U povodu premijere autorskog projekta »Tri sestre, ja« redatelja Borisa Liješevića, prema drami »Tri sestre« A. P. Čehova, održana je konferencija za novinare u HNK-u Ivana pl. Zajca. Riječ je o prvoj ovosezonskoj premijeri Hrvatske drame, koja će biti održana ove subote, 25. listopada. Ovim povodom intendantica Dubravka Vrgoč podsjetila je da su »Tri sestre« amblematska drama jednoga vremena, no istodobno i čitave svjetske literature, te postavlja bitna životna pitanja koja su kod Čehova postavljena na marginu; da bi se zatim pri povratku »sebi«, kada se prođe kroz cijelu tu dramu, shvatilo da se ovdje radi o ključnim pitanjima cijele ljudske sudbine. Nadalje, potiče se na razmišljanje o današnjoj Moskvi; što predstavlja u ovome suvremenome kaotičnome vremenu, kada se vode ratovi, čak i na prostoru u kojem je živio Čehov, suočeni s političkim, ekonomskim i ekološkim krizama.

Na pitanje zašto baš dodatak »ja«, tko je taj »ja« u naslovu, redatelj Boris Liješević istaknuo je da je sam naslov poziv na put k sebi.

– Rad sam doživio kao neki naš osobni odjek na Čehova – budući da se u 4. činu njegovog djela pojavljuje jeka – odjek na Čeholjev komad, odnosno što budi u nama, na što nam ukazuje, i na koji se način isprepliće s čovjekovom osobnom prirodom, a istovremeno odgovara današnjem vremenu i raznim senzibilitetima, napomenuo je Liješević.

Specifično je da, Damir Urban kao autor glazbe i kompozitor, donese svoj instrument, dođe na probu i ponaša se kao glumac, točnije, sjedne s glumcima i traži svoje ja u tome.

– Bio mi je izazov pronaći sebe, naći svoje mjesto, glazbu koja na neki način predstavlja mene, ali da, naravno, to slijedi Borisovu priču i njegov senzibilitet. U komadu se da uočiti kako ne postoji vrijeme naprijed-natrag, te da stvari non-stop cirkuliraju u krug. Stoga sam htio da i glazba bude, na neki način, izvan vremena, niti moderna, niti starinska, da u samoj srži jednostavno bude ljudska, proučio je Urban.

Da komad otvara prostor, širi se i poziva na introspekciju, svjedočio je i sam proces stvaranja prilikom kojeg i zahvaljujući kojemu su se glumci ansambla dodatno povezali, upoznali te imali potrebu međusobnog dijeljenja. Tako se makar dalo naslutiti po riječima Ane Marije Brđanović, Jelene Lopatić i Nike Grbelja.

– Zadatak svakog nacionalnog teatra je privući publiku različitih senzibiliteta, te ovim projektom kazalište otvara, svoj prostor i svoja vrata, našoj vjernoj stalnoj publici, ali i nekim novim generacijama, poručila je Jelena Milić, ravnateljica Hrvatske drame.Dženi KALČIĆ