Broj blokiranih građana u Hrvatskoj na kraju 2025. godine blago je smanjen, ali je njihov ukupni dug porastao. Prema podacima Fine, 31. prosinca evidentirano je 196.807 potrošača s neizvršenim osnovama za plaćanje.

Glavnica njihova duga dosegnula je tri milijarde eura, a s kamatama je premašila četiri milijarde. Godinu ranije blokirano je bilo 199.165 građana, uz 2,9 milijardi eura duga. No, iza tih brojki krije se mnogo ozbiljniji problem.

Čak 75 posto blokiranih u blokadi je dulje od godinu dana, a na njih otpada 92,4 posto ukupnog duga. To znači da najveći dio duga nose ljudi koji su godinama izvan redovitih financijskih tokova. Ne radi se o prolaznim teškoćama, nego o kroničnoj prezaduženosti koja produbljuje socijalnu i ekonomsku nesigurnost.

Siromašni bogataši

U takvim okolnostima nameće se pitanje koliko je učinkovit institut stečaja potrošača koji je uveden 1. siječnja 2016. Fina je tada započela provedbu izvansudskog postupka.

Od 2019. taj postupak više nije obvezan prije pokretanja osobnog stečaja pred sudom. U razdoblju od 1. siječnja 2016. do 20. listopada 2025. predano je ukupno 1.276 zahtjeva za provedbu izvansudskog postupka pred Fininim savjetovalištem.

Od tog broja sklopljeno je svega 16 izvansudskih sporazuma, dok su u 942 slučaja izdane potvrde o neuspjelom sklapanju sporazuma. Iz vlastitog iskustva, Mira Hajdić ističe da su stečajevi potrošača i dalje rijetka pojava.

– Razlog tome zasigurno jest dobrovoljnost pokretanja vlastitog stečaja kod fizičkih osoba. Ljudi zaziru od pokretanja stečaja zbog straha od gubitka imovine, jer većina ima neku imovinu, primjerice naslijeđenu kuću ili zemlju na selu, koju se boji izgubiti I vezani su za nju iako su im primanja nedovoljna.

Tu mahom govorim o osobama iznad pedesete, mlađi ljudi su tu manje sentimentalni, kaže dr. sc. Mira Hajdić, stečajna upraviteljica i predsjednica Hrvatske udruge stečajnih upravitelja (HUSU), napominjući kako značajnu ulogu igra i nedovoljna informiranost o stečaju potrošača.

– Ljudima, naime, nije jasno kada bi im se i bi li im se mogao dogoditi i gubitak stana u kojem žive. Nije rijetka situacija da neki ljudi žive u velikim stanovima ili kućama, neprimjerenima za njihovu financijsku situaciju, kojoj najčešće nema lijeka, jer su već u mirovini, ili ne rade na poslovima koji će im donijeti financijski napredak, u kojem neće napredovati financijski, pojašnjava naša sugovornica prema čijim riječima veliki dio hrvatskih građana ima vrijedne nekretnine u vlasništvu, ali nemaju redovitih prihoda.

– Naši građani su ono što ja zovem »siromašnim bogatašima«. Rentaška filozofija života je uzela maha i svi se teško rastaju od onoga što mi u poslovnom sektoru zovemo »dugotrajnom materijalnom imovinom«, kao što su primjerice nekadašnje vikendice bez obzira na to mogu li od nje zaraditi, ili si je priuštiti, komentira Hajdić.

»Rentašku filozofiju« objašnjava i jednim, njoj dobro poznatim, slučajem gdje je osoba od pokojnih roditelja naslijedila stan u Zagrebu sav u nekakvim hodnicima.

– Činjenica je da prodajom tog stana ne može kupiti manji, jeftiniji stan u kojemu bi mogla živjeti, a da je to negdje u istom susjedstvu. Za stan je vezuju uspomene i životne navike, dok s druge strane živi od socijalne pomoći i mirovine, od koje joj za život na zaštićenom računu ostane tristotinjak eura.

Zimi ne pali grijanje i ne tušira se jer nema za plaćanje plina. Strah od gubitka doma je kod nje nevjerojatan, stalno se raspituje za jamstvo da neće izgubiti stan ako pokrene stečaj potrošača.

Ubrzavanje postupka

Njezino je mišljenje da se na stečaj stoga odlučuju ljudi koji nemaju nikakve imovine, oni čiji su roditelji najčešće nasljedstvo prebacili na njihovu djecu, pa žive u stanu od djece, nemaju automobil, barem ne na svome vlasništvu, ali nemaju ni redovnih prihoda, ili su oni iznimno mali, gotovo zanemarivi.

– Ako želimo manje ljudi u dugogodišnjim dugovima, svakako treba puno toga prilagoditi u smislu poticanja otvaranja vlastitih stečajeva i dužine trajanja stečajeva. Možda čak, u određenim slučajevima, odrediti obvezu ulaska u stečaj, dodatno urediti oslobođenje od daljnjih obveza i slično.

Sad već imamo iskustva sa stečajevima potrošača. I izostanak iskustva u ovom području je važno iskustvo za zakonodavca. Financijsko zdravlje nacije je jednako važno za društvo kao i fizičko i mentalno zdravlje i često su u izravnom srazmjeru.

Kako se sve oko nas dinamizira, potrebno je dinamizirati i ulazak i uspješni izlazak iz stečaja pojedinca, poručuje predsjednica HUSU-a Hajdić.

Prema Zakonu o stečaju potrošača, postupak u pravilu vodi nadležni općinski sud. Međutim, izmjenama zakonskog okvira predviđena je mogućnost da se, radi rasterećenja općinskih sudova i učinkovitijeg rješavanja predmeta, dio postupaka povjeri i trgovačkim sudovima.

Cilj takvog rješenja je ubrzati provedbu postupaka i smanjiti opterećenost sudova, osobito u sredinama s većim brojem predmeta. Predsjednica HUSU-a pozdravlja tu selidbu stečajeva na trgovačke sudove. Pri tome napominje da je potrebno ponovo formiranje stečajnih odjela.

– Specijalizirani stečajni suci češće imaju veću empatiju prema ljudima. Stečaj je po meni najsličniji medijaciji, pronalaženju optimalnog rješenja za sve uključene, naglašava.

Što se pak tiče stečajnih upravitelja, odnosno povjerenika, uvjerena je da bi se dio stečajeva potrošača mogao odvijati i bez njihovog imenovanja, no napominje da u tom slučaju svakako ostaje pitanje njihove nagrade.

– Stečajni upravitelji, naime, nagradu za svoj rad dobivaju iz unovčene imovine, po završetku postupka, a u slučaju stečajeva poduzeća te su nagrade, u postotku i iznosima, na razini određenima daleke 1996. godine, pa kvalitetni stečajni upravitelji gube interes za daljnje obnašanje te dužnosti.

U javnosti vlada potpuno pogrešna predodžba o poslu i primanjima stečajnog upravitelja. Biti kvalitetan stečajni upravitelj je uistinu složen posao, koji zahtijeva osobe široke edukacije i posebnih vještina, koje se razvijaju s iskustvom, pa gubitak stručnjaka u tom poslu nije lako nadomjestiti, zaključuje Hajdić.

Banke više nisu najveći vjerovnici

Struktura vjerovnika posljednjih se godina bitno promijenila. Najveći vjerovnik više nisu banke – na njih otpada 21,3 posto nepodmirenih obveza – nego država, koja potražuje više od trećine ukupnog duga.

To pokazuje da se prezaduženost građana sve manje odnosi na klasične kredite, a sve više na poreze, doprinose, kazne i komunalna davanja. Istodobno, dug po kreditima i karticama je smanjen.

– Banke danas svoje odnose s klijentima nastoje urediti uz što manji rizik za sebe. Kada je riječ o kreditima, svoja potraživanja sve češće naplaćuju od jamaca, a nenaplativa potraživanja nerijetko i prodaju ili pak otpišu kao loša.

Ipak, najčešće nastoje minimizirati rizik još kod stupanja u odnos s klijentom. S druge strane, jedinice lokalne samouprave račune za komunalna davanja izdaju temeljem zakonske obveze.

Budući da je rok zastare za takva potraživanja kraći od uobičajenog, pretpostavljam da češće koriste instrument ovrhe kako bi izbjegli gubitak prihoda, komentira ove podatke Mira Hajdić.

U općini Rovišće svaki stanovnik dužan – 189 tisuća eura

Analiza dospjelih, a neizvršenih osnova za plaćanje pokazuje da je u apsolutnim brojkama najviše dužnika, ali i najveći iznos duga, u Gradu Zagrebu. Ondje je evidentirano 39.379 potrošača s ukupno 763,1 milijun eura duga.

Slijedi Splitsko-dalmatinska županija sa 17.271 dužnikom i 193,3 milijuna eura duga, zatim Osječko-baranjska s 15.209 potrošača i 166,5 milijuna eura. Zagrebačka županija ima 15.042 dužnika, a po iznosu duga (192,1 milijun eura) vrlo je blizu Osječko-baranjskoj.

Posebno se izdvaja Primorsko-goranska županija. Iako ima 12.411 dužnika, njihov ukupni dug iznosi čak 568 milijuna eura, što upućuje na znatno veći prosječni dug po osobi.

No, drukčiju sliku daje usporedba udjela dužnika u ukupnom broju stanovnika. Prema tom kriteriju prednjače županije na sjeveru i istoku Hrvatske. Najveći udio bilježi Sisačko-moslavačka županija – 6,99 posto stanovnika ima neizvršene dugove.

Slijede Bjelovarsko-bilogorska (6,20 posto), Koprivničko-križevačka (nešto više od 6 posto) te Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska (po 5,89 posto). Sličan je poredak i kada se gleda udio dužnika među radno sposobnim stanovništvom.

Sisačko-moslavačka ponovno prednjači s 11,23 posto, zatim Bjelovarsko-bilogorska (9,93 posto), Koprivničko-križevačka (9,53 posto) i Vukovarsko-srijemska (9,34 posto). Dakle, dok Zagreb predvodi po ukupnom broju dužnika i iznosu duga, županije na sjeveru i istoku imaju veći udio stanovništva zahvaćenog ovrhama.

Na razini gradova i općina, isključujući Zagreb, najviše dužnika ima Split (6.649), zatim Rijeka (6.061) i Osijek (4.941). Među deset gradova s najviše dužnika još su Slavonski Brod, Velika Gorica, Sisak, Zadar, Pula i Karlovac.

Gleda li se udio dužnika u ukupnom broju stanovnika, prednjače Sisak (7,42 posto), Čakovec (7,33 posto) i Petrinja (7,16 posto). Visoko su i Križevci (6,77 posto), Vukovar (6,61 posto), Bjelovar (6,4 posto) te Kutina (6,35 posto).

Po ukupnom iznosu duga, Rijeka je s 467,4 milijuna eura druga u Hrvatskoj, odmah iza Zagreba. Slijedi Split s 83,2 milijuna eura, a potom Velika Gorica i Osijek s oko 60 milijuna eura.

Među manjim sredinama izdvaja se općina Rovišće u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, koja je među 25 jedinica s najvećim ukupnim dugom – 54,7 milijuna eura – iako ima tek 289 dužnika.

Rovišće prednjači i po prosječnom dugu po osobi, koji iznosi čak 189 tisuća eura. Slijede Kastav s 98 tisuća eura i Rijeka sa 77 tisuća eura prosječnog duga.

Kako se provodi ovrha

Ovrha se na novčanim sredstvima potrošača provodi temeljem osnova za plaćanje, odnosno ovršne odluke ili nagodbe te zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu.

Sustav je postavljen da naplata ide »preko računa«, a Fina vodi Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Zakon, međutim predviđa i zaštitne mehanizme tako da su određena primanja izuzeta od ovrhe, pa ovršenik može otvoriti poseban račun na koji se uplaćuju izuzeta sredstva, dok su ostali računi predmet ovrhe.

Od 2011. godine je promijenjen način provođenja ovrhe na novčanim sredstvima, s ciljem učinkovitije naplate i jasnijeg odnosa vjerovnika i dužnika.

Potom je 2018. uveden i Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama, a iste godine novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima donio je automatizam prestanka ovrhe za dio osnova koje se nisu naplatile u zadanom roku i bez novijih naplata – mjera koja je obuhvatila 225.322 ovršenika po toj osnovi djelomično ili u cijelosti.