RIJEKA Jučerašnje poslijepodne na bazenu na Kantridi bilo je sve samo ne obično. Uobičajena je bila jedino gužva koja je svojstvena tom dijelu dana zbog mnogobrojnih treninga koji se svakodnevno održavaju u riječkom bazenskom kompleksu. No, bakljada zbog koje se ubrzo oglasio i protupožarni alarm, brojni mladi plivači i plivačice u špaliru te zlatni papirnati konfeti dali su naslutiti da na bazen stiže netko poseban.

Ana Bobanović, juniorka Primorja, vratila se s Olimpijskih igara mladih u Dakaru na kojima se zahvaljujući dvama zlatima i dvama srebrima prometnula u jednu od najvećih zvijezdi natjecanja u senegalskoj prijestolnici. I u istome danu svjedočila je dvama dočecima na kojima je sve prštalo od emocija i ponosa.

– Još uvijek sam bez riječi, emocije se nisu slegnule i dalje ne spavam. Stvarno sam presretna i zahvalna. Ujutro su me rasplakali u školi, znala sam da će mi organizirati doček, ali nisam ni slutila da će biti tako dobar. Na dar sam dobila majicu na kojoj piše Boban jer mi je to nadimak i to me slomilo toliko da sam zaplakala. A onda još riječi moje razrednice Janje Linardić, koju svatko želi imati, a koje su mi pokazale da za njih sve nisam samo dobra sportašica nego i dobar čovjek, što je u konačnici puno važnije. Baš jako emotivno – rekla je Ana Bobanović, koja emocije nije mogla sakriti niti na svojem bazenu na kojem su je uz predsjednicu Primorja Amru Fajić, direktoricu Sanju Jovanović i sportskog direktora Marka Strahiju, dočekali brojni prijatelji i članovi kluba, koji su u redu strpljivo čekali na fotografiranje, a oni najmlađi i za autogram.

Uskoro je imala pune ruke darova od kojih joj je sigurno najdraži onaj nutricionistice Mihele Dujmović. Kolač od jabuka i sladoled od vanilije.

Nesanica

– Oba dočeka su bila odlična, za oba sam znala, ali onaj u mojoj Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji je nešto najbolje što sam doživjela u životu. I onda dođem na bazen i tu bude isto odlično. Još te mlađe cure koje su me pitale da im se potpišem, to mi je jako lijepo i, moram priznati, neobično, ali valjda ću se naviknuti.

Mobitel Ane Bobanović posljednjih je dana doslovno gorio od poruka i poziva s drugog kraja svijeta. Nema tko nije htio čestitati 17-godišnjoj Riječanki na uspjehu koji je ostvarila u Senegalu. Četiri utrke, četiri odličja. Zlato na 100 (55.89) i 50 slobodno (25.45) te srebra na 50 delfin (27.33) i 200 slobodno (2:01.17), koje je garnirala i apsolutnim rekordom Hrvatske.

– Još ne spavam, preumorna sam, a kada legnem san mi jednostavno ne dolazi na oči. A umorna sam toliko da bih sad mogla zaspati na nogama. Jednostavno mi glavom prolaze razne misli, razmišljam o onome što sam ostvarila. Presretna sam što sam uopće bila na Olimpijskim igrama mladih, što sam bila stjegonoša, što je veliki privilegij i čast, kao i zbog svega što sam ostvarila. Prije nego što smo dobili startnu listu nismo uopće znali što možemo očekivati, a na kraju je ispalo odlično. Četiri medalje u četiri utrke, s tim da onu na 50 delfin nisam uopće očekivala.

Sve sam posvetila svojoj obitelji bez koje ne bi bilo ničega. Prva medalja, ona na 100 slobodno, mi je najdraža jer je prva, za nju smo se najviše spremali, a i “stotka” je najbolja disciplina. Stvorena sam za to i baš je volim plivati. Bilo bi mi žao da nakon “stotke” nisam osvojila niti jednu medalju, ali nisam imala što izgubiti. Jedna medalja bila bi sasvim u redu, s time bih bila zadovoljna i sretna. Utrku na 50 delfin sam plivala “just for fun”, a osvojila sam srebro “just for fun”, ha, ha. Šalu na stranu, to mi je bila najteža utrka jer sam je plivala sat vremena nakon finala na 50 slobodno i bila sam baš umorna.

Ta utrka nije dobro odrađena, ali se neću nimalo žaliti. Od sreće zbog zlata na 50 slobodno nisam bila koncentrirana i nisam bila glavom u utrci, ali i iz toga treba nešto naučiti – kaže plivačica Primorja, kojoj je najveći problem u Senegalu predstavljala temperatura vode u bazenu.

Planovi

– Ovako izgleda kao da je sve išlo kao po špagi, ali bilo je daleko od toga. Uvjeti nisu bili dobri, ali svima su bili isti. Voda u bazenu bila je 32 stupnja, nisu ga mogli ohladiti, a zbog previsoke temperature otkazana je bila utrka na 800 slobodno jer liječnici nisu dozvolili da se pliva. Skoro je bilo otkazano cijelo natjecanje. Problem je bio i s vožnjom do bazena koja je trajala skoro dva sata s tim da smo se prvo vozili vlakom, onda autobusom pa opet vlakom. Mislim da to nije utjecalo na moju izvedbu, nije mi ni pomoglo, ali bilo je iscrpljujuće za glavu.

Nastup za pamćenje u Dakaru veliki je vjetar u leđa maturantici Salezijanske klasične gimnazije, koju od 17. do 21. prosinca očekuje državno prvenstvo u Rijeci, a onda u ljetnim mjesecima slijede pravi izazovi. Polaganje mature, odabir fakulteta i Europsko juniorsko prvenstvo u Bjelovaru.

– Bjelovar će biti moje zadnje europsko juniorsko prvenstvo, to mi je glavni cilj i na to ćemo se fokusirati. Vjerujem da će biti dobro. Prošle sam godine bila osma na 50 delfin, plivala sam u polufinalu “stotke”, ove godine su cilj finala, a najveći fokus bit će na 50 metara. Želja mi je bolji plasman nego prošle godine, to bi mi puno značilo. No, želim i se i maksimalno pripremiti za državno prvenstvo. Nije mi cilj biti prva, nego rušiti rekorde. Prvo danas moram odraditi Županijsko školsko natjecanje i pomoći svojoj školi da se plasiramo na državno prvenstvo.

Ne volim raditi dugoročne planove i gledati predaleko u budućnost, prerano je govoriti nešto i ne znam koliko je uopće realno da idem na Olimpijske igre u Los Angeles. Trener Čač i ja ćemo se potruditi, ali vidjet ćemo hoćemo li biti spremni za to – zaključila je Ana Bobanović.