Platila bih da mogu vidjeti izraz lica policajca kad bi vas, u nekoj redovitoj prometnoj patroli, zaustavio, primjerice, radi kontrole zimske opreme, a vi biste, u siječnju, dok ralice guraju snijeg po gradu, izišli odjeveni samo u kupaće gaće da biste otvorili prtljažnik.

Smije se Osječanin Miroslav Kasumović na tu moju dosjetku, kojom otvaram Priču s gradske duplerice, ambijentirajući je na desnu, donjogradsku obalu, podno Kožare, gdje se njezin 31-godišnji junak bućne u Dravu gotovo svaki dan već treću godinu zaredom, pa i posljednjih nekoliko siječanjskih jutara kada se Osijek budio i u dvoznamenkastim minusima. Meni od same pomisli na to promrznu prsti na tipkovnici, no Kasum (Miroslav ga zovu samo mama i supruga) u tome vidi sjajan način da očvrsne tijelo (i duh) i stekne jak imunitet. Budući da se ne sjeća kada je posljednji put bio u nekoj ordinaciji, bit će da je to, bar u njegovu slučaju, dobra taktika, na tragu one narodne: Klin se klinom izbija.

Uz dravu cijeli život

– Donjograđanin sam, živim uz Dravu cijeli život. Međutim, prije tri godine gotovo cijelo ljeto nisam dolazio na kupanje, pa sam polovinom kolovoza odlučio to nadoknaditi i produžiti sezonu na rujan, pa na listopad, studeni, prosinac, siječanj… i otad nisam prestao. Sudjelujem i u silvestarskom kupanju u Zimskoj luci, u spomen na Duška Rudeža zvanog Čovjek Tuljan – kaže Kasumović.

Ističe, inače je zimogrozan, no na hladnu se Dravu naviknuo. Zimi to nije kupanjac poput onog ljetnoga, kada pliva, roni i igra picigin, kvaka je u tome da uroniš tijelo u ledenu vodu na nekoliko minuta i iziđeš.

– Razodjenem se u kupaće, ponekad se malo zagrijem i rastegnem uoči ulaska u vodu, a češće samo uđem. Prvu minutu imam osjećaj kao da me netko tisućama iglica bocka po cijelom tijelu, no to brzo prođe. Važno je disati i opustiti tijelo. Budem oko tri minute u vodi, a kad iziđem, najčešće se samo malo obrišem, u gaćama uskočim u auto i odjurim kući pod tuš. Dobar me osjećaj drži cijeli dan, neopisiv je. Ne kažem da je to za svakoga i nikoga ne nagovaram da mi se pridruži (čak ni labudove koji ovih dana plivaju oko njega, nap.a.), ali meni doista odgovara. Tijelo mi se oporavlja brže, imunitet mi je jači, opušteniji sam, pun sam energije. Dakako, pazim na svoju prehranu i uzimam suplemente, ne znam ni kako mi izgleda obiteljska liječnica – otkriva Miroslav.

Ljubav, ples, sport

Ipak, ovaj se cjelogodišnji kupač cijeloga života bavi sportom i plesom, pa je njegova tjelesna sprema daleko od prosječne. Kao učenik OŠ Jagode Truhelke prvo je trenirao džudo, potom nogomet. Poslije ga je okupirala teretana, uzor mu je bio ujak koji je bio body builder. Onda se, kao srednjoškolac, zarazio ekstremnim sportovima, ponajprije parkourom (disciplina kretanja čiji je cilj učinkovito i brzo svladavanje prepreka poput zidova, ograda, zgrada korištenjem samo snage tijela, spajajući fizičku vještinu, mentalnu snagu i kontrolu, nap.a.), a onda i trickingom, vještinom kojom, kada se u njega uklopi, parkour izgleda atraktivnije, jer onda više nije samo trčanje i preskakanje prepreka nego ubacite razne flipove poput salta, premeta i sl.

Foto Bruno Jobst

– Onda sam upoznao Blindove, blizance Danijela i Domagoja Jurković, te sam se počeo baviti breakdanceom i street workoutom. Tada je breakdance bio jako popularan, kao i hip-hop i r’n’b glazba na koju se pleše. Nekada je cijela hip-hop kultura bila popularnija, no radim na tome da opet dobije zamah i kod nas. Stoga sa suprugom – i u suradnji s udrugom Hip-hop Osijek – organiziram natjecanje Feel the Beat u našem Plesnom studiju IndepenDANCE (Sv. Petka 28) na kojem je, tijekom šest godina, sve jača konkurencija – otkriva Miroslav.

Suprugu Silviju (Žalac) Kasumović upoznao je – a kako bi drukčije doli – plešući.

– Silvija je plesala u Plesnom studiju Illusion, a ja kod Blindova. Surađivali smo 2017. – 2018. kada smo išli na Supertalent. Danas smo oboje treneri u svom Plesnom studiju IndepenDANCE. Kod nas se može plesati breakdance i jazz dance, a Silvija od lani nudi i heels class, tj. ples na štiklama. Diplomirala je pedagogiju i engleski jezik, pa ponekad radi na zamjenama u školama. Ja također imam posao u punom radnom vremenu, no ples nam je uvijek u fokusu – kaže Kasumović.

Privatni album

Bavi se i baletom

Po zanimanju je instalater grijanja i klimatizacije, na upis u Strojarsku tehničku školu, kaže, nagovorio ga je tata, iako bi mu danas bilo draže da se ipak opredijelio za kuhara ili da se upisao u Umjetničku, jer dobro crta (ipak ne i grafite).

– Nemam ni dana staža kao instalater (smijeh). Radio sam u Overseasu, a kako sam dostavljao i u Zaru, nakraju sam se ondje zaposlio. Isprva sam radio pola radnog vremena, i to samo noćne smjene, a danas sam ondje operacijski menadžer. Volim modu, pratim trendove, no doživljavam ju kao igru, a ne diktat. Obožavam, recimo, nositi odijela, pa se ponekad dotjeram i tako skockan odem na čaj u kafić – priča Miroslav, dodajući kako će to iznenaditi one koji misle da plesači breakdancea nose samo prevelike trenirke i vrećaste hlače.

Miroslav pak povremeno pleše u tajicama, ali ne breakdance, nego balet. Nastupa i u Orašaru, pa zaključujem kako je doista u dobroj kondiciji kada je iz prosinačkog stresnog baletnog razdoblja uletio ravno u siječanjska sezonska sniženja – i preživio.

– U pravu ste (smijeh)! U balet HNK-a u Osijeku ušao sam prije tri-četiri godine. Vuk Ognjenović puno mi je pomogao da se snađem na toj za mene novoj pozornici. Plešem u Orašaru i Snježnoj kraljici, a ovih ću dana, evo, nastupiti i u Veseloj udovici – ističe.

Simbolika šestice

Supruga i on jedini su plesači u obitelji Kasumović. Iako ima mlađeg brata i mlađu sestru, nisu krenuli njegovim (plesnim) stopama. Mama se dugo brinula o kući i djeci, a poslije se zaposlila. Tata je nekada radio u Pivovari, danas je domar u osnovnoj školi. Zajednička im je obiteljska crta, kaže Miroslav, sklonost crnom humoru, što se može prepoznati i u njegovim duhovitim objavama na društvenim mrežama.

– Volim stripove, mange naročito, i anime, stan mi izgleda kao dječja soba (smijeh) – komentira.

Veliki je ljubitelj životinja, Silvija i on u suživotu su s dva mačka koje je prije pet godina našao na poslu, ispod kombija. Jedan je češće special guest star Miroslavovih reelsa i storyja, drugome se više sviđa anonimnost. Imena Tor i Loki dobili su po braći iz Marvelovih stripova.

– Odrastao sam u kući u kojoj je bilo papiga, zečeva, mačaka… pa kad sam ovu dvojicu vidio napuštene, poželio sam ih udomiti. Supruga se složila iako je alergična na mačju dlaku – otkriva Miroslav.

Na Instagramu je Kasum_6, ima i tetovažu s tim natpisom. Zašto?

– U mojem najdražem animeu Bleach postoji grupa od deset likova nazvana Espade. Najjači je među njima desetka, a najslabiji jedinica. Pronašao sam se, zbog njegove osobnosti i ponašanja, u liku imenom Gimmjow, koji je šestica i ima taj broj na leđima, kao i ja svoj. Rođen sam 6. 6. i u obitelji nas je bilo šestero. Volim simboliku brojeva – zaključuje svestrani Miroslav Kasumović Kasum ovu priču koja, prigodno, ima 6999 znakova.