Minulog vikenda Novalja je ispratila ribare s njihova tradicionalnog godišnjeg Susreta ribara Hrvatske obrtničke komore, 28. po redu. Bili su u Novalji, kao što se svake godine okupljaju u drugoj jadranskoj županiji. Govorili su ribari, govorili su predstavnici vlasti, znanstvenih i inih institucija, pa usvojili zaključke i – razišli se domu svome, uz pozdrav: »Do sljedećeg susreta!« Drugo je pitanje koliko su zadovoljni napustili Novalju?

Kroz dva dana, najkraće rečeno, a kako stoji u objavi HOK-a, »teme i rasprave obuhvaćale su aktualnosti u ribarstvu, prilike, izazove i prijetnje, financiranje iz EU fondova, inspekcijski nadzor, modernu oceanografiju, ali i neke vrlo specifične, poput uloge rastilišta i dekarbonizacije malog priobalnog ribolova.« Također, navodi se da je »predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu HOK-a Stjepan Nedoklan (za one koji ne znaju, on je iz Malog Lošinja) rezimirao stanje u djelatnosti i istaknuo kako je more toplije i slanije, pojavljuju se nove invazivne vrste, prepoznatljive domaće vrste polako iščezavaju te se mijenja vrijeme njihova mrijesta. Naglasio je neizvjesnost ulova, česte vremenske neprilike i fizički zahtjevan posao kao dodatan razlog za nedostatak radne snage u ribarstvu, koja generalno pogađa hrvatsko gospodarstvo, ali i nedostatak mladih te sve veću starosnu dob hrvatskih ribara. Dodao je da su hrvatski ribari opterećeni velikom količinom propisa, administracije i nametnutom digitalizacijom, kao i ograničenim brojem povlastica i velikim troškovima za održavanje flote.«

ADMINISTRATIVNE OBAVEZE

Čitajući izvješća sa skupa u Novalji, stekao sam dojam da je ribarima najvažnije ono što je rekao resorni ministar David Vlajčić. On im je obećao značajan novac, 64 milijuna eura u sljedeće tri godine, kroz potpore. Za ovu godinu, rekao je ministar, za potpore je bilo planirano šest i pol milijuna, a s dva rebalansa, preraspodjelom i dodatnom raspodjelom taj je iznos povećan na 12 milijuna eura. Lijepi novci, svi ćemo se složiti. Osobno, ali moje razmišljanje ostali ne moraju prihvaćati, ne dijelim oduševljenje tim novcima. Jer, oni su namijenjeni za »paket dodatnih mjera i financiranja, ponajprije kroz financiranje trajne obustave, tzv. scraping, i privremene obustave plivaričarskog i koćarskog ribolova.« Mišljenja sam da je posljednjih godina u našem ribarstvu scrapinga bilo dosta, pa i previše. Ribarstvo nam je u konstantnom padu, ne samo smanjenjem ulova. Svake godine imamo manje ribara i ribarskih brodova.

Uobičajeno, Susret ribara zaključen je usvajanjem zaključaka. U njima stoji: Ribari HOK-a opetovano zahtijevaju bržu administrativnu obradu svih zahtjeva i isplatu mjera i potpora u ribarstvu. Ističu kako je potrebno rasterećenje administrativnih obaveza u ribarskoj djelatnosti, najviše uslijed nametnute digitalizacije u obliku obaveze elektroničkog dostavljanja podataka. Očekuju nastavak provedbe mjera i aktivnosti usmjerenih na smanjenje šteta uzrokovanih predacijom orade u školjkarstvu, te traže brže rješavanje problematike iskrcajnih mjesta za autorizirana plovila koja obavljaju gospodarski ribolov na moru.

Djeluju mi ti zaključci nekako razvodnjeno, poput »longe« bevande. Neću reći da nisu na mjestu, i da nisu opravdani, ali… Svakodnevno slušam priče i žalopojke o stanju hrvatskog ribarstva, o ugroženoj ribarskoj egzistenciji. Unatrag mjesec dana eskalirali su problemi lova male plave ribe. Ulovi su skromni, riba nedorasla, nekoliko je lokaliteta privremeno zatvoreno za ribolov. Dovoljno tema ne samo za jednodnevnu raspravu velikog skupa. Ne vjerujem da baš nitko ništa nije prozborio o maloj plavoj ribi…

ŽUSTRI I EMOTIVNI ISTUPI

Susrete ribara godinama sam pratio izravno, kako bi se reklo »na licu mjesta«. Samo usput za one mlađe, prvi susret održan je 1996. godine u Medulinu. Mogao bih postaviti nagradno pitanje: tko se sjeća tadašnjeg resornog ministra? Zauvijek mi je u sjećanju njegov pokušaj izravnog dijaloga s ribarima. Kako su navalili na njega, rekli bi naši ljudi: pojeli su ga! A on i ribarstvo… spoznao sam to dan kasnije, prilikom razgovora s njim. Na žalost nas u Hrvatskoj, nije bio jedini koji je zalutao u resor! Nikada se nisam bavio našom Vladom i visokom politikom, ali sam poznavao ljude vezane uz sektor ribarstva. Kakvih je bilo, čak i onih izravno zaduženih za samo ribarstvo.

Bilo je ovo nekoliko rečenica digresije, da ilustriram osobnu vezanost sa Susretima ribara. Na njima uvijek su mi najzanimljivije bile ribarske diskusije, bez obzira na česte neprimjerene istupe pojedinaca. Takvih je uvijek i svugdje bilo, i bit će ih. Susrete ribara smatrao sam mjestom razmjene mišljenja i iskustava među ribarima, susretanjem onih sa sjevera i juga našeg Jadrana, a jednom sam upoznao i ribara s Dunava. Koliko je samo bilo žustrih i emotivnih istupa, čak i glasno žestokih. To su mjesta gdje ribari mogu dati oduška svojim razmišljanjima, požaliti se na svakodnevne tegobe, zatražiti poboljšanje svog statusa, a sve u nadi da će ih čuti oni »od gore«, ljudi s vlasti, te uvažiti njihova razmišljanja i traženja.

Iako, sjećam se jednog od Susreta ribara, nevažno gdje je održan. Ljudi iz ministarstava, inspekcija i ostalih nadležnih službi odrecitirali su svoje i – kolektivno, svi zajedno napustili dvoranu. »Sad moremo i mi poći doma«, negodovao je jedan od ribara, bez mikrofona, a toliko glasno da su ga svi čuli. »Što ćemo ovdje plakati sami sebi, svi znamo što nas muči, a otišli su oni koji bi nas morali čuti i slušati, koji bi trebali rješavati naše probleme.« Neki su se kasnije vratili u dvoranu, ali uglavnom oni s niže razine u hijerarhiji vlasti. Dojam neugodnosti ostao je u konferencijskoj dvorani.

AKTIVNI I GLASNI U ZASTUPANJU SVOJIH INTERESA

Susreti ribara jedno su od najstarijih i najdugovječnijih stručnih okupljanja u Hrvatskoj, istaknuo je u Novalji Dalibor Kratohvil, predsjednik HOK-a. Naglasio je da bez Ceha ne bi bilo Susreta, a oni su od samih početaka jedan od uzora, jedan od najaktivnijih i najglasnijih cehova u zastupanju svojih interesa. »Financijska podrška Ministarstva ključna je u izazovima s kojima se nosi ribarstvo, kako bismo sačuvali i pomogli sve manjem broju ribara koji su čuvari tradicije i načina života uz more. Suradnja Uprave ribarstva i Ceha za ribarstvo i akvakulturu HOK-a stalna je, kontinuirana i kvalitetna, najavljena sredstva za trogodišnje razdoblje dokaz su tome. Ipak, problema je puno i inzistirat ćemo na pronalaženju rješenja kako bi ribarski posao bio lakši i isplativiji«, zaključio je predsjednik hrvatskih obrtnika.