu pripremu), odjeća i obuća za jedrenje i prsluk za spašavanje. Može se reći da zahtjeva visoku razinu koncentracije, organizacije i njihove međusobne suradnje, kako bi uopće nastava mogla početi ili završiti kada je predviđeno. Sigurnost mora biti na visokoj razini, jer je jedrenje, pogotovo po jakom vjetru, vrlo opasan sport.

Kakav je rad sa studentima?

– Izuzetno je važno pružiti studentima situacijsko iskustvo na moru, ali isto tako metodički ispravno pristupiti tome, pripremiti ih na teorijskim predavanjima i upozoriti ih da moraju poštovati more, jer su neki od njih tek pred koju godinu prvi put sjeli u jedrilicu. Moram istaknuti da je s njima zaista gušt raditi, budući da su jako zainteresirani, ali i motorički sposobni.

Nakon praktičnog dijela na moru, koji se sa pripremom i pospremanjem razvuče od 9 pa do 16 sati, u večernjim satima slijedi videoanaliza na kojoj se pregledavaju snimke konkretnih situacija od toga dana. Ostalo vrijeme studenti su slobodni, pa nađu vremena za trening i zabavu. Mogu reći da me zaista veseli da mogu prenositi svoje znanje, jer ako ga ne prenosim imam osjećaj da pomalo propada. Toliko pozitivnih i veselih ljudi na jednom mjestu, koji uvijek imaju neko pitanje i ti im znaš dati odgovor, to jednostavno čovjeka veseli.

Djeca nikad nisu premala za kretanje

Kako vidite potencijal Raba za razvoj sportova na moru?

– Smatram da je otok Rab, a samim time i Lopar, idealno mjesto za razvoj sportova na moru, jer ima idealne vremenske uvjete za to. Nažalost, jedina svjetla točka tih sportova je Kajak klub Rab, kojem ovim putem čestitam na vrhunskim rezultatima u zadnje vrijeme. Vidi se da imaju vrhunskog trenera koji zna što radi, i želim im sve najbolje u budućnosti. Smatram da se zaista premali broj ljudi bavi tim sportovima. Kladio bih se da 10 puta više ljudi s otoka zna osnove skijanja nego jedrenja.

No osim za sportove na moru, otok Rab nudi i predivnu prirodu kao stvorenu za outdoor aktivnosti. Mislim da ljudi na Rabu nisu svjesni gdje žive i koliko to vrijedi. Živimo u raju i to moramo koristiti iz dana u dan, na moment malo stati i razmisliti za čime jurimo. Mislim da bi trebali nastojati djecu odmaknuti od ekrana i približiti ih prirodi, odnosno svojim primjerom pokazati da se može uživati u prirodnim ljepotama našeg otoka. Djeca nikad nisu premala za kretanje, samo im treba stvarati naviku za kretanjem, oni nas oponašaju u svemu. Treba ih nastojati maknuti od ekrana i približiti im »nekadašnji« način provođenja djetinjstva, što izrazito pozitivno utječe na njihov psihofizički razvoj.

Kako ocjenjujete rad Centra za kulturu i sport u Loparu?

– Što se tiče rada u Centru, kad se okrenem, mislim da smo postigli jako puno, a naravno, moglo se sigurno i više i bolje, no mislim da možemo biti zadovoljni i ponosni. Što se tiče sporta, s otvaranjem nove dvorane, dobili smo nevjerojatne mogućnosti, te sada imamo preko Centra organiziranu, univerzalnu školu sporta, školu plesa, školu odbojke, školu šaha, školu tenisa, u suradnji s KK-om Rab školu košarke te ono na što sam posebno ponosan, u suradnji s HCK GDCK-om Rab, vježbanje za umirovljenike. Uvijek je bio problem s manjkom programa za djevojčice koje sada imaju mogućnost uključivanja u svaki od naših programa. Uz sve to, dostupni su termini za sve vrste rekreacije za odrasle. Osim »Ljudi od mora«, organiziramo školu rolanja, ljetnu futsal školu, u suradnji s vrtićem i školom prigodna natjecanja različitih povoda, udičarenja tijekom ljeta, dva malonogometna turnira godišnje, radionicu tradicijskih igara, šetnje za umirovljenike itd. Projekt »Ljudi od mora« bit će, naravno, i ove godine.

Bezrezervna podrška Općine Lopar

Što biste izdvojili na području kulture?

– Što se tiče kulture, posebno me veseli ponovna aktivacija smotre miha – Eko-etno festa, koji je posebnost našeg mjesta. Nastojimo stalno organizirati različite radionice za sve uzraste, predstave, koncerte, prigodne manifestacije u suradnji s vrtićem, školom, župom, KUD-om San Marino, TZO-om Lopar, malu čitaonicu, STEM radionice/igraonice, maketarstvo i besplatne instrukcije. Tu je i Mala knjižnica CZKiS-a, i posao koji zaista iziskuje mnogo vremena – uređivanje Loparske besede. U procesu izrade su i dvije monografije – jedna za 20. obljetnicu Općine Lopar, a druga o loparskim braniteljima u Domovinskom ratu. Tu su i mnoge druge aktivnosti, a naravno, realizaciju svega olakšava bezrezervna podrška Općine Lopar na čelu s načelnikom, izvrsna suradnja s komunalnim društvom Lopar Vrutak d.o.o. i ŠRD-om Lopar, veliki angažman mojih kolega Antonia Škarića i Luciana Borića, te mnogih vanjskih suradnika. Što se tiče naših aktivnosti, u Centru smo otvoreni za sve prijedloge.

Kakvi su planovi za budućnost?

– Smatram da Centar ide u dobrom smjeru, ali svakako postoji još prostora za napredak. 90 posto zacrtanih ciljeva u mojem ravnateljskom mandatu je ostvareno. Mogu reći da je najteže osmisliti i realizirati programe za odraslu populaciju, a najveći gušt je raditi s djecom i umirovljenicima. Posebno me veseli rad na terenu, odnosno podučavanje, vođenje treninga za najmlađe i najstarije, budući da mi je to struka. U velikom planu nam je da se po završetku luke Melak ondje napravi centar sportova na moru u sklopu kojeg ćemo promicati sportske i mnoge druge aktivnosti za more. Takav centar bi omogućio skladištenje velike količine opreme koju zahtjeva svaki od sportova na moru, a za koju trenutno nemamo mjesta. To bi omogućilo početak, vremenski puno duljeg odnosno kontinuiranog bavljenja sportovima na moru, što bi na kraju zasigurno rezultiralo otvaranjem različitih sekcija unutar našeg Centra. Uskoro mi ističe mandat, nadam se da ću i u budućnosti ostati u Centru te da ćemo djecu približiti moru, ali isto tako i ostvariti suradnju s mojim fakultetom, kako bi imali priliku pokazati što sve ovaj otok posjeduje.

Projekt »Ljudi od mora«

Posebno ste ponosni na projekt »Ljudi od mora«. O čemu je riječ?

– Mi smo u CZKiS-u kroz program »Ljudi od mora«, školu sportova na moru, u posljednje tri godine uključili oko 100 djece u aktivnosti na moru odnosno, jedrenje, veslanje u kajaku i na supu, te windsurfing. Uz to, sva djeca su upoznata s osnovnim znanjima o vjetrovima, sigurnosti na moru, čvorovima te terminologijom. Moram reći da sam posebno ponosan na taj projekt, koji su moji kolege još dodatno oplemenili različitim radionicama i događanjima. Jako me veseli izuzetno veliki interes djece s cijelog otoka za taj program.