„Po prirodi sam veseljak, a kada se veselje spoji s maskiranjem i tradicijom, doživljaj je potpun. Kako su radili naši stari, tako i mi nastavljamo. Na to sam posebno ponosan“, ističe, prisjećajući se stare narodne izreke: ‘Boje da se zatare selo, nego užanca'
Turistička zajednica grada Rijeke nastavlja s predstavljanjem karnevalista u sklopu personalizirane kampanje Ljudi koji čine karneval. Nakon Sandre Picco (Draške maškare), ovog puta predstavljamo Lea Rudana iz Lumber kluba Opatija.
Riječki karneval već desetljećima slovi kao jedno od najveselijih i najprepoznatljivijih događanja u regiji. Iza šarenih maski, glasne glazbe i smijeha publike stoje ljudi koji karneval ne doživljavaju samo kao zabavu, već kao dio vlastitog identiteta. Jedan od njih je i Leo Rudan, dugogodišnji član karnevalske grupe Lumber klub Opatija, koji je svoj prvi veliki karnevalski korak napravio 2018. godine.
Po zanimanju je automehaničar i autoelektričar te je samozaposlen u vlastitom obrtu. Automobili i tehnologija njegov su posao i strast, dok slobodno vrijeme najradije provodi putujući sa svojom djevojkom Elizabeth i upoznajući nove zemlje i kulture. Ali, posebno mjesto u toj njegovoj cijeloj priči svakako zauzima i karneval.
Leo Rudan / Foto TZG Rijeke
„Prvi put sam sudjelovao na Riječkom karnevalu 2018. i sjećam se silnog uzbuđenja, gotovo kao da nastupam pred publikom. Cijela povorka mi je prošla nevjerojatno brzo, ali bila je iznimno zanimljiva i zabavna“, prisjeća se Leo svojih početaka.
Na pitanje što ga je najviše privuklo karnevalu – zabava, maskiranje ili tradicija – odgovara bez dileme: sve. „Po prirodi sam veseljak, a kada se veselje spoji s maskiranjem i tradicijom, doživljaj je potpun. Kako su radili naši stari, tako i mi nastavljamo. Na to sam posebno ponosan“, ističe, prisjećajući se stare narodne izreke: ‘Boje da se zatare selo, nego užanca.’
Njegova prva karnevalska maska nosila je naziv „Đardinjeri“. Maskirani kao vrtlari i vrtlarice, članovi grupe unijeli su dodatnu dozu veselja u povorku, a Leo se posebno pamti po tome što je sa zalivalnikom točio piće članovima grupe i publici.
Foto TZG Rijeke
Ipak, jedna maska ostala mu je posebno draga. „Najdraža mi je maska ‘Diego Maradona’. Predstavljali smo Napoli i Napolitance, a ja sam bio njihov najveći ‘bog’ – Maradona. Paradoks je u tome što ja za nogomet imam dvije lijeve noge, pa je publika uživala dok sam izvodio ‘trikove’“, govori uz osmijeh.
Za Lea biti karnevalist znači razveseljavati druge. „Karnevalisti su vesela skupina maskiranih ljudi koji svojom prisutnošću donose radost. To je smisao svega“, kaže, dodajući kako je ljubav prema maškarama ponio još iz djetinjstva, kroz obitelj i rodbinu. Za povratak u povorku i priključenje Lumber klubu zaslužna je, kako kaže, njegova djevojka Elizabeth.
Kao uzor među karnevalistima izdvaja predsjednicu Lumber kluba Opatija, Oli Tomičić. „Ona je godinama ‘mama’ svima nama i vodi cijelu ekipu. Takva osoba se ne postaje – takva osoba se rađa“, naglašava. Leo ističe kako su i njegovi prijatelji ljubitelji karnevala, pa zajednički sudjeluju u brojnim događanjima. Od svih elemenata karnevala, ipak mu je najdraži smijeh publike. „Volim kada se poruka prenese kroz šalu. Ako se publika smije, znači da je poruka uspješno prenesena“, kaže.
Od tradicija posebno izdvaja Balinjeradu u Opatiji, a budućnost karnevala vidi u očuvanju običaja i njihovom prenošenju na mlađe generacije. „Ako barem dio toga uspijemo prenijeti mladima, smatram da smo uspjeli“, zaključuje. Na pitanje planira li se i dalje baviti karnevalom, odgovor je kratak i jasan – da, planira. Mladima koji se još nisu uključili, kao i onima koji nikada nisu posjetili Rijeku u vrijeme petog godišnjeg doba, poručuje: „Maškare su zabava i nisu rezervirane samo za ljude s ovog područja. Lijepo je ponekad se isključiti iz svakodnevnih briga i podijeliti veselje s drugima. Pozivam sve da dođu u Rijeku u doba maškara, a moto ‘Budi što želiš’ savršeno opisuje karneval.“
