Sjedinjene Američke Države spremne su pružiti Ukrajini sigurnosna jamstva po uzoru na članak 5 sporazuma o NATO-u, dakle jamstva koja navode kako eventualni napad Rusije na Ukrajinu predstavlja napad na sve članice međunarodnih snaga koje podupiru mirovni sporazum i koje su delegirale svoje postrojbe u snage za nadgledanje i osiguranje mirovnog procesa.

Kako je SAD najavio, znatan dio ovih snaga oslanjat će se na europske partnere, a sudjelovanje su već potvrdile Velika Britanija, Francuska, Njemačka i još osam zemalja.

– Sada smo bliži no ikada prije mirovnom sporazumu, no to je bio vrlo težak put.

Cijenim duge pregovore koje su obavili europski partneri, cijenim i njihov ogroman napor, poručio je američki predsjednik Donald Trump u izjavi koja odaje znatno promijenjen ton Bijele kuće prema saveznicima iz Europske unije u odnosu na ono što je američka administracija poručivala posljednjih tjedana, posebice nakon objave NSS-a, dokumenta u kojemu se tvrdi kako Europa neminovno propada.

Trumpove nade

Još ostaje veliko pitanje što na sve to kaže Rusija. To je potvrdio i Trump, napominjući kako se nada da će Kremlj pristati na prijedloge kako bi se mir mogao postići prije Božića.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je potvrdio kako će u sljedećih nekoliko dana biti potpuno finaliziran prijedlog sporazuma koji će potom biti predstavljen Rusiji. Prema njegovim riječima, u ovome trenutku riješeno je oko 90 posto pitanja koja su do prije nekoliko tjedana bila sporna.

– Ipak mislim da još nismo toliko blizu konačnom miru. Jamstva koja se prvenstveno oslanjaju na ulogu europskih zemalja ne jamče stvarni mir.

Koalicija voljnih je dosljedna, ali uvijek je ona bila s računicom u kojoj i SAD ima vrlo bitnu i jaku ulogu, a ujedno, ne vjerujem da su europske zemlje ikada ozbiljnije planirale slanje vojske na teren u Ukrajinu.

Tvrtko Jakovina

Uz to, sigurnosna jamstva koja se daju na temelju europske uloge, a ne znajući što će se događati za godinu dana na izborima u Francuskoj, ili hoće li doći do promjene politike u Njemačkoj, su vrlo diskutabilna, kaže za naše novine politički analitičar dr. Tvrtko Jakovina, profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

U ovome trenutku najveća je nepoznanica na koji način riješiti status područja Donjecka koje Ukrajina drži pod svojom kontrolom.

S jedne strane, Moskva traži da se ukrajinska vojska bezuvjetno povuče s tih područja i preda ih pod kontrolu Rusije, a u suprotnom će, prijeti, ona biti zauzeta silom, ma koliko god vremena za to bude trebalo. S druge strane, Ukrajina je znatno »omekšala« svoj stav po tom pitanju – dok je u prvi mah odbijala bilo kakvo povlačenje, sada je spremna da se ta područja pretvore u demilitariziranu zonu pod kontrolom međunarodne zajednice.

Komisija za ratne štete

– Pozicije su još uvijek jako daleke oko pitanja Donjecka koji je ključna točka mirovnog sporazuma. Mislim da se ovdje još uvijek radi o ispipavanju pozicija. Europa ne smije odustati od načela koja su definirana Helsinškom konferencijom. Nema mijenjanja granica silom, jer to otvara Pandorinu kutiju, kaže dr. Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti Dr. Franjo Tuđman u Zagrebu.

Gordan Akrap / Photo: Matija Habljak/PIXSELL

I dok je situacija na bojišnici više-manje u pat poziciji, tek uz povremene prodore ruskih postrojbi na kopnu, i povremene uspjehe ukrajinskih snaga na Crnom moru gdje su, prvi put, uspjeli podmorskim dronom uništiti rusku podmornicu, na financijskom planu stvari po Rusiju ne stoje baš najbolje.

Nakon što je Europska unija prije nekoliko dana donijela odluku o zamrzavanju ruske imovine u vrijednosti od oko 211 milijardi dolara, jučer je Europa osnovala i Međunarodnu komisiju za naknadu ratne štete u Ukrajini što će, dobrim dijelom, biti financirano upravo ruskim sredstvima.

– Rusija ne smije izbjeći plaćanje računa za svoj rat u Ukrajini, rekla je šefica vanjske politike EU-a Kaja Kallas na osnivanju Međunarodne komisije.

Pri tome svi vrlo oprezno postupaju s Belgijom koja će iznijeti najveći teret, budući da se upravo u njenim bankama i na njenom teritoriju nalazi velika većina zamrznutih ruskih sredstava u Europi. Naime, od 211 milijardi, u Belgiji se nalazio čak 180 milijardi dolara koje Rusija definitivno želi nazad.