Nisam namjeravao, ali naprosto sam primoran nastaviti temu objavljenu prije nekoliko dana u dnevnom izdanju. Jasno, riječ je o ribarstvu, konkretno privremenom zatvaranju velikih dijelova hrvatskog ribolovnog mora za rad s okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom. Prevedeno na svakodnevni govor – zabrana lova male plave ribe na određenim, ne baš malim područjima. Prenijeli smo reagiranja nekih kvarnerskih i istarskih ribara koji su se žalili da ih navedena zabrana drastično pogađa. Razumljivo, uslijedile su reakcije, telefonski pozivi, objašnjavanja, iznošenje i obrazlaganje prijedloga i različitih stavova. Nemoguće je prenijeti i dio svega toga, tim manje što ponekad ni bilješke nisam mogao raditi.

Ipak, zapamtio sam najvažnije, glasno razmišljanje jednog ribara što ima izuzetno veliku težinu. Otprilike, rekao je: »Mi ribari nikada ništa nećemo postići u svoju korist dok smo razjedinjeni, dok svaki ima svoje stavove i interese, drugačije ideje što činiti da se sadašnje, teško stanje što bezbolnije prebrodi, u zajedničkom interesu svih nas.« Obrazlagao je svoju tvrdnju, naglašavajući da su nove mjere donesene bez konzultacija ribara, praktički stavljeni su pred gotov čin. Na sastancima, a bilo ih je puno prošle godine, »koliko ribara – toliko prijedloga i stavova«, žalio se on. »Nikako da se usuglasimo, pa nam vlast određuje poslovnu svakodnevicu.«

Nema smisla loviti sitno

»Nešto se moralo poduzeti, nije bilo dobro«, čuli smo od drugoga ribara. »Stvarno, u Kvarneru riba je bila mala, ne možeš je plasirati u otkup, nije za preradu. Nešto se prodalo kroz maloprodaju, ali u ribarnicama nije moguće prodati tonu ribe. Ne znam, možda će ova mjera dati pozitivne rezultate, barem se nadamo. Nema smisla loviti to sitno.«

Iz krugova bliskih ribarstvu čuli smo da ribari koji sada rade na otvorenom moru love dobro, da je srdela kvalitetna, što znači solidne veličine. Na pitanje kako se lovi, jedan kvarnerski ribar odgovara: »Standardno slabo!« A, i on je prisiljen otploviti na otvoreno more, daleko od obale i još dalje od matične luke. Dodatno pojašnjava: »Ima ribe i nije baš tako mala, ali je ne možeš uloviti, mnoštvo je predatora, tune, dupini, luci… Taman se riba počne skupljati i nakon pola sata oni se pojavljuju, sve rastjeraju. Ulovimo tonu-dvije, kada su tri to je super. Da nema tih predatora moglo bi se dobro uloviti.« Na nekim lokalitetima lovi se srdela veličine 50 primjeraka u kilogramu, drugdje 50 – 55. To je zadovoljavajuće!

Jasno, rad na otvorenom moru donosi veće troškove, ali ih treba prihvatiti i tome se prilagoditi. Ribar s područja srednjeg Jadrana ističe da su njima lovišta standardno udaljena, te da najčešće rade ispod Lošinja, kao i sada. I za iskrcaj najprikladnija im je Novalja, što nije baš blizu. Kvarnerski ribari, koji sada rade na otvorenom moru ispod Istre, uglavnom iskrcavaju ulove, i za dana borave u Puli, odnosno Ližnjanu ili Banjolama. Problem je za manje brodove koji ne mogu raditi na otvorenom moru, niti su opremljeni za takav ribolov. Možda bi nešto mogli raditi za lijepa vremena, ali za njih ribolov završava čim se počne malo kvariti. Lošije vrijeme problem je i za veće brodove, »nemaš zavjetrine gdje bi mogao raditi«, ističe jedan od zapovjednika.

Na problem predatora, prvenstveno tuna i dupina, koji dnevno tamane velike količine male plave ribe ukazalo je više sugovornika. Ne pojavljuju se oni samo na jednom području. Prema riječima ribara, u toku jedne godine tune i dupini pojedu znatno više male plave ribe, nego što ulove svi hrvatski ribari zajedno. Službena statistika ulova za prošlu godinu još nije objavljena, a iz nekih izvora saznajem da je ukupan ulov male plave ribe lani iznosio 21.000 tona. Svake godine manje!

Veliki predatori i rebraši

Komentirajući stanje ulova jedan od ribara naglašava: »Institut bi nam trebao dati više odgovora, a njih nemamo. Prvenstveno bi nam trebali objasniti tu veliku pojavu nedorasle ribe. Ona je uvijek prisutna u moru, ali je nekad nismo lovili u velikim količinama, nije bila dominantna. Nadalje, uz tune i dupine, veliki problem su rebraši. Ima ih sve više, njihova nazočnost drastično utječe na smanjenje ribljih stokova, nadasve male plave ribe. Je li moguće od njih se zaštititi i kako? Tu tražimo odgovore znanstvenih institucija.«

U Jadranskom moru tune su se namnožile, preko svih granica, ističu ribari. Plavoperajna tuna koja obitava u Jadranskom i Sredozemnom moru prije 25-30 godina proglašena je ugroženom vrstom. Na međunarodnoj razini donesene su stroge mjere njene zaštiti, ulovi su drastično limitirani. Danas su rezultati vidljivi, tune ima ne puno, nego previše. I nastaju problemi! Za ribare koji love malu plavu ribu, za tunolovce i za uzgoj. Takvo stanje rezultiralo je drastičnim promjenama na tržištu, Japan, najveći uvoznik srušio je otkupne cijene. Istodobno, značajno je pao i tečaj japanske valute. Rezultat svega glasi: tunolov i uzgoj tuna više nije visokoprofitabilna djelatnost! Još se isplati, ali…

Farme na kojima se tune tove do komercijalne veličine mijenjaju poslovnu strategiju, nastoje smanjiti troškove poslovanja. Traže veću ribu koja će brže narasti za prodaju, a takve ima na mediteranskom tržištu. U Jadranu se za kavezni uzgoj lovi tuna minimalne veličine do 8 kilograma, dok je u Sredozemnom moru lovni minimum 30 kilograma. Zbog toga su prošle godine i hrvatski tunolovci uglavnom radili na Sredozemnom moru, a u Jadranu je ulovljen mali dio odobrene kvote. Ribari koji love malu plavu ribu negoduju, neulovljene tune ostale su u Jadranu. jedu velike količine ribe i stvaraju probleme. Ribari naprosto strahuju što će donijeti ovogodišnja sezona tunolova u kojoj je Hrvatskoj povećana ulovna kvota na 1.238 tona. Nešto će se izloviti u Jadranu, to je sigurno, međutim, veliki tunolovci ponovo bi mogli zaploviti na Sredozemno more. Već riba postiže bolju cijenu, dodijeljen kvota ulovi se brže i s manje troškova. A, kada prođe sezona tunolova, opet u jadransku stvarnost i rad s plivaricom srdelarom.

Inspekcijska provjera

U razgovorima s ribarima istican je još jedan detalj što ga mnogi zanemaruju. »Uprava ribarstva iskazuje razumijevanje, dopustila nam je rad u veljači, što ranije nismo mogli.« Da, lovostaj je ove zime skraćen. Svojedobno se protezao na čitavu veljaču, pa je skraćen do polovice mjeseca, a ove godine zaključen je sa siječnjem.

»Ne znam kako je bilo na Kvarneru i u Istri«, priča ribar sa zadarskog otočja. »Kod nas su svakog dana inspektori dočekivali brodove i kontrolirali stanje nedorasle ribe. Nikoga nisu kažnjavali, samo su konstatirali količinu takve ribe i poziciju njena ulova.« Ne znam, ovdašnji ribari nisu spominjali inspekciju, samo su neki od njih rekli da su na brodu imali ljude iz Instituta koji su analizirali stanje ulova.