U zagrebačkom Kinu Studentskog centra 16. su studenoga nastupili slavni Kurt Elling, često proglašavan najboljim jazz pjevačem (tako će biti u prosinačkom broju časopisa DownBeat), i fusion sastav Yellowjackets, upravo ponovno nominiran za nagradu Grammy. Bio je to posljednji koncert njihove jesenske europske turneje. Kako je Elling izjavio, svi prethodni bili su tek uvježbavanje za najvažniji, ovaj na Zagreb Jazz Festivalu.

Uz klavijaturista Russella Ferrantea, koji je jedan od utemeljitelja sastava Yellowjackets i u njemu svira gotovo pola stoljeća, i saksofonista Boba Mintzera koji je član 35 godina, svirali su bas gitarist Dane Alderson, koji je član od 2015., te William Kennedy, koji je bio član od 1987. do 1999. i ponovno od 2010. do danas. Ovi podaci sugeriraju da se radi o glazbenim istomišljenicima koji svoju imaginaciju najbolje ostvaruju kroz suradnju u ovom sastavu. Osjetilo se to i na zagrebačkom koncertu, ne samo u zajedništvi nego i u solističkim eskapadama. Od reda, svi su izgarali u uzbudljivim improvizacijama.

Srčani dueli

Sastav Weather Report dao je upečatljiv skladateljski doprinos fusion glazbi, no Elling se zakačio tek za neke od njihovih najpoznatijih skladbi. Naime, on je odgovoran za repertoar njihovog projekta “Celebrate Weather Report”, jer autor je svih tekstova za te skladbe, koje su izvorno pisane kao instrumentali. Osim toga, sastav je iznimno rijetko surađivao s pjevačima. Neki od njih su tek Maria Joao te vokalni kvartet Manhattan Transfer koji je dojmljivo izvodio vokalnu verziju skladbe “Birdland” za koju je tekst napisao Jon Hendricks. Zapravo, njihova su djela, koja su pisali saksofonist Wayne Shorter, klavijaturist Joe Zawinul i bas gitarist Jaco Pastoruis, maštovita i živopisna, kao da pričaju priče ili oslikavaju osjećaje, i zato potiču smišljanje tekstova koji se mogu smisleno stopiti s glazbom. To je omogućilo Ellingu da donese novo viđenje glazbe Weather Reporta i ukaže na bezvremenost njihovog stvaralaštva.
Iako izvode njihove skladbe, koje su tako sugestivne i mame na oponašanje, oni su zadržali osoban, prepoznatljiv zvuk – Elling svoj, a Yellowjacketski svoj. Ipak, u prvom dijelu tenor saksofonist Mintzer je svirao elektroničko puhačko glazbalo EWI koje nudi široku paletu zvukova, podsjetivši na Zawinula koji je bio jedan od najinventivnijih svirača sintisajzera. Zapravo, Mintzer je, uz Michaela Breckera, najvažniji svirač tog glazbala u povijesti jazza. Uz to, Elling je, kroz pjevanje tekstova ili vokaliza ili, pak, scat pristupom, preuzimao ulogu Zawinula ili Shortera koji su u izvornim instrumentalnim izvedbama donosili teme. Bio je i pokretač uzbudljivih situacija, najdojmljiviji u scat improvizacijama u kojima je na trenutke podsjetio na velikog trubača i vokalista Clarka Terryja, ali i pjevajući unisono s Aldersonovim bas dionicama ili se upuštajući u srčane duele s Kennedyjem. Sjajno! Uzbudljivo!

Privilegirana publika

Jedan od važnih aspekata ovog projekta ukazivanje je na autorski rad spomenutikh glazbenika, djelomično i na njihove manje poznate skladbe. Koncert su otvorili izvedbom skladbe “Elegant People” Waynea Shortera, s albuma “Black Market” iz 1976., kojom su se željeli “dodvoriti publici”, kako je sugerirao Elling proglasivši prisutne elegantnim osobama. No, u tom je trenutku u SC-u najelegantnija bila njihova izvedba. Jedina koja nije bila izvedba neke skladbe iz repertoara Weather Reporta bila je ona skladbe “A Certain Continuum” Jacoa Pastoriusa, koju je ovaj bas gitarist, pod nazivom “Continuum” snimio za svoj album “Jaco Pastorius” iz 1976. Tek kad izvornik stavimo u ovaj kontekst dolazimo do nevjerojatne, zastrašujuće spoznaje koliko Ellingova boja glasa sliči na zvuk Pastoriusove bas gitare te koliko su kompatibilni njihovi načini glazbenog razmišljanja. Lijepo se nadovezala još jedna Pastoriusova, “A Secret in Three Views”, koja se izvorno, na albumu “Night Passage” iz 1980., zvala “Three Views of a Secret”.

Zasluženo predstavljanje Yellowyacketski su na koncertu dobili kroz instrumentalnu izvedbu skladbe “Downtown” Russella Ferrantea s albuma “Politics” Yellowjacketsa iz 1988. Bio je to najupečatljiviji iskaz njihove izvrsnosti, iako su ju pokazali i u drugim izvedbama, ali uvijek diskretno, dajući prvenstveno doprinos glazbi Weather Reporta i pjesničkom daru Kurta Ellinga.. Bilo je tako i u nastavku, u “Current Affairs” Joea Zawinula s albuma “Weather Report” iz 1982. te “Palladium” Waynea Shortera s albuma “Heavy Weather” iz 1977.

Dodatak je donio izvedbu poznate balade “A Remark You Made” Jacoa Pastoriusa s albuma “Heavy Weather”, koju je Elling, napisavši tekst, preimenovao u “Time to Say Goodbye”. Pod tim nazivom snimio ju je za svoj album “Man in the Air” iz 2003. Naime, želja za posvetu glazbi Weather Reporta kod njega je dugo tinjala, a pravi smisao dobila je kad se udružio s Yellowjacketsima.
Osim prvorazrednog glazbenog užitka, izvanserijski koncert za privilegiranu zagrebačku publiku, ali i mnogobrojne goste koji su potegnuli do SC-a, bio je važan i zato što ovaj program još nije objavljen na diskografskom izdanju.