Živopisna, slikovita, cesta koja se gubi u horizontu, prepuna starih benzinskih pumpi, motela i dinnera. Malo tko nije čuo za legendarnu Route 66, poznatu i kao »Majka cesta«, američku cestu koja od Chicaga vodi sve do Los Angelesa i već desetljećima inspirira filmaše, glazbenike i sanjare diljem svijeta.

Upravo taj duh odlučili su doživjeti Iva Stoiljković i Loris Zupanc iz Krnice, kada su krajem travnja krenuli na svoje dugosanjano putovanje.

Na unajmljenom Harley Davidson Street Glide motoru, proveli su četiri tjedna u Americi, od čega je Route 66 trajala 14 dana. Iako sama Route 66 broji 3.940 kilometara, Loris i Iva odlučili su proširiti iskustvo i posjetiti dodatne savezne države, pa je njihov ukupni put iznosio impresivnih 6.500 kilometara.

Sve su ovjekovječili i fotografijama koje su, uz priče o putovanju kroz osam saveznih država, prikazali na putopisnom predavanju u barbanskom multimedijalnom centru.

Dan za danom, dnevno su prelazili oko 400 kilometara.

– Na put bismo krenuli u ranim jutarnjim satima, a na odredište stigli u kasnim popodnevnim satima. Dakle, cijeli dan na motoru, nema bolje, priča nam Loris.

Plan putovanja i smještaja prema njihovim idejama sastavila je talijanska agencija Kanaloa Viaggi, no ruta je osim R66 uključivala i nekoliko dodatnih država.

Legendarnu cestu započeli su u Chicagu, a nastavili kroz Wilmington, Springfield, St. Louis, Cubu, Rollu, Springfield (drugi), Joplin, Galenu, Tulsu, Oklahoma City, El Reno, Amarillo, Tucumcari, Glenrio, Santa Fe, Madrid, Albuquerque, Sky City, Grants, Galup, Bluff, Monument Valley (gdje je sniman film Forest Gump), Page, Flagstaff, Williams, Seligman, Hackberry, Kingman, Oatman (Ghost town), Victorville i na kraju Los Angeles.

Mali svijet

– Cijela Route 66 je iznimno zanimljiva i živopisna, ali postoje i dijelovi gdje je samo pustinja, kamo god pogledaš. Nama su najviše u sjećanju ostale Arizona i Kalifornija, ali i Utah, iako nije na samoj cesti, govori Loris.

Imali su, kaže, priliku iskusiti Route 66 baš onako kako se prikazuje u filmovima: stari moteli s parkiranim motorima ispred, benzinske pumpe koje još rade i dinners u kojima se može osjetiti duh prošlih vremena.

– U više motela smo i spavali, kao u filmu, s motorom parkiranim ispred sobe. Od tuda i naziv motel, govori Loris dok opisuje atmosferu ceste.

Izvorno su moteli, naime, i bili namijenjeni osobama koje putuju motorom, s osiguranim parkirnim mjestom, a gradili su se pokraj cesta i na prilazima gradova.

U Teksasu su se zaustavili kod svjetski poznatog Cadillac Rancha, gdje su vidjeli popularne Cadillace napola zakopane u zemlju. Ovaj je ranč, dodat će Loris, poslužio i kao inspiracija za pjesmu Brucea Springsteena.

– Iznenadila nas je susretljivost Amerikanaca prema motoristima, i to što većina njih nikad R66 nije odvozila. Svi su čuli za Hrvatsku zbog nogometa i oduševljeni su bili da smo mi potegnuli iz tako male države u USA odvoziti toliko kilometara.

Jedna zanimljiva situacija je bila kad smo u meksičkom restoranu u Santa Feu naletjeli na prijatelja iz Pule koji tamo živi već 15 godina, i sve to bez prethodnog dogovora, sasvim spontano, priča nam Loris, komentirajući kako je svijet mali.

Kao u filmovima

Putovanje nije bilo uvijek jednostavno.

– Bilo je trenutaka na R66 kad je bilo i naporno i hladno i kiša je padala doslovno cijeli dan, ali odvoziti se mora. Ali, onaj trenutak kad smo motorom nakon 14 dana puta ušli u L.A. i vozili do Santa Monica peara, gdje je ujedno i kraj R66, nećemo nikad zaboraviti, ističe Zupanc.

Prije povratka kući, Loris i Iva posjetili su i New Orleans, kolijevku jazza, pa zatim i kolijevku bluesa – Memphis, a nisu propustili vidjeti ni Graceland i kuću Elvisa Presleyja. I taj dio putovanja, iako vlakom, obećava novu priču za ljubitelje avantura.

Američki krajolik pružao je raznolik spektar prizora – od ravnica i pustinje do planinskih lanaca i živopisnih gradova.

– Razlika u saveznim državama na samoj R66 je možda u tome što je netko posvetio više pažnje u samom održavanju na životu legendarne ceste, a i u tome što se vidi koja država bolje financijski stoji, kaže nam sugovornik.

Za sve koji sanjaju o vožnji po Route 66, poruka Ive i Lorisa je jasna:

– Svatko tko ima želju otići i odvoziti legendarnu, ili kako je od milja zovu »Mother Road«, preporučamo da otiđe sam, to jest u paru, jer si sam možeš složiti sjajan plan putovanja, kako tempo, tako i dinamiku vožnje, odnosno puta.

Amerika je krasna zemlja i mislim da je se može doživjeti onakvom kakvom ona zaista jest, maknuvši se iz velikih i glavnih gradova. Sve je kao u filmovima na kojima smo odrasli, od dinnera, ceste, starih auta, poručuje Zupanc.