Foto Nikola Blagojević
“Neuštekani” koncert u Rijeci pokazao je da se pjesme Zabranjenog pušenja mogu jednako snažno izvoditi i bez električne buke, a možda čak i snažnije, jer publika tada ima priliku čuti svaku riječ i svaku nijansu priče koju bend već desetljećima pripovijeda
povezane vijesti
- Nizozemski psihodelični funk velikani YĪN YĪN dolaze u Zagreb na krilima hvaljenog novog albuma “Yatta!”
- FOTO “Usred rata, mi se borimo za ženska prava”: Mrle, Ivanka i gosti priredili sjajan koncert u kazalištu
- Ostali ste bez ulaznica za Thievery Corporation u Šibeniku ovo ljeto? Dodan je i drugi datum
U toploj i gotovo kazališnoj atmosferi dvorane Hrvatski kulturni dom na Sušaku, sarajevski bend Zabranjeno pušenje sinoć je održao akustični koncert iz serije “Neuštekani”, čime su publici donijeli večer u kojoj su tekstovi, priče i humor došli do izražaja možda i snažnije nego u njihovim klasičnim, glasnijim izdanjima.
Upečatljiva je bila već u početku ta pažljivo osmišljena scenografija toplih tonova i snažne kraljevske plave boje. Pozornica je bila ukrašena himalajskim lampama na podu te višim lampama nalik suncokretima, dok su mali tepisi dodatno naglašavali intimnu, gotovo dnevnosobnu atmosferu. Drugim riječima, ambijent je savršeno odgovarao akustičnom konceptu koncerta.
Zabranjeno pušenje nastupilo je u sedmeročlanom sastavu. U instrumentariju su dominirale čak četiri akustične gitare i bas gitara, uz violinu, usnu harmoniku, bubnjeve te ženski prateći vokal koji je povremeno preuzimao i udaraljke. Aranžmani su bili pažljivo prilagođeni unplugged formatu, a bend je djelovao očekivano uigrano i dinamično.
Frontmen Davor Sučić, odnosno Sejo Sexon već je na početku nasmijao publiku objašnjenjem zašto je bend tek sada uradio unplugged program. “Mi smo malo zakasnili s unpluggedom, to je bilo popularno prije dvadeset godina”, našalio se. Prisjetio se i razgovora s Rambom Amadeusom, koji mu je rekao da su takvi koncerti “samo za starije muzičare koji više ne mogu stajati na nogama”. Publika je na tu opasku reagirala smijehom – jednim od mnogih tijekom večeri, jer je Sejo između gotovo svake pjesme ubacivao anegdote i viceve.
Setlista je obuhvatila presjek i manje i više poznatih pjesama benda u novim, ogoljenim aranžmanima. Publika je tako čula “Halid umjesto Halida”, satirični “Blues predsjednika opštine”, “Arizona Dream”, “Nema više”, kao i “Amilinu pjesmu”. Posebno emotivan trenutak bio je “Pismo Elvisu”, pjesma Elvisa J. Kurtovića, jednog od pokretača novog primitivizma u glazbi.
U programu se našla i “Gospođa Senada”, posvećena njezinom dominantom liku koji mrzi fašizam i ksenofobiju, dok je pjesma “Il’ si bos il’ si hadžija” otvorila temu dijaspore i rizika života izvan domovine – motiv koji je publika prepoznala i nagradila snažnim pljeskom.
Instrumentalni trenuci bili su jednako impresivni kao i tekstualni. Solo dionice na violini i gitari isticale su se virtuoznošću, ali nisu nadjačavale priču pjesama. Upravo je to bila jedna od najvećih prednosti večeri: akustični format omogućio je publici da se detaljnije posveti tekstovima, koji su oduvijek bili srž poetike Zabranjenog pušenja.
Publika u dvorani bila je šarolika – od dugogodišnjih fanova koji su s bendom odrasli do mlađih generacija koje su tek otkrile njihove priče i humor. Kostimografija benda, prsluci od odijela, šeširi i klasične cipele, dodatno je pojačavala dojam starinskog, gotovo kabaretskog ugođaja.
Cijeli nastup djelovao je pomalo kazališno, što se savršeno uklapa u opus benda čije su pjesme često male epske priče o likovima s margine, društvu i apsurdima svakodnevice. Upravo u ovakvom, akustičnom formatu te priče dolaze do punog izražaja.
“Neuštekani” koncert u Rijeci pokazao je da se pjesme Zabranjenog pušenja mogu jednako snažno izvoditi i bez električne buke, a možda čak i snažnije, jer publika tada ima priliku čuti svaku riječ i svaku nijansu priče koju bend već desetljećima pripovijeda.
