Saborska zastupnica SDP-a Martina Vlašić Iljkić poručila je da je Međunarodni dan osoba s invaliditetom podsjetnik da prava više ne smiju čekati.

– Svake godine 3. prosinca obilježavamo Međunarodni dan osoba s invaliditetom, kako bi se istaknulo pravo na jednakost i ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu.

U Hrvatskoj živi 675 213 osoba s invaliditetom i one nemaju jednak pristup obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu, stanovanju i socijalnim uslugama te su u velikoj mjeri socijalno isključeni iz zajednice u kojoj žive.

Sustav ovisi o podršci civilnog sektora, koji je nejednako zastupljen u različitim krajevima RH. Počevši od najranije dobi i nedostupne rane intervencije, pa do pohađanja vrtića za djecu s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom su u nejednakom položaju od svog najranijeg djetinjstva, što ih prati i tijekom školovanja te zaposlenja. Veliki problem je i dostupnost različitih sadržaja u lokalnoj zajednici.

Petnaest tisuća ljudi preminulo, a da nisu dočekali pomoć

Ipak, ako govorimo o osobama s invaliditetom u RH, kao najveći problem treba istaknuti inkluzivni dodatak. Naime, provedba Zakona o inkluzivnom dodatku je pokazala da je 15 tisuća ljudi preminulo i nije dočekalo pomoć koja im je bila potrebna. Ta strašna brojka govori dovoljno o lošoj provedbi zakona.

Inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Prema samoj definiciji prava, jasno je da pravo ne trpi odgodu, a ne trpe ju ni potrebe osoba s invaliditetom. Ova problematika nije od jučer, no zabrinjava neosjetljivost resornog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike spram najranjivijih u društvu.

Potrebno je žurno osigurati donošenja rješenja o inkluzivnom dodatku u zakonom propisanom roku od 15, odnosno 30 dana, a to se može postići kroz bolju organizaciju sustava.

Zavod za vještačenje, zapošljavanje i rehabilitaciju osoba s invaliditetom treba kadrovski ojačati kako bi se ubrzao postupak vještačenja, a samo administriranje prava – zbog velikog broja zahtjeva i preopterećenog sustava socijalne skrbi – treba izmjestiti izvan sustava socijalne skrbi, što predlaže i struka, odnosno Hrvatska komora socijalnih radnika.

Potrebno je uvesti jedinstveni obrazac – nalaz i mišljenje koji bi se koristio u više postupaka za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom. Osobe s trajnim dijagnozama ne trebaju prolaziti stalna vještačenja, a onkološke bolesnike ne treba upućivati na vještačenje.

Potrebno je mijenjati Zakon o inkluzivnom dodatku, i to kroz ukidanje propisivanja sastava kućanstva za osobe s II. stupnjem oštećenja zdravlja, ali i kroz ukidanje odredbe vezano uz imovinski cenzus za 4. i 5. razinu potpore te kroz ukidanje obveze povrata „preplaćenog“ iznosa u slučaju novog Nalaza. U slučaju smrti korisnika, treba nastaviti postupak i osigurati nasljeđivanje naknade.

U novom proračunu ne vidi se mogućnost daljnjeg rasta zapošljavanja osoba s invaliditetom

Od ukupnog broja osoba s invaliditetom, 40,6 % je u radno aktivnoj dobi, 47 % je u dobi iznad 65 godina, a invaliditet je prisutan i u dječjoj dobi (0 – 19 godina), i to u udjelu od 12,5%. Premijer Plenković je najavio kako je cilj do 2028. godine na tržište rada uključiti 6 tisuća osoba s invaliditetom.

U proračunu za 2026. godinu ne vidimo mogućnost daljnjeg rasta zapošljavanja, štoviše – smanjuju se subvencije. S druge strane imamo rast prihoda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te ovim putem zagovaramo da se sredstva uistinu i utroše na zapošljavanje i prilagodbu radnih mjesta, jer su natječaji i planirana sredstva u manjem obimu nego je to do sada bilo.

Osobe s invaliditetom u ruralnim sredinama se suočavaju s ograničenim mogućnostima zapošljavanja, nižom dostupnošću prilagođenih radnih mjesta te otežanim pristupom obrazovanju i osposobljavanju, tako da bi proračun – ako želi biti razvojan u ovom dijelu – morao planirati veća sredstva, a ne smanjenje.

Nažalost, djeca s teškoćama u razvoju, kada završe svoje obrazovanje, ne mogu pronaći zaposlenje i ostanu socijalno izolirani u okviru svoje obitelji, bez mogućnosti ostvarenja svog punog potencijala.

Nakon dvije i pol godine provedbe Zakona o osobnoj asistenciji imamo oko 7000 korisnika, od 14000 koliko je prvotno bilo najavljeno. Svojevremeno je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom govorila o 30000 potencijalnih korisnika. A s druge strane, tim istim zakonom, ukinuta su prava na osobnu asistenciju za 570 korisnika koji imaju roditelja njegovatelja ili njegovatelja.

Sredstava je bilo, no nije bilo i razumijevanja i realne provedbe zakona u praksi. Propušteno je osigurati sustavnu podršku onima kojima je to najpotrebnije, a iz godine u godinu se smanjuju stavke u proračunu, poručila je Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica SDP-a.