Komemoracija za nedavno preminulog umirovljenog dramskog prvaka riječkog HNK-a Zdenka Botića održana je u foajeu »Zajca«. Oproštaj je, kako je kazala intendantica Dubravka Vrgoč, upriličen upravo u kazalištu u kojem je Botić proveo 40 godina svojeg glumačkog rada, ali i života.

Glumac starog kova

– Poznajem ga iz nekog drugog vremena, kao samozatajna glumca, iznimno prezentnog na pozornici. Zdenko Botić je sebe pronalazio upravo na pozornici na kojoj se, čini se, bolje osjećao nego u životu.

Kao istinski glumac ostvario je puno velikih, ali i malih uloga, glumeći u rasponu od klasika do suvremenih autora. Kaže se da se glumci pamte po svojim ulogama, a Zdenko ih je napravio puno, zaduživši riječko, ali i cijelo hrvatsko kazalište.

Bio je glumac starog kova kojega zamišljamo samo u teatru. Glumci umiru, ali iza njih ostaju njihove uloge po kojima ćemo ih pamtiti, istaknula je Vrgoč.

Od Zdenka Botića dirljivo se oprostila glumica Olivera Baljak, koja je kao kolegica s njim provela više od trideset godina. Prisjetila se kad je 1980. godine došla u riječko kazalište i svoje prve uloge u predstavi »Paskvelija«.

– Botić je tada već bio velika zvijezda i dobivao je sjajne kritike. Sjećam se jednog prizora u »Paskveliji« u kojemu sam igrajući s Bocom osjetila njegovu ruku dobrodošlice.

Ponosna sam što sam bila njegova partnerica na sceni, učila sam od njega, a postali smo i dobri prijatelji. Puno smo zajedno igrali, prisjetila se Baljak i završila stihovima Tomislava Durbešića posvećenim glumcima.

Pun duha i duhovitosti

Dugi niz godina pozornicu riječkog HNK-a s Botićem je dijelila i glumica Zrinka Kolak Fabijan, koja je podsjetila da je Zdenko Botić došao u Rijeku iz srca Bosne, pun duha i duhovitosti.

– Danas ne bih govorila u tuzi. Na Botića imam tako divna sjećanja. Uvijek je bio duhovit, pričao viceve… To je bio Boco. Prije četrdeset godina, kad smo bili mladi glumci, bila su neka druga vremena u kazalištu.

U to je vrijeme komedija bila iznad svega i glumili smo pred punim gledalištem. Nekad se drukčije gledalo na komediju. To ostaje nakon Zdenka Botića, njegova vedrina i toplina, osvrnula se Kolak Fabijan.

Glumac Dražen Mikulić kazao je da je Botića upoznao kad je bio mlad glumac, a on ga je prihvatio kao stariji kolega.

– Često smo se družili, razgovarali o predstavama… Botić je mogao sve igrati – od tragedija do komedija. Bio je veliki umjetnik, ali i čovjek. Krasila ga je ljudska dobrota. Ostat će u sjećanju kolega i publike koja je gledala njegove predstave, naglasio je Mikulić, a uslijedio je dug aplauz za Zdenka Botića.

Sjajan glumac, ali i divan pjesnik

Glumica Sabina Salamon istaknula je da je Botić bio sjajan glumac, ali i divan pjesnik – koji pjesme nije zapisivao. Svojeg kolegu opisala je kao toplu i nježnu dušu, oprostivši se stihovima od njega.

Teatrolog Matko Botić, sin Zdenka Botića, skrenuo je pažnju na to koliko je posao kojim se bavio njegov otac zapravo bio težak.

– Glumac je neprestano na vjetrometini javnosti i kritike. Zdenko Botić bio je glumac koji je puno mislio i čitao, a cijela njegova karijera bila je borba sa samonametnutim standardima.

Čitav njegov umjetnički put označila je borba sa samim sobom. Kazalište, uči nas Botić, je opasno mjesto – ako ga shvatimo preozbiljno, zaključio je Matko Botić.