RECENZIJA

GRAD SE BELI Nosač zvuka domaćeg jazz sastava Stefson’s Blue Equinox

Marinko Krmpotić

Hrvoje Štefanić, Foto: MELANI KROG

Hrvoje Štefanić, Foto: MELANI KROG

Prokušana domaća jazz ekipa na čelu s trombonistom, skladateljem i aranžerom Hrvojem Štefanićem stvorila je svake pažnje vrijedan album koji nudi sedam skladbi ukupnog trajanja 46 minuta, a svaka od njih potvrđuje kompetenciju i umijeće glazbenika



Već naziv albuma i ime grupe izazivaju pažnju. Jer, »Grad se beli« stara je i tradicionalna hrvatska (međimurska) popevka koju su obrađivali mnogi stilom različiti autori (Azra, Ladarice, Singrlice…) pa sad eto i Stefson’s Blue Equinox što je naziv sastava koji čini prokušana domaća jazz ekipa na čelu s trombonistom, skladateljem i aranžerom Hrvojem Štefanićem.


Uz Štefanića na trombonu, tu su još i Zvonimir Bajević (truba, flugelhorn), Vojkan Jocić (tenor-saksofon), Davor Doležal (gitara), Nikola Šantek (klavir), Zvonimir Šestak (kontrabas) i Antun Profeta (bubnjevi).


Inspirirani umjetnici


– »Grad se beli« moj je pokušaj da spojim dvije stvari koje najviše poštujem: moje korijene i slobodu izražavanja. Zanima me jazz koji je živ, bendovski i ljudski – da se čuje karakter, a ne poziranje.




Stefson’s Blue Equinox je prvenstveno bend u kojem se tradicija tretira kao gorivo koje nas pokreće, a ne kao vitrina za promatranje – rekao je Štefanić u povodu izlaska albuma koji nudi sedam skladbi ukupne dužine 46 minuta, a svaka od njih potvrđuje kompetenciju i umijeće spomenutih glazbenika te, logično, pruža veliku mogućnost glazbenog užitka, ponajprije za ljubitelje jazza koji je »omotan« oko svega što je odsvirano i temelj je za sve improvizacije, spajanja, fuzije i raznolike kreacije.


Uz to što zna znanje, ekipa je očigledno bila i prilično inspirirana, što se osjeti već u uvodnoj i naslovnoj »Grad se beli« u kojoj nakon laganog piano uvoda i isto tako lahorastog dodira puhačkih instrumenata slušamo varijacije na melodiju čuvene hrvatske narodne o gradu koji se bijeli preko blatnih voda nekog jezera.


Osjećaj ugode i opuštanja u temi »Doxy«, obradi pjesme Sonnyja Rollinsa, mijenja agresivniji, donekle i plesniji ritam s podosta funky zahvata, bitnom ulogom bubnja i udaraljki općenito te ugodnim soliranjem električne gitare.


»Hommage 2 Th J.« donosi energiju, temperament, plesnost i razigranost, dok »Nightbird’s Dream« počinje plesnim ulaskom koji neodoljivo podsjeća na čuvenu Pink Panther temu.


Tog će blagog swing ozračja biti potom još u ovoj vedroj skladbi, a sličnu će pozitivnu energiju nuditi i »Jack of All Trades«.



Tradicija i suvremenost


Za kraj bend čuva veće količine nježnosti. »Every Time Brings Something New« poziva na opuštanje i odmor, a još i više to čini završna »Naima«, obrade skladbe legendarnog Johna Coltranea.


U verziji Stefson’s Blue Equinoxa ona zaziva sitne sate, after party feeling i ono vrijeme noći kad se zora stidljivo prikrada.


Prateći materijal kaže kako se na albumu objavljene Štefanićeve autorske kompozicije »kreću između spiritualnog jazza, post-bopa i slobodne improvizacije«.


»Autorski i aranžerski rukopis Hrvoja Štefanića objedinjuje njegove podravske korijene i suvremeni jezik jazza kroz motive iz tradicije, suvremenu harmoniju i bogat zvuk jazz ansambla, kažu izdavači o ovom svake pažnje vrijednom albumu koji je snimljen u Soundbrick studiju u Zagrebu.


Za miks i mastering bio je zadužen Marin Hraščanec. Naslovnu fotografiju potpisuje Melani Krog, a dizajn omota Dejan Halusek.