Prije nepunih deset godina uselili smo se u stan u središtu grada, na adresi Zanonova 1. Krediti, adaptacije i svi poznati problemi koji prethode useljenju u zgradu čija je starost veća od stotinu godina su uspješno odrađeni. No, ono što nismo mogli znati, doznali smo vrlo brzo po useljenju: problem s ljudima koji su zahvaljujući jednom od tadašnjih susjeda dobili pravo prijave boravka te kasnijeg izdavanja osobnih dokumenata, također na našoj adresi.

Riječ je bila o ljudima koji su zbog niza razloga dospjeli u slijepu ulicu života, koji su prema svim aspektima morali biti zbrinuti, ne samo sa socijalne strane. Bila je u tom slučaju riječ ne samo o beskućnicima, nego i o ljudima kojima je trebala cjelokupna skrb, posebno pojedinih medicinskih specijalista. Nažalost, umjesto da nadležne gradske službe tu problematiku, koja se u pravilu ogledala u silnom narušavanju »kućnog reda« zabilježenog od strane policije, adekvatno riješe, apsolutno ništa se nije rješavalo.

Dakako da postoje brojni zapisi policije koja je reagirala desetke puta, no problem se, kako nam se čini – ignorirao. Totalni kaos do onog trenutka kad umire vlasnik stana koji ih je, sigurna sam u najboljoj namjeri, prigrlio kako bi ih spasio iz ralja beskućništva. Nažalost on umire, njegov stan se prodaje, a to dvoje nesretnika završava u – drvarnicama Zanonove 1. I opet se ponavlja priča s prijavama i opet ih nitko ne zbrinjava. Da bi se na kraju dogodila i famozna noć 29. studenog 2025. godine. Tih je dana došlo do velikog vala hladnoće. Kako se ne bi smrzavali u drvarnicama dovukli su nekakvu peć koja je zapalila stari, suhi drveni inventar. Nažalost, izgorjeli su u teškim mukama prije nego što je itko primjetio požar.

Bilo je gluho doba noći, k tome i drvarnice su odvojene od ostatka zgrade. Požar se proširio, probio je sve na svom putu, sve do krova. A nakon užasa u kojem su žive izgorjele dvije nesretne osobe, slijedi birokratski užas koji do dana današnjeg ostavlja krov otvorenim prema kišama koje su u zimsko doba posebno učestale, uništeni su svi stanovi, pa tako i naš. Dva mjeseca nakon požara konstatiralo se kako zgrada postaje opasna zbog mogućnosti urušavanja. I što vam je ironija sudbine: iako smo doseljenjem u Zanonovu 1 bili sretni i uvjereni kako smo doživotno riješili svoju stambenu priču, upravo će nas odabir tog stana dovesti u situaciju ne bitno bolju od one naših nesretnika, beskućnika koji su živi u kricima i jaucima izgorjeli u drvarnicama. Prema onom kako se situacija odvija, pa i ovim predloženim »rješenjima« od strane Grada, nije daleko od istine kako smo upravo mi – budući beskućnici.

»Riječki Vjesnik«

Težak, mučan, jedan od onih razgovora koji istodobno miješa potonuće u bespuća tuge s buđenjem energije što poziva na uzbunu i akciju protiv birokracije. Težak, nedostojan civilizacije i grada Rijeke razgovor vodili smo sa stanarima Zanonove 1, dok je šokantne spoznaje o svojoj mogućoj sudbini s nama podijelila Dina Karajić, jedna od vlasnica stanova.

Dodatnu dramu donijela je i činjenica da je zbog neprestanih kiša u srijedu na teren hitno izašla stručna ekipa statičara koja je imala odgovoriti koliko smo blizu činjenici da Zanonova 1 postane »riječki Vjesnik«, objekt koji se mora osigurati jer postoji opasnost od urušavanja. Odgovora po tom pitanju još nema, što znači da situacija možda i nije toliko alarmantna, no po svim ostalim pitanjima to jest: socijalnim, gospodarskim, imovinskim, moralnim,…

Kako bismo izložili čitav sliku obratili smo se, osima vlasnicima privatnih stanova, trima najvažnijim akterima: Gradu Rijeci, Rumatu te Triglav osiguranju. Prvi nam se s ogdovorom, bolje rečeno informacijom, javio Rumat.

– Nastavno na vaš upit očitujemo se kako smo u postupku sumiranja svih medijskih navoda i okolnosti na koje će naš odgovor tek uslijediti, kažu u Rumatu.

S obzirom na to da su požar, prema aktualnim policijskim zapisima, inicirale osobe za koje je nebrojeno puta zatraženo zbrinjavanje od nadležnih službi Grada, pitanje je zbog čega to nije učinjeno. Užasna smrt dvoje sugrađana, koji jedva da se i spominju u čitavoj priči, najveći su poraz svih nas, građana ovog grada.

– Upravo to i ističem. Da su socijalne službe reagirale, a upozoravali smo ih na problem godinama, dvoje ljudi bi danas bilo živo, ili ne, ali svakako ne živo spaljeno. Baš kao što mi ne bismo bili raseljeni, s imovinom za koju nemam pojma hoćemo li je ili ne uspjeti sačuvati. S obitelji stanujem u jednom objektu koji su nam privremeno dali na korištenje prijatelji. Najprije smo bili u Domu Crvenog križa gdje smo prvotno zbrinuti, ali kako je kasnije nakon 45 dana, po osobi dnevna cijena 30 eura – sami izračunajte koliko bismo mogli u njemu opstati. Ogorčeni smo jer na vrijeme smo upozoravali, na vrijeme smo isticali svim mogućim nadležnim službama što se može dogoditi i svi su nas onako kako to samo birkracija zna – saslušali i potpuno ignorirali. Kad je izbio požar u samom središtu grada, i kad su u mukama nestala dva života, bilo je kasno. I sada da mi budemo žrtve, da mi snosimo dio štete – ma ne dolazi u obzir, učinit ćemo sve kako bismo dokazali pravdu kako bi odgovorni bili sankcionirani. Ma zamislite, mi koji smo na sve upozoravali, da sad snosimo istu štetu kao većinski vlasnik Grad kojeg evidentno za sve to nije bilo briga, ma ne dolazi u obzir – istaknuo nam je Davor Majnarić, također jedan od stanara Zanonove 1.

Cijena obnove

Isključenje Rumata iz obnove je odluka Grada, no što se mijenja, zbog čega je do toga došlo? Je li riječ o disproporciji u cijenama obnove? Evidentno je da iznos premije osiguranja neće pokriti troškove, da će se dio »doplate« preliti i na privatne vlasnike. Koji ne mogu zavući ruku u proračun, već će iz svojih rezervi, ako ih imaju, morati doplatiti cijenu obnove. Grad i Rumat su na sebe nakon požara preuzeli obavezu sanacije, što bi prema normalnom domaćinskom ponašanju značilo promptnu zaštitu krovišta, no nisu to učinili. Te time utjecali na propadanje gradske i privatne imovine. Zbog čega bi vlasnici stanova sada snosili tu štetu? Njihovi su stanovi zbog nesanacije krovišta danas skoro bezvrijedni. Dio tih stanara nema sredstava za doplatu obnove, nisu ni kreditno sposobni jer su već zaduženi – što s njima? Nije li logično da Grad namiri razliku te da istražnim radnjama dođe do odgovora – tko je kriv te nakon toga vrati sredstva gradskom proračunu? Pitali smo to dakako Grad, no zbog kompleksnosti odgovora morat ćemo malo pričekati.

Foto Marko Gracin

Triglav osiguranje: Isplatili smo predujam na račun suvlasnika

U temu smo uključili i osiguravajuće društvo Triglav koje još uvijek iščekuje definitivni ogovor struke o točnom opsegu štete.
– Prije svega, želimo istaknuti da Triglav osiguranje ne osporava nastanak osiguranog slučaja te smo još 17. prosinca 2025. isplatili predujam na račun suvlasnika kako bismo omogućili pravodobno poduzimanje radova potrebnih za zaštitu i sanaciju oštećenog objekta.

Podsjećamo i da su osiguranici te stanoupravitelj 8. prosinca 2025. godine pisanim putem obaviješteni o obvezi da, u okviru svojih mogućnosti, poduzmu sve što je potrebno kako bi spriječili daljnju štetu. Tom je prilikom jasno naglašeno da za provođenje takvih mjera nije potrebna prethodna suglasnost osiguravatelja. U tom kontekstu, eventualno povećanje štete do kojeg bi došlo zbog nepoduzimanja nužnih radnji, snose sami suvlasnici. Dodatno napominjemo da Triglav osiguranje ne sudjeluje u odabiru izvođača radova, riječ je o odluci koju donose investitori, odnosno osiguranici. Uloga osiguratelja pritom se odnosi na utvrđivanje opsega štete nastale uslijed osiguranog slučaja te na obračun i isplatu osigurnine, a u skladu s važećim propisima, ugovorom i uvjetima osiguranja. Ovaj odštetni zahtjev i dalje je u postupku obrade. Po zaprimanju kompletne relevantne dokumentacije, iznos osigurnine bit će utvrđen prema stvarnom opsegu oštećenja, u skladu s pravilima struke i uobičajenim tržišnim cijenama radova, ističu u Triglavu