RIJEKA – »Jedna je mačka mnogo jela/i postala je strašno debela/užasno troma/užasno spora,/i da stvar bude mnogo gora,/jednog je dana srela miša.« Poznati su ovo stihovi uvodne pjesme »Mačka koja je mnogo jela« antologijske pjesničke zbirke »Miševi i mačke naglavačke« akademika Luka Paljetka (1943. – 2024.), dubrovačkog pjesnika, dramatičara, esejista, kazališnog i likovnog kritičara te prevoditelja, koji je radio i kao glumac, redatelj i dramaturg. Za prvo izdanje zbirke »Miševi i mačke naglavačke« dobio je nagradu »Ivana Brlić-Mažuranić« 1973. godine, a 1998. bio je nominiran za Andersenovu nagradu.

Prema motivima iz ove Paljetkove zbirke pjesama, u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka premijerno je izvedena predstava Ivane Đula i Milice Sinkauz, koju je režirala Renata Carola Gatica. Umjesto klasične dramatizacije stihova, riječko uprizorenje zamišljeno je kao hommage Luki Paljetku, ali i kao posveta pjesnicima i pjesništvu te općenito umjetničkom stvaralaštvu. Moglo bi se reći i da je predstava »Miševi i mačke naglavačke« posvećena i kulturi papira, knjige, pisaćih strojeva i jednoga svijeta koji sve više iščezava ili je već nestao.

Pjesnik i njegovi likovi

Glavni lik je sam pjesnik Luko Paljetak, kojega je utjelovio glumac i lutkar Zlatko Vicić. On na početku predstave u gledalište ulazi s kišobranom duginih boja, prizivajući Paljetkovu pjesmu »Kiša«. No to bi mogao biti i šareni kišobran razigrane pjesnikove mašte. Vizualnost predstave, scenografiju i kostimografiju, Alena Pavlović (ujedno i kreatorica lutaka) temelji na razvijenim rolama pak-papira. Preko pozornice tako je spušten papir s nacrtanim ulaznim vratima, kroz koja – kao u neki imaginarni prostor – ulazi Pjesnik. U tom pjesničkom stanu sve je u tonovima pak-papira, i namještaj, stolna lampa, peć i hladnjak, starinski gramofon s prašnjavim pločama, televizor na gumbe… Sve to podcrtano je i oblikovanjem svjetla Sanjina Seršića. Pjesnik sjeda za pisaći stol, u potrazi za inspiracijom. U njegovoj glavi vlada kreativni nered, a onda se u tom kaosu počinju javljati različiti glasovi – njegovi likovi koji se nadmeću u pirandelovskoj potrazi za autorom. Njihovi kostimi također su u boji papira te prekriveni slovima i interpunkcijskim znakovima.

To su lik Mačke koju igra Petra Šarac, zatim Miš u interpretaciji Tilena Kožamelja te Lino Brozić kao gospodin Iš i kasnije Krokodil. Svi oni u ovoj igrano-lutkarskoj predstavi izražajnom glumom te animacijom lutaka i očuđavanjem predmeta »oživjet« će i neke druge likove iz Paljetkovih pjesama. Pritom je provodni motiv predstave Puž na putovanju, čija je minijaturna lutka postavljena na gramofonske ploče koje se vrte, a tijekom izvedbe otkrivaju se razne destinacije puta oko svijeta. U obliku lutaka prikazani su i Gospođica Majoneza i Biftek, među kojima se rađa romansa, a animacija obuće priziva pjesmu »Cipela«. Dramaturški je zaokružena priča o krokodilu koji se zaljubio u hobotnicu Ameliju. Krokodil kojega tumači Lino Brozić nosi frotirsku naglavnu masku i omotan je zelenim ručnikom, dok motiv kauča koji se jednim okretom transformira u kadu priziva pjesmu »Krokodil harmonikaš« u kojoj je krokodil stanovao u kadi. Amelija je pak, sa svojim krakovima, zamišljena na mjestu lustera u pjesnikovu stanu. Kupaonički tuš postao je »telefonska« službenica hitne pomoći, a jastuci iz dnevnog boravka postali su glazbeni instrumenti, zazivajući pjesmu »Mačka i glasovir«, a spominje se i »Mačka koja se samo smijala«. U prizoru s televizorom prisutan je i »teatar sjena«.

Duhovite igre riječima

U ovoj dinamičnoj predstavi prizori se brzo izmjenjuju, a uz glazbu Ivane Đula i Luke Vrbanića glumce je dodatno razigrala i suradnica za scenski pokret Noemi Dessardo. Kako u pogovoru knjizi »Miševi i mačke naglavačke« piše Diana Zalar, stihovi za djecu Luka Paljetka zbližavaju nas s jednom ludo razigranom »porodicom« motiva, životinja i stvari, međusobno vrlo različitih, koje su ponašanjem i čovjekolike i podosta nepredvidive, dok je naracija vidljivo obilježje pjesama. Razne životinje i predmeti antropomorfizirani su autorovom poletnom imaginacijom, dok značajan udio u autorovu humoru imaju nabrajanja, ponavljanja, apsurdne situacije, ironične asocijacije, duhovite igre riječima, ritmički pomaci unutar klasičnog rimarija, deminutivi i augmentativi. Sve to mogli smo osjetiti i u predstavi »Miševi i mačke naglavačke«, »zbrci« u Pjesnikovoj glavi koja se na kraju pretvorila u »zbirku« pjesama čije stranice su u zadnjem prizoru štipaljkama zakačene na rastegnuto uže za rublje. I mala i velika premijerna publika smijehom je reagirala na duhovitosti iz predstave, isprativši izvođače i autorsku ekipu snažnim aplauzom. Hommage Luki Paljetku u pravom smislu riječi.