Joseph Beuys bio je crtač, kipar, umjetnik akcije i instalacije, učitelj, političar i aktivist. Rođen je u Krefeldu 1921., a odrastao je u Kleveu. Umro je u Düsseldorfu 1986. Nakon što je odrastao u Njemačkoj pod nacizmom i aktivno sudjelovao u Hitlerovoj mladeži i vojsci, Beuys je nastojao transformirati totalitarno društvo svoje mladosti u društvo topline i radikalne demokracije – putem umjetnosti te kroz razgovor i suradnju sa svim ljudima.

Početkom 1960-ih Joseph Beuys bio je uvjeren da svatko može aktivno pridonijeti demokratizaciji društva – jer je vjerovao da su svi ljudi umjetnici. Pitanje je bilo: kako? Beuys je moguće odgovore razvijao kroz tzv. akcije. Od 1963. nadalje izveo je više od trideset takvih performativnih radova. U njima je preuzimao različite uloge, primjerice šamana, učitelja, gangstera ili vrtlara. Taj se postupak ponekad tumači kao čin prisvajanja ili kao oblik arogancije. Beuys je svoje akcije shvaćao kao vježbe – eksperimentalni oblik mišljenja i učenja. Istodobno ih je koristio kako bi demonstrirao svoje ideje. Predmete korištene u tim akcijama kasnije je uključivao u svoje skulpture i instalacije.

Foto Sandra Uskoković

Kolektivnu transformaciju društva koju je zamišljao Beuys je nazvao »društvena skulptura«. Time je mislio na prošireni oblik umjetnosti u kojem svi ljudi – kao umjetnici kakvi su po svojoj prirodi – mogu i trebaju sudjelovati. Beuys je vlastitu osobnu transformaciju uzeo kao polazište. U kojoj je mjeri doista postigao unutarnju promjenu kojoj je težio i danas je predmet rasprava.

Foto Sandra Uskoković

Ova prezentacija zbirke istražuje načine na koje je Beuys u svojim djelima istraživao granice i odgovornosti umjetnosti. Također donosi uvid u različite javne reakcije na umjetnika kroz knjige i audiopriloge te uspoređuje njegovu viziju društvene obnove s idejama drugih autora kao što su: Angela Davis, Ursula K. Le Guin I Kae Tempest

Izložba obilježava velikodušnu donaciju djela Nacionalnoj galeriji Berlin koju je dao kolekcionar Erich Marx i njegova obitelj.

Studijski otok

Ovaj »studijski otok« sastoji se od dva dijela: Razgovori o Beuysu i Razgovori o transformaciji. Razgovori o Beuysu pružaju uvid u složene reakcije koje je umjetnik potaknuo.

Foto Sandra Uskoković

Ovdje možete formirati vlastito mišljenje o umjetniku, njegovu radu i njegovoj ostavštini slušajući neke od 100 glasova na audiostanici ili pregledavajući odabrane knjige. Razgovori o transformaciji također okupljaju audiopriloge i knjige. Ovdje imate priliku usporediti Beuysovu viziju spore društvene revolucije s prijedlozima za promjene koje iznose drugi umjetnici, filozofi, pisci i aktivisti.

Kaput i šešir

Joseph Beuys nastojao je obnoviti društvo kroz kreativne mogućnosti umjetnosti. U kratkom filmu koji je ovdje prikazan umjetnik objašnjava kako bi se takva obnova mogla ostvariti. Noseći svoj prepoznatljivi kaput i šešir, objašnjava i materijale na kojima se temeljila njegova umjetnička praksa: filc, mast i bakar. U njegovu simboličkom sustavu oni predstavljaju energiju, toplinu i kretanje.

Foto Sandra Uskoković

Prikazujući sebe kao usamljenog borca, umjetnik djeluje umorno. U vrijeme snimanja filma već je više od dvadeset godina pokušavao uvjeriti ljude u svoje ideje – s ograničenim uspjehom. Okreće li u filmu leđa ljudima? Ili želi da se oni poistovjete s njim? Film na ta pitanja ne daje konačan odgovor.

Sunčana država i grad sunca

Nekoliko radova Josepha Beuysa, među kojima je i »Capri Battery«, povezano je s idejom »sunčane države« ili »grada sunca«. Beuys je taj koncept pronašao u djelu Civitas Solis (1623.), utopijskom tekstu političkog filozofa Tommasa Campanelle. Poput Campanelle, Beuys je snagu i toplinu sunca stavio u središte svoje društvene utopije. Nazvan po otoku Capri gdje je nastao, ovaj mali rad nalikuje minijaturnom modelu sunca. Kombinira žarulju koja predstavlja svjetlost sunca i limun koji simbolizira njegovu energiju. Rezultat je »voćna baterija«, slična onima koje se ponekad izrađuju na satovima fizike u školi. Ovom jednostavnom gestom Beuys je Campanellin kruti društveni model pretvorio u model stalne promjene. Capri Battery spada među posljednja umjetnikova djela i može se shvatiti kao njegov intelektualni i politički testament.

Warholov portret Beuysa

Od ranih 1960-ih Andy Warhol stvarao je šarene sitotiskane portrete slavnih osoba kao što su: Marilyn Monroe, Elvis Presley, Elizabeth Taylor i Joseph Beuys. Portret koji se ovdje prikazuje predstavlja Beuysa kao ikonu popularne kulture.

Foto Sandra Uskoković

Velika slika prekrivena je tankim slojem svjetlucavog praha. Nastala je nakon što je Beuys boravio u New Yorku povodom svoje prve velike međunarodne izložbe u Muzeju Solomon R. Guggenheim (1979.). Dvojica umjetnika prvi su se put susrela samo nekoliko mjeseci ranije na otvorenju izložbe u Düsseldorfu. Beuys je očito pridavao veliku važnost promotivnom potencijalu Warholova portreta. Godine 1981. izjavio je da je cijeli njegov život zapravo oglašavanje: »oglašavanje za obnovu društva kroz kreativnost.«

»KAPITAL«

Tijekom 1970-ih Joseph Beuys shvatio je da transformacija društva nije moguća bez temeljnog preispitivanja kapitala i ekonomije. Ovdje prikazana instalacija izravno se odnosi na »Kapital«, djelo Karla Marxa o političkoj ekonomiji. Za razliku od Marxa, Beuys je kapital poistovjećivao s ljudskom kreativnošću. Ovo veliko i enigmatično djelo nalikuje napuštenoj pozornici. Ono okuplja predmete i uređaje iz akcija i projekata koje je umjetnik uglavnom realizirao između 1970. i 1977., poput koncertnog klavira i sjekire, filmskih projektora i platna, mikrofona, magnetofona i zvučnika.

Foto Sandra Uskoković

Djelo »Das Kapital Raum 1970–1977«, nastalo 1980. za izložbu L’arte degli anni settanta u Arsenalu na Venecijanskom bijenalu, predstavlja monumentalnu pozornicu na kojoj je svaka radnja već završila. Glumci su napustili prostor – prije četrdeset godina, ako doslovno uzmemo godine iz naslova – ali zastor još nije pao. Scenografija i rekviziti ostaju te sada služe kao poticaj za rekonstrukciju događaja koji se tek treba dogoditi.

Naslov također sugerira da se na tom mjestu tijekom sedam godina nešto događalo. Iako mjesto te aktivnosti nije izričito imenovano, niz od trideset i šest ploča koje vise jedna iznad druge, ispisane i iscrtane, sugerira da je taj prostor nekada bio mjesto diskurzivne aktivnosti. Pažljivijim promatranjem ploča mogu se uočiti teme vezane uz ekonomiju, ekologiju, financijski sustav te društvena i politička pitanja.

Foto Sandra Uskoković

Od samih početaka obrazovanja, još od antike, školska ploča bila je važan didaktički alat. Pedesetih godina Beuys se susreo s pločama u Goetheanumu u Dornachu koje je koristio Rudolf Steiner. Beuys je ploče počeo koristiti u vlastitom predavanju na Akademiji likovnih umjetnosti u Düsseldorfu, a kasnije i kao dio svojih umjetničkih radova. Ploče s crtežima kredom nastale su u kontekstu nastavnih i obrazovnih situacija koje je Beuys predstavio kao umjetnička djela na dvjema velikim izložbama: Organisation for Direct Democracy through Referendum na documenta 5 (1972.) i Free International University na documenta 6 (1977.). U oba slučaja umjetnik i publika provodili su 100 dana raspravljajući o politici, društvu i ekonomiji.

Ekološka skulptura »7.000 hrastova«

Djelo je nastalo iz Beuysova projekta »7.000 hrastova«, realiziranog za Documentu 1982. u Kasselu.

Foto Sandra Uskoković

Ovom velikom ekološkom skulpturom – koja je ostvarena uz sudjelovanje tisuća ljudi – Beuys je napustio tradicionalni prostor umjetnosti. U Kasselu i okolici posađeno je 7.000 hrastova, a uz svako stablo postavljen je uspravni bazaltni stup.

Djelo koje se ovdje prikazuje koristi slične bazaltne kamene blokove. Iz svakog od njih Beuys je izdubio stožasti oblik, omotao ga filcom i ponovo ga položio u udubljenje iz kojeg je izvađen, na sloj gline kako bi ostao zaštićen i »topao«.

Tom gestom brige umjetnik je želio simbolički označiti početak novog stoljeća. Postavio je dvadeset i jedan bazaltni stup na drvene palete, grede i paletni viličar, zajedno s pajserom, stvarajući radnu situaciju koja poziva na kolektivno sudjelovanje u oblikovanju povijesti i budućnosti.

Beuys se nije osvrtao na dvadeseto stoljeće kako bi odredio njegov završetak, nego je kroz otvaranje i ponovno zatvaranje kamenja usmjerio pažnju prema budućnosti koju određuje unutarnja energija moći i njezin transformativni potencijal.

Infobox (Okvir):
Spomenik mira

Joseph Beuys zamislio je ovu skulpturu kao spomenik budućnosti. Ona utjelovljuje njegovu namjeru da ostatke nasilja pretvori u simbole mira. Umjetnik je svoje djelo modelirao prema spomeniku mira izgrađenom od razoružanog oružja u njegovu rodnom gradu Kleveu. Navodno je kao dijete često čekao na tramvajskoj stanici pokraj tog spomenika. Najprije je izradio željezne odljeve sačuvanih elemenata skulpture: cijevi topa i četiri minobacača. Tome je dodao tramvajsku skretnicu, nekoliko željeznih šipki, željeznu ručicu te skulpturu glave. Glava koja izlazi iz otvora topa prikazuje važan uzor umjetniku: Anacharsisa Clootsa. Taj samozvani »govornik ljudskog roda« također je potjecao iz Klevea. Tijekom Francuske revolucije zalagao se za ujedinjenje svih ljudi u zajednici utemeljenoj na univerzalnim ljudskim pravima.

Ova skulptura utjelovljuje njegovu namjeru da ostatke nasilja pretvori u simbol mira. Djelo je oblikovano prema spomeniku mira izrađenom od razoružanog oružja u njegovu rodnom gradu Kleveu.