RIJEKA Emocije koje su na kvarnerskoj južini uzburkali hrvatski rukometaši osvojenom brončanom medaljom na Europskom prvenstvu, još se se ne smiruju dok se od metropole pa sve do Rijeke održavaju svečarski dočeci hrvatskim sportskim junacima, među kojima je i ljevoruko riječko krilo Filip Glavaš.

– Iskreno rečeno, još i nisam svjestan svega što se događa – kaže Glavaš. – Preponosan sam da sam dio svega ovoga, da dijelim svlačionicu s ovako divnim ljudima. Prava smo obitelj na terenu i izvan njega. Uistinu mi je čast i ponos biti s ovim dečkima i tako služiti našoj domovini.

Njihovo se spominjano služenje odvija s loptom. Dok navijači očekuju vraćanje u obranu ili jurnjavu u kontru, realizaciju sedmerca ili pak obavljanje jedne od tolikih brojnih zadaća u igri, igrači su neposredni izvršitelji, koji pod tim pritiskom žele ostvariti ono najbolje što znaju i mogu.

– Puno je pritiska, ali ne bavimo se time. Nekada ne ide po tvome, onako kako si zamislio. Primjerice, na jednoj utakmici sam htio zabiti sedmerac, a nisam uspio. Sva sreća da mi je Lučin dodao loptu pa sam zabio zadnji gol protiv Islanda u utakmici za broncu.

Glavaš je izvođač sedmeraca, koliko god publika i suigrači bili uz njega, lopta je isključivo u njegovim rukama.

– Moram priznati da nije lako u tom trenutku, gol kao da se suzi, ali nekada dragi Bog da i vrati sav onaj trud. Ako vjeruješ u neke stvari i trudiš se, to se uvijek isplati.

Predivan osjećaj

Koliko mu se gol naizgled suzio, toliko se hrvatskom rukometu kroz desetljeća širi put prema postoljima na najvećim natjecanjima, medalje stižu jedna za drugom.

– Sjajni uspjesi našeg rukometa su stvarno fenomenalni. Ako se ne varam, mi rukometaši smo, uz vaterpolo, najtrofejniji hrvatski kolektivni sport. Svaka nam čast. Mala smo nacija, imamo malo ljudi, ali velikog smo srca, imamo momke velikog karaktera. Uspjehe postižemo s jako, jako malo ulaganja u sport.

Kapa dolje svima, svim hrvatskim sportašima, ljudima koji se odriču, daju sve od sebe za ovako velike stvari, za ujedinjenje nacije. Mislim da je to nešto predivno.

Filip se u godinu dana našao u ugodnoj koži čovjeka koji je po slijetanju u Zagreb dočekan kao nacionalni heroj, kao dio ekipe kojoj su na Trgu bana Jelalića priređene ovacije oduševljenog mnoštva.

– To je predivan osjećaj. Eto, ježim se i sada kada pomislim na toliko puno ljudi, a svi pjevamo kao jedan. Naježim se kada se sjetim kolone kojoj nema kraja. Emocije su iznimne, i sada mi suza dođe na oko. Ostaje mi ponos, ovo je itekakvo priznanje za naš uspjeh, za ono za što smo se borili.

Skoro su dva desetljeća otkad je ušao u čarobni svijet igre s loptom. Teško je i zamisliti koliko je tadašnje dijete iz prvog razreda osnovne škole moglo sanjati neke međunarodne dosege. Dječački snovi su toliko nadmašeni, da se se za njega čak priređuje doček i u rodnom gradu.

Ostvarenje snova

– Sve ovo što se događa u ovom mi trenutku djeluje kao nešto apstraktno. Kao mali sam sanjao o tome dok sam gledao Mirzu Džombu i Ivana Čupića. Moram priznati da sam imao sportske snove koji su mi se ostvarili. No, kada nešto sanjaš i kada se toliko odričeš, vjeruješ u neke stvari, trud i zalaganje se uvijek isplate.

Spominjanjem Džombe dirnuo je u osinje gnijezdo, slavni golgeter Mirza tek je jedan cvijet u buketu međunarodnih sportskih asova kojima se Rijeka može dičiti, a Glavaš je njihov ponosni nasljednik.

– Riječki sportaši su fenomenalni. Stoga mi je još više žao što je ulaganje u klubove slabo. Inače, Rijeka ima uvjete među najboljima u Hrvatskoj. Dečki imaju svoju teretanu, saunu u dvorani, svoj teren. Spustiš se malo na Kantridu i tu je bazen. U inozemstvu bi se neki posramili s obzirom na to kakve uvjete ima Rijeka.

Da je samo malo više ulaganja u klubove, malo više ambicije, žara. Sjetim se sada Kozale u kojoj sam igrao. S tom dječicom rade fenomenalan posao, sve bi se trebalo dići na jednu veću razinu jer ionako kasnimo za ostatkom svijeta, i to jako puno.

Paradoksalno ili ne, činjenica je tek da u siromašnim riječkim klubovima niču asovi. »Kao korov smo, što nas više čupate, bolje rastemo«, crni je humor iz gradskih sportskih kuloara.

– Možda je i čar romantike u svemu tome, kao kada znaš da je sve protiv tebe pa kada nešto osvojiš, gušt je još veći. Eto, sada su nas bili otpisali, rekli da nema šanse da ostvarimo dobar rezultat na Europskom prvenstvu. Javio se i neki »stručnjak«, danski novinarski ekspert, koji je najavio da ćemo biti najveće razočaranje turnira. Stoga je uspjeh slađi, što nas više čupaju, taj je korov otporniji. Ispada da je po nas najbolje da bude još ovakvih prognoza raznih eksperata – poručio je Glavaš.