RIJEKA Olmissum je pao na Trsatu i drugi put u razmaku od dva dana! Futsalska momčad Rijeke prošle subote je pobjedom nad Omišanima prokrčila put do vrha ljestvice SuperSport HMNL-a, a onda odigrala još bolju partiju i u grotlu Dvorane mladosti ostvarila još jedan povijesni uspjeh plasiravši se u svoje prvo finale Kupa. Riječani su ovu utakmicu dobili srcem, ogromnom željom i uz pomoć onoga što postaje zaštitni znak ove momčadi – navijača.

Mihael Matijević slavi treći pogodak/D. MICULINIĆ

Publika je ovoga puta odigrala možda i ključnu ulogu. Osjetili su navijači da je u nastavku utakmice Bijelima potreban dodatni vjetar u leđa. Dvorana mladosti se tresla od navijačkih emocija kao rijetko kada. Sve je kulminiralo po završetku utakmice. Igrači su s parketa pokrenuli valove radosti na obje tribine, navijači počeli prizivati prvi “malonogometni” trofej. Ne samo jedan! Rijeka je u ozbiljnim kombinacijama za duplu krunu. Baš kao što je uspjelo “velikom bratu” s Rujevice prošle sezone…

Drugačija utakmica

Gotovo potpuno ispunjena Dvorana mladosti ipak je od prvih minuta vidjela ipak nešto drugačiji dvoboj istih suparnika nego nekoliko dana ranije u prvenstvu. “Frcalo” je od prvih sekundi sa svih strana. U 2. minuti Kustura je uklizavanjem ispred Rosića spasio siguran pogodak, tridesetak sekundi kasnije ponovo su Riječani složili brzu kontru, a Turk iskosa na dodavanje Rosića poslao loptu kraj istrčalog Rozge za početnu prednosti Bijelih – 1:0. Nije se dugo čekao odgovor Omišana. U 6. minuti Barbarić je vanjskim dijelom kopačke u stilu Luke Modrića pronašao Kovačevića, a ovaj potkopao loptu iznad Saafa za 1:1. Ubrzo se zatresao okvir domaćeg gola (Sušac), pa Rafinha s jedne, a Kustura s druge stane propustili šanse izašavši “jedan na jedan” sa suparničkim vratarima.

Luka Suton i Rafinhda/D. MICULINIĆ

Kovačević je u 11. minuti zaradio peti akomulirani prekršaj, Omišani su se našli u problemima. Dani je dvaput u idućim minutama izlazio iskosa ispred Rozge koji je sjajno reagirao. Saaf mu s druge strane nije ostajao dužan. Teo Turk u 14. minuti prebacio je majstorski loptu preko glava braniča Olmisssuma, a Đorđe Rosić “upalio turbo” i u sučeljavanju s Rozgom vratio prednost na stranu domaćih – 2:1.

Nedugo nakon drugog pogotka su i Riječani ušli u probleme s prekršajima što obje momčadi natjeralo na dodatni oprez. Nepunih pet minuta prije odlaska na odmor Kustura je “ispivotirao” Sutona na vrhu šesterca pa gurnuo loptu za Kovačevića kojemu nije bilo teško pogoditi za novo poravnanje – 2:2. Minutu kasnije Sušac je umalo doveo goste u prvo vodstvo. Saaf i vratnica su spriječili ono najgore. Poluvrijeme je završilo još jednom velikom intervencijom Saafa, propuštenom prilikom Sutona, pa kratkotrajnim naguravanjem igrača uoči ulaska u svlačionice. Emocije su učinile svoje…

Manolo bilić nakon četvrtog gola

Nastavak

U nastavku se ipak počeo polako osjećati značaj utakmice. Obje ekipe počele su sve više kalkulirati. To ne znači da je bilo nezanimljivo. Navijači su sve češće počeli osjećati da moraju pomoći momčadi svojim navijanjem. Španjolac Dani u nekoliko je navrata “zaurlao” prema tribinama i ubrzo dobio očekivani navijački eho. Saaf i Rozga su držali utakmicu u egalu. Točno nakon pola sata utakmice vratar Olmissuma je prvo zaustavio Rafinhu “jedan na jedan”, pa Sutonov udarac iz blizine nakon prekida. Riječani su dodatno pojačali pritisak. Isplatio se u 33. minuti. Uporni Rosić oduzeo je loptu, Dani napravio blok, a Mihael Matijević izazvao oduševljenje među sugrađanina na tribinama – 3:2. Ubrzo su Riječan mogli i na dva gola prednosti, no Rozga je zaustavio prvo Turkov, a onda i Rafinhin udarac iz blizine. Kako se utakmica bližila svojoj završnici tako su igrači i navijači sve intezivnije počeli igrati “zajedničku utakmicu”. Jedni i drugi osjetili su da se utakmica lomi. Bijeli su u sve ulazili s puno srca pa su u završnih pet minuta ušli s pet prekršaja, ali u 36. minuti stigli su i do četvrtog pogotka. Uporni Suton i maestalni Turk namjestili su zicer Manolu Biliću za eksploziju radosti na tribinama – 4:2.

Omišani su napravili jedino što im je preostalo. Na tri minute i 46 sekundi prije kraja uveli su igrača-vratara. Više nisu imali što čekati, finale Kupa im je izmicalo iz ruku. Pokušali su nešto promijeniti, ali Riječani su toliko dobro branili prilaze Saafu da gosti na kraju s viškom igrača nisu stvorili niti jednu priliku za pogodak.