Lijepi običaj

Tradicionalni susret svih generacija: Veliku salezijansku obitelj povezuje nit zajedništva

Sanja Gašpert

Bivši salezijanski gimnazijalci na susret došli iz raznih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva / Foto Ana KRIŽANEC

Bivši salezijanski gimnazijalci na susret došli iz raznih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva / Foto Ana KRIŽANEC

Na druženju se okupilo dvjestotinjak bivših učenika, pripadnika različitih generacija, od 1993. godine kada je gimnazija dobila pravo javnosti, do danas. Iako su ih godine odvele različitim životnim putovima, na jednu večer vratili su se istom izvoru i prisjetili gimnazijskih dana



RIJEKA – Riječka Salezijanska klasična gimnazija organizirala je susret i druženje svih generacija bivših učenika, koji su školu pohađali od 1993. godine kada je dobila pravo javnosti. Na druženju se okupilo dvjestotinjak bivših učenika, od kojih mnogi od njih studiraju, žive i rade diljem Hrvatske, a neki i izvan njezinih granica. Iako su ih godine odvele različitim životnim putovima, na jednu večer vratili su se istom izvoru.


Za sve njih pripremljen je bogat program u kojem su sudjelovali i bivši i sadašnji učenici, a koji je započeo nastupom školskog zbora, pod vodstvom profesora Hrvoja Bugera, koji je izveo pjesmu »Neka cijeli ovaj svijet«. Uz uvodne riječi sadašnjih učenika koji su rekli kako je »lijepo ponovo biti na mjestu gdje se učio latinski i grčki, hrvatski i matematika, ali i one životne lekcije koje se ne pišu u imenik – strpljenje, zajedništvo i snalaženje u zadnji čas«, nazočne je pozdravio ravnatelj Gimnazije don Danijel Dragičević, koji je podsjetio kako je posljednji ovakav susret održan 2018. godine.


Emotivan susret bivših školskih kolega / Foto Ana KRIŽANEC


Djelo don Bosca


– Nama je uvijek radost imati povezanost s onima koji su prošli kroz našu kuću, jer, nije da se oni otkinu ili nemaju više nikakve veze, nego želimo poručiti da je naša kuća uporišna točka za sve naše bivše i sadašnje učenike. Tu smo za sve koji žele doći u našu kuću posavjetovati se, ispovijediti ili ostvariti neku suradnju s nama u dobru koje činimo, bilo u odgojnom, duhovnom, intelektualnom ili kulturnom području. Dio naših bivših učenika radi kod nas, a s nekima surađujemo preko različitih projekata, uglavnom u području odgoja, obrazovanja i socijale. Ovo okupljanje prilika je za novi susret, prisjećanje hoda koji smo nekada zajedno prošli, ali i podsjetiti da to nije bilo za prošlost, nego za sadašnjost i budućnost. Prilika je ovo i da vidimo kako možemo jedni drugima dati ruku i da vidimo kako možemo i dalje zajedno hodati u životu, dijeliti djelo don Ivana Bosca, rekao je don Dragičević, dodajući kako je don Bosco osnovao škole iz velike potrebe.


Ravnatelj don Danijel Dragičević / Foto Ana KRIŽANEC




On je htio osposobiti ljude, djecu, mlade da mogu sebi pošteno zaraditi kruh i da budu bolji graditelji društva, da mogu omogućiti svima jedan ljepši i bolji život. Trebali bi biti svjedoci onog salezijanskog duha, u svojoj obitelji i na svom radnom mjestu, u svom susjedstvu. Mi se ovim susretom želimo prisjetiti vrijednosti u kojima smo odrastali, kako smo oblikovali svoju savjest, da se vidimo i poručimo da smo tu jedni za druge, istaknuo je don Dragičević.


Poznata lica


Podsjetio je kako Salezijanska klasična gimnazija danas broji 300 učenika, ima dva sportska razreda, odnosno opći smjer za sportaše i jedan klasični smjer.


U ime profesora Salezijanske klasične gimnazije, pozdravni govor uputila je Mirjana Baždarić, profesorica hrvatskog jezika. Rekla je kako je ovaj susret uvijek poseban, jer, dodala je, pokazuje koliko škola nadilazi vrijeme.


Profesorica Mirjana Baždarić / Foto Ana KRIŽANEC


– Svaka generacija nosi svoju priču, ali ih povezuje ista nit zajedništva, vrijednosti i iskustva koja ostaju trajno. Ovakva okupljanja pred nas vraćaju ljude koje mi nikada ne možemo nazvati bivšim učenicima, jer oni za nas jesu poznata lica, konkretna lica, s kojima vidimo klupe u kojima su sjedili, poglede prije ispita, vidimo i ona lica koja su dizala ruke i ona koja su se nadala da nikada neće biti prozvanima, ali svatko od njih ima svoje mjesto u toj priči i u našem sjećanju. Ako su oni iz ove škole ponijeli ono što smo zajedno stvarali, a to je toplina, dobrota, hrabrost, prijateljstvo i nadasve vjera u sebe, onda smo svi zajedno napravili nešto važno, poručila je Baždarić.


Susret je bio prilika i za svjedočenja bivših učenika, pa su o svojem iskustvu školovanja u SKG-u govorili provincijal Družbe Isusove pater Sebastijan Šujević, dr. sc. Sanja Knežević, profesorica Filozofskog fakulteta u Zadru te studentica 5. godine medicine na Medicinskom fakultetu u Rijeci Ema Talan.


Vjera u ljude


Pater Šujević završio je gimnaziju 1996. godine, u Družbi Isusovoj završio je studij filozofije i teologije, a u Rimu magisterij fundamentalne teologije.


– Drago mi je biti ovdje i prisjetiti se dana kada je započela velika i šira priča o Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji, sa šest sjemeništaraca i šest vanjskih učenika iz Rijeke. U sjećanju iz tog vremena ostale su mi neke važne stvari – to je bila za mene jedna lijepa priča s mladim i entuzijastičnim kolektivom, salezijancima koji su tome pridonijeli, tu je i ta jedna raznolikost ljudi koji su tu bili, Hercegovci, Zagorci, Dalmatinci, Riječani, otočani, dečki iz bosanske Posavine, tako da smo tu živjeli zajedništvo, pripadnost, poticaje za kreativnost u pravom smislu i postali prijatelji za cijeli život. Bila nam je tolika radost biti ovdje, da nismo propuštali niti jedan sat, nikada nismo bježali s nastave. Okruženje je bilo jako dobro i zdravo, ono nam je pružilo prave ljudske i kršćanske vrijednosti, a najvažnije je da smo mi ovdje dobili znanje, utvrdili kreposti, osposobili se biti kreativni za život. Mi vanjski učenici nakon školovanja u ovoj gimnaziji svi smo upisali fakultete koje smo željeli, tada nije bilo državne mature, ali su bili prijemni ispiti i mi smo ih bez problema položili, rekao je pater Šujević.


Pater Sebastijan Šujević završio je gimnaziju 1996. / Foto Ana KRIŽANEC


Dr. sc. Sanja Knežević završila je Salezijansku klasičnu gimnaziju kao prva generacija djevojaka, koja je upisana 1996., a maturirala 2000. godine.


– Salezijanska klasična gimnazija je, kada sam otišla od kuće, kod mene zauzela mjesto još jedne obitelji u pravom smislu te riječi. Ovdje sam osjetila što znači kada ljudi vjeruju u tebe i njeguju tvoje talente, kada te doista pripreme da zagrliš život kao radostan kršćanin, rekla je dr. Knežević.


Sanja Knežević maturirala je 2000. godine / Foto Ana KRIŽANEC


Studentica medicine Ema Talan završila je SKG prije pet godina, 2021.


– Salezijanska klasična gimnazija bila je jedno revolucionarno razdoblje u mom životu. U osnovnoj školi nisam baš nešto posvećivala vrijeme vjeri, nisam išla u crkvu, ali, upisom u ovu gimnaziju i glazba i vjera postali su dio moga života, u kojem se sve promijenilo na bolje i ljepše čim sam krenula u ovu školu. Danas svaki dan živim po uzoru na ono što sam naučila i dobila u ovoj srednjoj školi, a mogu reći da me ova škola usmjerila i prema medicini«, rekla je Talan.


Studentica Ema Talan maturirala je 2021. / Foto Ana KRIŽANEC


Biti dobar prijatelj


Susretu bivših učenika odazvao se i saborski zastupnik Marin Miletić, kojega je posebno razveselio susret s bivšim razrednikom don Marinkom Ivankovićem.


– Maturirao sam 1998. godine, završetkom klasične gimnazije. Rekao bih da sve svoje dugujem salezijancima i salezijanskoj obitelji, a posebno mom razredniku don Marinku Ivankoviću koji me posebno čuvao i pazio. Ja sam dijete Domovinskog rata, pohađao sam gimnaziju za vrijeme rata, kada su naši očevi bili po ratištima, to je za nas adolescente bilo vrlo izazovno vrijeme. Meni osobno don Marinko Ivanković je bio i odgojitelj i prijatelj i profesor i sve ono što mladom čovjeku u tim godinama treba. Velika hvala njemu, ali i don Niku Tunjiću, tadašnjem ravnatelju gimnazije, koji su mi pomogli odrasti, poručio je MIletić.


Marin Miletić s razrednikom don Marinkom Ivankovićem / Foto Ana KRIŽANEC


Prigodnim riječima obratili su se i sadašnji učenici, Lucija Borovac i Franjo Sušanj, koji su rekli kako ih Salezijanska gimnazija nije učila samo povijesti i geografiji, fizici i kemiji – učila ih je kako graditi karakter, kako biti dobar prijatelj, kako primijetiti bližnjega koji je možda u poteškoći, kako se pouzdati u Boga i činiti dobro, čak i kad nitko ne gleda. To je dar koji nosimo sa sobom i koji se, nadamo se, prenosi iz generacije u generaciju, poručili su.