Upoznali smo se u klubu Točka u Rijeci negdje na početku dvijetisućitih, odmah na početku kaže Mosk.

– Točki? Ček to je onaj klub kraj Novog lista, pita Lunar.

– Da, da. Prvi zid crtali smo zajedno kasnije, negdje 2001. u Križanićevoj ulici u Zagrebu, zaključuje Mosk.

– To je to, srebrni jubilej, zaključuje Lunar.

Mosk je Vladimir Tomić, riječki street art umjetnik aktivan od kraja 1990-ih godina, a njegov se rad razvija na sjecištu ulične umjetnosti, murala i galerijske prakse.

Obrazovao se u području primijenjenih umjetnosti, a od samih početaka kontinuirano radi u javnom prostoru, gdje zid doživljava kao otvoreni medij komunikacije s gradom i njegovim stanovnicima.

Sudjelovao je na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima ulične umjetnosti te izlagao u galerijskim i muzejskim kontekstima.

Prepoznatljiva sinergija

Lunar je Slaven Kosanović, jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih hrvatskih graffiti i street art autora, aktivan na sceni od kraja 1990-ih godina čiji je rad snažno obilježio razvoj ulične umjetnosti u Hrvatskoj, ali i njezino postupno prihvaćanje unutar institucionalnog i galerijskog okvira.

Poznat po vizualnom jeziku koji često uključuje lik mačke – jednostavan, grafički jasan motiv koji funkcionira kao univerzalni simbol čovjeka, njegove svakodnevice, karaktera i odnosa prema svijetu.

Osim murala i graffiti intervencija, bavi se ilustracijom, dizajnom i izložbenim projektima, a sudjelovao je na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima urbane umjetnosti.

Suradnja Moska i Lunara traje dakle više od dva desetljeća, iako ni sami nisu odmah bili svjesni koliko duboko sežu njezini počeci. A najnovija odvija se upravo u Rijeci, u galeriji Srce, na prvom katu knjižare V.B.Z. na Korzu gdje ova dvojica majstora kista i spreja zajednički realiziraju mural kao završnicu riječkog gostovanja izložbe “Lens Pens Cans”.

Njihovi stilovi jasno su različiti, ali upravo u toj razlici nastaje prepoznatljiva sinergija.

– Sa Slavenom nikad ne znaš, ali nekako uvijek završi s mačkom. Često nam je izazov kako se međusobno uklopiti. Lunarovi crteži su konkretni, jaki i sigurni, koloristički moćni.

Moji su u odnosu na to nježniji i drugačiji. Imamo isti tempo – nikad se ne žurimo, ali volimo brzo raditi, objašnjava Mosk, naglašavajući da suradnja podrazumijeva ravnopravnost, ali i međusobno povjerenje. “Nismo isti, ali zato dobro funkcioniramo.”

Proces bez čvrstih pravila

Lunar njihov zajednički rad opisuje kao intuitivan proces bez čvrstih pravila.

– Drugačiji smo, ali smo uravnoteženi u energiji, zajedno brodimo kroz bespuća zidova i turbolentne vode kreacije. Nema strogih dogovora, nema skica koje se moraju slijepo pratiti.

Igramo se. Jedan ode lijevo, drugi desno, improviziramo i nadopunjujemo se, kaže Lunar, dodajući kako svaki od njih dominira u vlastitom izrazu.

“Vlado stvara nadrealne pejzaže, motive koji su nedostižni u realnosti, poetičniji je, ima puno prenesenog značenja, stilskih figura koje se pretaču u vizualni jezik, dok sam ja jednostavan tip.

Držim se jednostavnog izričaja, u večini slučajeva kad radimo ovakve stvari, crtam mačke jer su one personifikacija ljudi, one nose sve njihove karakteristike i čine ono što i ja u svom životu činim, a to je biti svjestan da ne mogu puno napraviti za svijet, ali mogu mijenjati sebe, svoj pristup ljudima, poslu, primjenjivati svoju etiku i prioncipe, a pritom ne biti gorak i ogorčen, već promatrati svijet sa smiješkom. Jer dan bez smiješka i fore je – propao dan.”

“Pokušavamo sačuvati prirodu za sebe”

Tematski, njihovi se radovi često susreću na istom mjestu – u promišljanju odnosa čovjeka i prirode.

– Tema zida nam je vrlo jednostavna – ekologija, očuvanje prirode i održivost čovjeka u kontekstu prirode, ističe Lunar. “Priroda bez čovjeka može dalje, ali čovjek bez prirode ne može.”

Mosk tu misao dodatno pojašnjava.

– Mi pokušavamo sačuvati prirodu za sebe. Prirodi milijun godina ne znači ništa, ali nama znači sve.

Iako su obojica vezana za sprej i rado i često mu se vraćaju kad rade na zidu, u galerijskom ili nekom sličnom prostoru ipak rade kistom.

“Kad se igram s tehnikama, često platna radim kistovima i valjcima. Međutim, kad sam na zidu, volim se vratiti na sprej”, ističe Lunar.

– Znaš šta, kad je zatvoren prostor svakako je praktično raditi bojama. A osim toga praktično je raditi bojama jer sam si namješavaš, sam si biraš tonalitete, kombinacije, paletu. Nekad iz jedne crne i jedne bijele možeš dobiti nijanse sivih, dodaš samo malo žute – sve se može promijeniti, zaključuje Mosk.

Leće, flomići i kantice

“Lens, Pens & Cans” je, nakon fantastične posjećenosti u Zagrebu, početkom prosinca predstavljena i riječkoj publici, doduše u prilagođenom, manjem opsegu presjeka suvremene urbane umjetnosti, ali s osvježenim postavom oblikovanim posebno za prostor na Korzu.

“Lens, Pens & Cans” predstavlja dosadašnje stvaralaštvo hrvatskih street art umjetnika na domaćoj i međunarodnoj sceni te radove stranih autora iz Srbije, Nizozemske, Španjolske, Velike Britanije, Kanade, SAD-a, Japana i Južne Koreje, a koji se ističu različitim pristupima i utjecajima – od graffiti arta, slikarstva i ilustracije do crteža, kiparstva i dizajna, ali i fotografije.