Početkom travnja ove godine objavljena je vijest o »drami na Sredozemlju« – dva trgovačka broda blizu talijanske obale izvukla su tijela dvojice migranata te su spasila 32 preživjela s broda koji je pokušao prijeći iz Libije u Europu, a 71 osoba nestala je na moru. Žrtve su prevezene na patrolni brod talijanske obalne straže te prebačene na talijanski otok Lampedusu. Međunarodna organizacija za migraciju procjenjuje da je barem 683 osoba izgubilo život u Sredozemlju ove godine, što je godina s najviše smrtnih slučajeva od 2014. godine.

Ovom temom stradavanja migranata i njihova spašavanja na mediteranskoj migrantskoj ruti bavi se predstava »A Place of Safety« talijanske kazališne grupe Kepler-452, najbolja predstava u Italiji prošle godine, koja je gostovala u HNK-u Ivana pl. Zajca u sklopu europskog projekta Prospero New.

Dokumentarni teatar

U »A Place of Safety« Nicola Borghesi i Enrico Baraldi, koji potpisuju režiju i dramaturgiju, nastavljaju svoj već prepoznatljiv umjetnički pristup koji spaja teatar, dokumentarizam i osobno svjedočanstvo. Predstava je nastajala kroz višegodišnje istraživanje migracija, a ključni dio procesa bio je boravak autora na brodu »Sea-Watch 5« humanitarne organizacije Sea-Watch. Glumačka skupina Kepler-452 iz Bologne ukrcala se na brod za traganje i spašavanje »Sea-Watch 5« u Sredozemlju kako bi iz prve ruke pokušala razumjeti što se događa na najsmrtonosnijoj migracijskoj ruti na svijetu. Tijekom gotovo pet tjedana plovidbe posada je spasila 156 ljudi, koji su potom iskrcani na »sigurno mjesto«, u luci La Spezia. Predstava je rezultat terenskog istraživanja koje je započelo intervjuima redatelja Enrica Baraldija i Nicole Borghesija, nastavilo se rezidencijom na Lampedusi te kasnijim polaskom na sredozemnu rutu. Putem su umjetnici susreli operatere s brodova »Life Support (EMERGENCY)« i »Sea-Watch«, koji su postali protagonisti predstave.

Iz ovakvog procesa rada nastala je kazališna predstava koja bi se mogla svrstati u dokumentarni teatar. Naime, osobna iskustva članova spasilačke ekipe, kao i svjedočenje tragičnim sudbinama migranata, zajedno s audio i video zapisima, ugrađena su u strukturu predstave. Na sceni, uz autora Nicolu Borghesija, sudjeluju i članovi spasilačkih misija, mornari, aktivisti i volonteri koji dijele svoja intimna iskustva, čime se dodatno briše granica između izvođača i svjedoka, umjetnosti i stvarnosti. Tekstove/monologe koje izgovaraju na pozornici potpisuju Flavio Catalano, Miguel Duarte, Giorgia Linardi, Floriana Pati i José Ricardo Pena, a izvođači u riječkom gostovanju bili su Nicola Borghesi, Flavio Catalano, Miguel Duarte, Alice Conti, Floriana Pati i José Ricardo Pena. Njihove izvedbe nisu klasično glumačke niti utjelovljuju likove, već kroz izravno obraćanje publici oni iznose osobna svjedočanstva i ispovijedi vezane uz njihovu spasilačku misiju, ali i vlastite živote. Potresni događaji s migrantske rute, koja se proteže od Afrike do Europe, ispričani su iz njihove perspektive – iz očišta, kako će u jednom trenutku konstatirati – »bijelaca«, dok ćemo migrante vidjeti tek na snimkama. Pritom je scenografija Alberta Favretta minimalistička, svedena na detalje spasilačkog broda i pokoji scenski rekvizit, poput hrpe prsluka za spašavanje.

Mediteran kao grobnica

Iz monologa članova posade doznajemo nešto i o njima i njihovim razlozima da se uključe u akciju spašavanja migranata. Na brodu se tako, primjerice, našla medicinska sestra čija je misija pomagati ljudima, dok podrijetlom Meksikanac – koji je brodski električar – progovara o migrantima koji žele ući u SAD, kritizirajući aktualnu američku vlast i identificirajući se s migrantskom sudbinom. Nicola Borghesi, vokacijom redatelj i glumac, u predstavi se pak referira na kazalište, postavljajući pitanje praviti ovakvo, angažirano kazalište, ili postaviti još jednog Shakespearea? Osim što problematizira ulogu i svrhu kazališta u današnje vrijeme, predstava »A Place of Safety« kritički se osvrće i na odnos Europe prema migrantima, kao i na pitanje granica i slobode. Predstava, iz prve ruke, svjedoči i o sudbinama migranata koji iz svojih zemalja bježe iz različitih razloga – političkih, ekonomskih, zbog rata, raznih oblika nasilja i represije. Tijekom predstave publika je suočena s etičkim pitanjima bez jednostavnih odgovora, a brojne dileme postavljene su i pred članove spasilačke ekipe. Vezano uz to najpotresnije je svjedočanstvo o migrantkinji koja je preklinjala člana posade spasilačkog broda da joj spasi dijete.

Talijanska predstava svjedoči i o tome da se Mediteran često pretvara u masovnu grobnicu na moru, jer mnogi migranti na svojem opasnom putovanju stradavaju, između ostalog i jer na vrijeme ne dobivaju pomoć. Zbog te činjenice i članovi spasilačke ekipe osjećaju bespomoćnost, pesimizam i dvoje u svrhu svojih nastojanja u pomaganju nesretnim ljudima. No, njihov trud na kraju ipak biva nagrađen, već jednostavnom ljudskom rečenicom: »Hvala ti što si mi spasio život.« O uspjehu spasilačke akcije svjedoči i »proslava« na brodu – spašeni migranti i njihovi spasioci na snimci plešu i slave uz univerzalni jezik glazbe.

Nakon prizora spašavanja i pronalaženja »sigurnog mjesta«, slijedi realnost: Nicola Borghesi govori o reakcijama na njegove članke, ispod kojih slijede negativni komentari, odnosno govor mržnje prema migrantima »koji uzimaju posao našim ljudima«. Predstava »A Place of Safety« kazališnim jezikom osvještava jedan važan društveno-politički problem, prilazeći migrantskim sudbinama na empatičan način, stavljajući u prvi plan čovječnost i odašiljući humanističku poruku. U skladu s tim bila je i palestinska zastava koju su glumci razvili na pozornici riječkog HNK-a tijekom naklona, bivajući ispraćeni stajaćim ovacijama.