RIJEKA   Subotnja 5:0 pobjeda nad Hajdukom bila je jednako epska kao ona u prošloj, pobjedničkoj sezoni kad se s igračem manje pobijedilo Varaždin, a reakcija Anela Husića identična onoj Luke Menala nakon te utakmice.

– Da, da… Zadnji vezni. Što se čudite? Spreman sam, tu sam i igram što god treba – počeo je nasmijani Husić.

– Puno se negativnih narativa stvorilo oko ove momčadi, a mi imamo i kvalitetu i mladost i iskustvo i energiju i kadar posve dovoljno širok za borbu na tri fronta – govorio je tihi, ali uvijek nepoderivo optimistični Husić.

Nema tu ni grama prepotencije, no taj dečko sa samopouzdanjem nikad neće imati problema. Niti s borbenošću.

Lijeva noga, može pokriti bar tri pozicije, 24 godine. Odličan posao Čuline i Raića-Sudara. Koštao je 400.000 eura, potpisao do 2029. godine. Nema šanse da ode za manje od milijun, a iznos bi mogao i vrtoglavo rasti. Nije »desetka« ni golgeter, no ljevaci su uvijek na posebnoj cijeni.

Poziciju »šestice« koju je prošle subote igrao u povijesnih 5:0 protiv Hajduka trebao je pokrivati Petrovič, a na lijevom veznom nije trebao biti odlični, sjajni Amer Gojak nego Janković. Obojica su se na dan utakmice probudila s povišenom temperaturom.

– Tad sam i doznao da igram u vezi. Kako sam reagirao? Rekao sam »dobro« i to je to – sliježe ramenima na travnjaku maksimalno borbeni, a van terena maksimalno smireni švicarski Bošnjak.

Savršena podrška

Posao je obavio kao da vam je to pozicija od prvih nogometnih koraka, kao da ništa drugo ni ne igra.

– Centralni stoper, lijevi stoper, desni stoper, lijevi bek, zadnji vezni… Sve je to nogomet, a jasno je kako u nogometu stoje stvari. Na igraču je da obavi što trener od njega traži. Zadovoljan sam zbog sebe, naravno, ali u svlačionici smo odmah svi komentirali kako smo presretni zbog navijača i cijelog kluba. Jer i publika i uprava nam pružaju savršenu podršku. I mi uopće ne sumnjamo da ćemo im na pravi način uzvratiti, ali svima je trebala jedna ovako fenomenalna večer i pobjeda, utoliko slađa jer je ostvarena u Jadranskom derbiju. Možda se stanje na ljestvici nije promijenilo, no dokazali smo neke stvari i sebi i upravi i navijačima. A i konkurenciji.

Ukratko je prokomentirao utakmicu, nije od velikih riječi, radije nosi sve pred sobom na terenu.

– Pokazali smo da treba prestati pričati o umoru i uvjetima za igru, nego istrčati i napasti protivnika. Pokazali smo da smo spremni. Možda su nam dva-tri puta zapucali na gol. Naša trka, agresija, tranzicija, moć. To je to. To je Rijeka i tako moramo uvijek igrati.

Prije nekoliko mjeseci izostanak Petroviča i Jankovića bio bi popraćen stavom kao da se dogodila mega-katastrofa.

– Ma nema te priče. Jer ima nas dosta. I mlađih i iskusnijih, a da ne vrijedimo, ne bismo bili igrači kluba kao što je Rijeka. Svaki je igrač dragocjen, ali realnost je da ti na svakoj utakmici mogu nedostajati po dva-tri. Petrovič i Janković su jako važni za nas, ali što smo trebali, sjesti i plakati jer ih nema? Otpast će opet netko ujutro, nakon ručka, ozlijede se igrači i na zagrijavanju pola sata prije utakmice i… Ući će drugi. Ima nas dovoljno i vrijedimo. Slušaj trenerove upute i igraj. To je cijela mudrost. Svi zajedno idemo naprijed i tako će ostati, kao jedan svi za Rijeku.

Dodao je ono što oku javnosti nije dostupno:

– Može pričati štogod tko hoće, ali mi znamo kako radimo i na treningu jako dobro vidimo koliko sjajnih igrača imamo. Bilo je promjena i u momčadi i na čelu struke pa su oscilacije koje smo pokazivali čak i bile razumljive. No, ovaj je roster odlično složen, a zajedništvo takvo da i oni koji ne zaigraju daju svoj doprinos zajedničkom cilju. Evo primjer Menala. Među iskusnijima je, a četiri minute prije kraja s klupe uđe pun motiva pa u prvom dodiru s loptom zabije gol.

Rijeka je klub nesklon euforijama. Pa budimo realni: Hajduk je u Jadranskom derbiju od pet darovao barem tri gola.

– Dobro… Recimo da ste u pravu kad kažete da je protivnik griješio, ali mi smo bili u visokom presingu, mi smo ih stiskali, mi smo bili disciplinirani i agresivni. Da Rijeka nije bila odlična, ne bi nama Hajduk darovao ništa! Nismo se povlačili, nego ih stiskali, napadači su bili prvi u tom pritisku. Presing, presing, presing! I onda dođu prigode. I osim toga, treba biti majstor pa iskoristiti protivnički kiks, treba zabiti pet golova momčadi koja je vodeća u ligi. Dakle, istina je, protivnik je griješio, ali mi smo to iskoristili zato što smo bili tamo gdje treba biti. Nismo mogli igrati kako smo željeli zbog bure, ali prilagodili smo se uvjetima bez traženja izgovora. Radili smo ono što stalno trebamo raditi: bili jači i brži na svakoj »drugoj« lopti.

Agresivnost

Sljedeća utakmica na rasporedu je već za dva dana. Ozbiljna, zahtjevna europska utakmica. Četvrtak, 21 sat, četvrto kolo Konferencijske lige na Rujevici, a stiže ciparski AEK Larnaca koji je četvrti u poretku i ima tri boda više od Rijeke koja je na 18. mjestu.

– Samo nemojmo o umoru i napornom ritmu. Pa valjda nam je drago što se možemo dokazati i na europskoj sceni! Idemo uživati u nogometu, ako se netko umori, drugi je već spreman i pun želje da se dokaže. Evo protiv Hajduka Vignato je bio malo umoran pred kraj i…? Ušao je Menalo i zabio. Dakle, svi moramo biti spremni. Nema umora. Trči svom snagom dok možeš, budi brži i jači u duelu, budi pun želje da pokažeš da si bolji od protivnika.

Vratili smo se na Husićevu promjenu pozicije. Kad je objavljen službeni zapisnik, nitko nije pucao od optimizma, ali Anel je i u vezi odigrao doktorski. Pa dokazao da Rijeka ima i tu »šesticu« o kojoj se toliko priča kao deficitarnoj poziciji.

– Došao ja kao pojačanje u vezi – smije se Husić.

– Ma igrao sam to još u Švicarskoj. I šesticu i osmicu. Imam agresivnost, idem jako na protivnika, a mislim da nešto i znam s loptom – opet ide smijeh Sanchezovog aduta.

– A zadaća protiv Hajduka nije bilo nimalo bezazlena. U mojoj zoni bio je Pukštas, dečko koji je zaista odličan igrač. Ali nisam mu dao da igra! To je posao zadnjeg veznog. Velika pomoć bili su mi naši sjajni stoperi Majstorović i Radeljić, a sve je daleko lakše kad u paru zadnjih veznih igraš s majstorom kalibra Tiaga Dantasa. Rekao sam mu, kad je postalo jasno da idem u vezni red, da mi malo pomogne jer ipak neko vrijeme nisam igrao tu poziciju. Ali za ekipu se daje sve. Znam da to mogu odigrati i kad god trener zatraži – tu sam, spreman i 100 posto motiviran.

Momčad je iznad svih, pojedince ne treba isticati, ali Toni Fruk… Kako taj dečko igra. To je fantazija.

– Ma top igrač. Nije bez veze u Hrvatskoj, jednoj od najjačih reprezentacija svijeta. Samo neka tako nastavi i po njega će doći najveći europski klubovi. Vanserijska kvaliteta. Vi kažete »Hajduk nam je darovao golove«, a ja kažem: treba imati klasu Fruka, biti na pravom mjestu, boriti se, trčati u presing pa onda zabiti tri gola. Nije on slučajno tamo gdje lopta dođe. Ide njemu u noge zato što lopta ide pravom igraču, a pravi igrač ju onda zakuca u mrežu. Toni je top-kvaliteta i top-igrač – rekao nam je Anel Husić.

Inače, kod Jankovića i Petroviča u pitanju je bila neka »brzopotezna« viroza. Jučer su i Niko i Dejan bili zdravi, priključili se suigračima i trenirali punom snagom s ostatkom ekipe.