Redovni parlamentarni izbori trebali bi se održati tek 2028., do tada se snaga političkih stranaka mjeri anketama, a postojala je opcija i da ljevica i desnica provjere svoju biračku podršku i temeljem prikupljanja potpisa za dva referenduma.

Lijevo-liberalna oporba na nacionalnoj razini će to i učiniti, na proljeće, vjerojatno početkom svibnja, pokušat će prikupiti dovoljan broj potpisa za referendum kojim bi se promijenilo zakonsko uređenje prostornog planiranja.

No, desnica je, po svemu sudeći, odustala od referendumske inicijative za opoziv zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

Procjena je da je, unatoč tvrdnji premijera Andreja Plenkovića da je nepristajanjem na doček rukometaša s Markom Perkovićem Thompsonom »okrenuo leđa hrvatskom narodu«, on ipak prejak u Zagrebu.

Pitanje principa

Nakon što je Thompson u prosincu pozvao na rušenje Tomaševića na izvanrednim izborima, u desničarskim krugovima se zakotrljala ideja o referendumu kojim bi se gradonačelnika prethodno opozvalo. Formirana je čak i inicijativa »Za bolji Zagreb – referendumom do boljeg grada« i optimistično se najavljivalo da makar prvi korak ne bi bio nikakva prepreka, da bi se nužne 133 tisuće potpisa skupilo bez problema.

Ovih dana je Tomašević još više ogorčio domoljube, uvjerene da se u Zagrebu vlasti dokopala projugoslavenska sekta, a predsjednik Vlade izjavio je da ona uopće nema potporu naroda jer je gradonačelnik »promašio ceo fudbal« odbijanjem Thompsonova nastupa na Trgu bana Jelačića. Stoga bi se očekivalo rutinsko micanje čovjeka koji je sada toliko politički oslabljen.

Ali, u razgovoru s više važnih aktera na desnoj sceni jučer smo doznali da neće biti prikupljanja potpisa za referendum protiv Tomaševića, da se o tome više niti ne razgovara iz razloga što je sve skupa – nerealno.

Sam Plenković je već ranije otklonio mogućnost sudjelovanja HDZ-a u referendumskoj akciji kontra odnarođenog gradonačelnika, objašnjavajući da se zalaže za političku stabilnost sa što manje izvanrednih situacija. Dakle, HDZ i desnica neće se testirati u Zagrebu, nastavit će isključivo verbalno napadati Tomaševića.

Lijevo-liberalna oporba kreće drugim putem, a nije ni imala izbora budući da su njezini čelnici nedavno, u vrijeme usvajanja u Hrvatskom saboru takozvanog paketa Bačićevih zakona, nedvosmisleno rekli da će, u slučaju da dokumente kojima se »zadire u autonomiju lokalne samouprave« Ustavni sud ne stavi izvan snage, prikupljati potpise za referendum.

Jednom su te stranke, u ljeto 2022., prijetile HDZ-u da će pokrenuti referendum o unošenju prava na pobačaj u Ustav, ali su od toga odustale i prilično bi se politički osramotile da opet naprave takvu stvar.

Upitno je koliko je tema prostornog planiranja motivirajuća za građane, ali SDP, Možemo! i ostali povezuju je danas s odlukom Vlade o organiziranju dočeka rukometašima mimo zagrebačke vlasti, argumentirajući da je riječ o trendu osporavanja ovlasti lokalne samouprave, a to bi moglo upaliti.

Približno 370 tisuća potpisa nije šala, ali stranke koje imaju ambiciju HDZ poslati u opoziciju morale bi biti sposobne mobilizirati toliko birača. Uostalom, Most je praktično samostalno, u uvjetima oštre zime 2021., prikupio dovoljno potpisa za referendum o COVID potvrdama, koji Ustavni sud kasnije nije dopustio.

Neizvjesno stanje

Za Sinišu Hajdaša Dončića, Sandru Benčić i njihove saveznike referendumski potpisi jednostavno ne bi smjeli biti prekrupan zalogaj. Na ono što bi se potom događalo, naravno, ne bi mogli utjecati.

Sabor bi se, ako Gordan Jandroković zaprimi četiristotinjak ili više tisuća valjanih potpisa, sigurno obratio Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti predloženog referendumskog pitanja.

Bit će to već tada Ustavni sud s deset sudaca i neizvjesno je hoće li moći donijeti odluku jer je za nju potrebno sedam glasova.

Pojedini ustavni stručnjaci, primjerice Mato Palić, smatraju da se referendum ne može provesti sve dok se Ustavni sud ne očituje o zahtjevu Sabora za ocjenu ponuđenog pitanja.

No, za lijevo-liberalnu oporbu to i nije u prvom planu, ključno je za nju da uspjehom u prikupljanju potpisa demonstrira vlastitu političku snagu. S 500, 600 tisuća prikupljenih potpisa uputila bi poruku Plenkoviću i HDZ-u da moraju o njoj itekako ozbiljno voditi računa, da nije baš sav hrvatski narod na strani aktualne Vlade.

Značajno bi to podiglo samopouzdanje liderima stranaka koje sebe nazivaju progresivna opozicija, učvrstilo ih u namjeri da zajednički izađu na sljedeće parlamentarne izbore.

Jasno, neuspjeh u prikupljanju referendumskih potpisa predstavljao bi težak udarac za tu političku grupaciju i dodatan vjetar u leđa HDZ-u. No, u politici je, barem povremeno, nužno preuzeti rizik.