U kreativnom ateljeu Perunovog kola nastaje jedna zaista posebna priča – Dorotea Vlčková i Vojtěch Vlček keramiku ondje stvaraju u obiteljskom ritmu, a spojila ih je prvenstveno ljubav, a potom glina i svakodnevna čudesa.

Upoznali su se kao studenti u Brnu, a danas su roditelji, kreativci i čuvari svog malog svijeta u kojem umjetnost pretaču u keramičke predmete.

Kad malo bolje promotrimo njihove nadasve zanimljive radove, oni su puno više od obične keramike: to su umjetnička djela u koja su utkani tragovi nekog jednostavnog i sporijeg života, strpljenja koji svaki komad zahtijeva i staroslavenskih simbola koji su se polako, ali sigurno ušuljali u rukopis Perunovog kola.

Pričaju nam da se staroslavenska tematika u njihov likovni jezik ušuljala posve spontano, a njihovi se radovi često mogu pronaći na raznoraznim festivalima i sajmovima gdje mnogi pronađu pokoju šalicu, tanjur ili kriglu baš za sebe. U radovima ovog kreativnog dua kao da se može osjetiti – mir. Kada šalicu iz njihove radinosti napunite vrućim napitkom, ona postaje podsjetnik da jednostavnost još uvijek može biti čarobna.

Razgovarali smo s Doroteom i Vojtěchom o počecima Perunovog kola, prosječnom danu u ateljeu, vrelima inspiracije, kao i planovima za budućnost njihovog kreativnog putovanja.

POČECI STVARANJA

Možete li nam reći nešto o sebi? Tko se krije iza brenda Perunovo kolo?

– Upoznali smo se u Brnu, u Češkoj 2013. godine na studiju. Odmah smo se zaljubili i evo nas danas – obitelj s dvoje djece i u zajedničkom stvaranju u Zagrebu.

Kako i kada je započela vaša priča s izradom šalica, tanjura i ostalih divnih proizvoda?

– Nakon studija na likovnim akademijama godinama smo promišljali kako integrirati umjetnost u svakodnevni život kroz posao. Na fakultetu su nas učili kako biti umjetnik, ali ne i kako od toga živjeti. Isprobavali smo razne poslove, od vrtlarstva, bauštele s rekonstrukcijom kuća glinenom žbukom do Vojtinog uzgoja gljiva. Onda je oko 2020. počeo “keramičarski boom” i nekoliko naših prijatelja se krenulo baviti keramikom i raditi konkretne stvari. Bili smo zaintrigirani. U momentu kad smo napravili prve jednostavne šalice rekla sam Vojti: “To je to. Od ovog ćemo živjeti”.

Kada je nastao prvi proizvod?

– Početkom 2021. godine, kad je naša starija kći bila na putu. Bili smo jako uzbuđeni oko radova, iako su prvi rezultati bili kvrgavi. No, kad se dodala dekoracija koja je odgovarala tom primitivnom izgledu, funkcioniralo je kao cjelina. Posuđivali smo keramičke peći naših prijatelja i tako polako usavršavali proizvod.

Kako ste ih naučili izrađivati?

– Bazu u modeliranju smo dobili na akademijama i u umjetničkim srednjim školama koje smo pohađali. Uz osnovne upute koje smo usmenim putem dobili od prodavača gline i prijatelja, u početku smo na popularnom YouTube kanalu Ancient Pottery gledali kako se glina može oblikovati jednostavnim metodama primjenjivima doma.

Usput smo slušali online predavanja The Potters’ Round Table koja su odlična za početnike jer pokrivaju niz tema – od sastava gline do peći za keramiku i funkcionalnog dizajna. Idući korak je bio podcast For Flux Sake, koji je zalazio u malo kompliciranije tehničke teme.

Puno toga smo naučili preko interneta i društvenih mreža. Trenutno Vojta prati, na primjer, poznatog britanskog keramičara Floriana Gatsbyja i Amerikanca Billvana Gildera i to mu pomaže u svladavanju vještina na lončarskom kolu. Za inspiraciju gledamo i Instagram. Nikad ne kopiramo, ali promišljamo o tuđim tehnikama i pokušavamo odgonetnuti kako je nešto stvoreno.

STAROSLAVENSKA TEMATIKA

Kada govorimo o proizvodima, koji sve postoje u ponudi?

– Fokusirani smo na šalice raznih veličina i tipova dekoracija. Uz to proizvodimo tanjure i vrčeve, zdjelice, zviždaljke, vaze, a tu i tamo u ponudu uskoči i nešto neočekivano!

Kako je nastalo ime?

– Prve dekoracije su bile biljno-geometrijske i apstraktne, kružne, uzorci koji su podsjećali na solarni kotač, energiju u pokretu. Vojta je jednom ispalio da je to Perunovo kolo – simbol staroslavenskog boga Peruna, odnosno perunica. Ali bizarno je da se on toga ne sjeća! Tako se pojavilo ime za koje nam se učinilo da bi dobro evociralo duh koji želimo da naši proizvodi nose. A i zgodna slučajnost je bila da “kolo” asocira na lončarsko kolo.

Na koji način u vaše kreacije dodajete staroslavenske motive?

– Nismo se nikad vodili time da želimo reinterpretirati staroslavensku tematiku, dogodilo se to spontano. Valjda je to u nama. Osim toga, kada svedeš likovnost na jednostavne simbole, često sličnosti nalazimo u svim starim kulturama.

Spontano se to ušuljalo u naš likovni jezik, jednostavno je došlo s našim temperamentom koji pomalo naginje ezoteriji, kako je često kod svih umjetnika. Vodimo se snažnim simbolima poput Sunca, biljnih elemenata, mitskih stvorenja koja u podsvijesti nose značenja. Mislim da se zato toliko ljudi samoreflektira u našoj keramici. Kupe šalicu sa zmajem jer im se sviđa, ali ga zapravo imaju već u sebi.

Koliko je vremena potrebno da napravite jedan proizvod – primjerice, šalicu?

– Ovo je vječno pitanje na koje nema jednostavnog odgovora! Ako krenemo od toga da mijesimo glinu do toga kada šalicu vadimo iz peći nakon glazurnog paljenja, pričamo o desecima koraka. Uglavnom ne radimo jednu po jednu, nego serije. U jednom radnom danu Vojta napravi maksimalno 12 krigli, ako radi bez pauze.

Meni treba minimalno 45 minuta da kriglu dekoriram. Malih oslikanih šalica za kavu stigne napraviti dvadesetak, a meni treba barem 20 minuta za dekor. Ovo zvuči kao da imamo veliku produkciju, ali naravno, nije tako. Tu su i međukoraci, predpriprema gline, keramika koja strada u procesu, greške svakojakih vrsta, vrijeme uloženo u dizajn novih radova, lijevanje gipsanih kalupa, prodaja…

KREATIVNI PING-PONG

Izrađujete li proizvode po specifičnim željama?

– Ponekad primamo narudžbe ukoliko su u vizualnom spektru onoga što inače radimo. Volimo ih raditi jer nas nekada motiviraju da razvijemo novi proizvod, ali u principu nam uzimaju puno vremena jer se često radi o van serijskoj proizvodnji. To je medalja s dvije strane.

Kako izgleda jedan prosječan dan u ateljeu?

– Vrijeme za atelje i umjetnički rad nam trenutno diktiraju naši najmlađi. Mi kažemo da igramo ping-pong s djecom, tako da uvijek jedan ima ruke u glini, a drugi se bavi kućanstvom i čuva djecu. Od 9 do 16 smo u pogonu što se tiče umjetnosti i zanata, a onda je vrijeme za obitelj i druge aktivnosti. No, nerijetko se u atelje ušuljamo i navečer, nakon radnog vremena, jer situacija stisne – bliži se neki sajam, a treba dovršiti seriju.

Što biste izdvojili kao najljepši dio vašeg posla?

– Definitivno kreativna sloboda i činjenica da se isplatilo umjetničko školovanje, to da zajedno razvijamo ideje, imamo zajednička iskustva odlaska na festivale gdje prodajemo, ponekad čak i s djecom.

Često nije bilo lako jer su klinci došli u naš život kada i keramika pa nas je to dosta usporavalo. Unatoč tome, činjenica da gradimo nešto što je ljudima interesantno uz to da usput odgajamo malu djecu je jako osnažujuća. Imamo osjećaj da sve oko nas raste, buja, energija se razvija i širi, napreduje.

Otkuda crpite inspiraciju?

– Iz stila života koji je u skladu s prirodom – onog starog, rustikalnog romantičnog prizora kad je sve bilo usporenije, kad su ljudi bili prisutniji u trenutku. Kad stavite naš proizvod na stol, želimo da to osjetite. Što se likovnog dijela tiče, inspiracija dolazi iz povijesne i češke keramike, s obzirom na Vojtinu narodnost.

U mislima smo snažno povezani s Vojtinim selom, Křivoklátom, koje je smješteno u dubokoj šumi te kojim dominira poznati srednjovjekovni dvorac. Općenito nas inspirira češki duh očuvanja starih zanata koji je puno snažniji ondje, nego u Hrvatskoj.

DRUGAČIJI KARAKTER

Koje su stvari omiljene među kupcima?

– Ručno oslikani predmeti, konkretno s motivom zmaja i ptice. Zabavlja me tumačiti to s psihološkog pogleda jer ptica je simbol slobode i kretanja, često i ponovnog rađanja, ako ju interpretiramo kao feniksa, vječnog života, cikličnosti. A zmaj je dvoznačajan – moćan, mudar, čuvar, ali također opasan.

Te sve aspekte imamo u našim kompleksnim ličnostima i vjerujem da su zato ti motivi toliko popularni. Svaka šalica je malo drugačijeg karaktera iako se rade serije (s malim vizualnim razlikama) pa ljudi često dođu i kažu “sve mi je super, ali ova krigla je baš za mene”.

Nadate li se nekim suradnjama i je li nekih već i bilo?

– Još se razvijamo, naša keramika je mlada, i što se likovnog i umjetničkog stvaranja tiče trenutno smo ispunjeni s ovim što imamo. Ako smo nekome pak jako zanimljivi, rado ćemo saslušati prijedlog za suradnju.

Najprivlačnija nam je suradnja u vidu nekakve dodatne edukacije, umjetničkih i keramičarskih rezidencija. Također imamo želju distribuirati proizvode obrta u određene trgovine, možda se prijaviti i na neku izložbu, ali sve je to putovanje koje traje i iziskuje posebnu posvetu.