Udruga Sjena poslala je povjereniku za ljudska prava Ujedinjenih naroda i predsjedništvu Europske komisije apel u kojem traži hitnu zaštitu prava djece s teškoćama i osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Povod je podizanje optužnice za smrt dječaka s poteškoćama koji se ugušio pizzom u Kraljevici, za što tužiteljstvo traži kazne zatvora od jedne godine za ravnateljicu doma do godine i šest mjeseci za djelatnice koje su o dječaku skrbile. Prema dostupnim informacijama, dječak je bio često zaključavan u sobu »za kaznu« u kojoj nije bilo nadzora, a okolnosti smrti upućuju na teško zanemarivanje i propuste u skrbi.

Za hitnu istragu

Roditelji i svjedoci navode da su se nakon tragedije pokušalo umanjiti odgovornost nadležnih i izbjeći nezavisna istraga, navodi se u apelu, uz napomenu kako taj slučaj »nije izoliran incident, već simptom sustavnog urušavanja institucionalne skrbi, u kojoj djeca i odrasle osobe s invaliditetom ostaju bez osnovne zaštite, nadzora i dostojanstva«.

– Znamo da se smijenjena ravnateljica doma ovo ljeto slikala s premijerom u Matuljima. To je njihova stranačka kolegica. Kazna od godinu dana ne da je ponižavajuća za smrt djeteta čiji je jedini krimen da je bio dijete s teškoćama, nego je to pljuska glavnog državnog odvjetnika i premijera svoj djeci s teškoćama u razvoju i svim osobama s invaliditetom. Pitanje je koliko vrijedi život djeteta s teškoćama u Hrvatskoj?!, pita Suzana Rešetar, predsjednica udruge koja traži hitnu međunarodnu istragu i nadzor nad institucijama u kojima su smještena djeca s teškoćama i osobe s invaliditetom te nezavisno utvrđivanje odgovornosti za smrt dječaka i druge slične slučajeve, uključujući navode o zataškavanju.

Prava djece u Hrvatskoj se, kaže, često ignoriraju, a životi ugrožavaju unutar sustava koji bi ih trebao štititi. Stanje u institucijama je, navodi se, neodrživo – brojne su ustanove dotrajale, neodržavane i arhitektonski nepristupačne, a nedostatak osnovnih sanitarnih, sigurnosnih i prostornih uvjeta ugrožava zdravlje i život korisnika. Nedostaje defektologa, psihologa, medicinskih sestara, terapeuta, što dovodi do zanemarivanja, neprimjerenih postupaka i izostanka individualizirane skrbi. Iako je formalno dio državnih strategija, proces deinstitucionalizacije u praksi gotovo da ne postoji, a korisnici se i dalje smještaju u velike, zatvorene sustave, bez stvarne podrške u zajednici, ističe se u apelu.

Prepušteni sami sebi

– Kad se više nemate kome obratiti, ni ministarstvu, ni inspekcijama, ni agencijama, pa ni uredu pravobranitelja, onda morate pomoć potražiti vani. Jer apsolutno svi okreću glavu i nije ih briga, argumentira slanje apela Suzana Rešetar, predsjednica udruge. Primjera poput kraljevičkog, kaže, ima još, pa navodi najnoviji slučaj ozljeđivanja maloljetne štićenice Centra za rehabilitaciju Pula.

– Kod takvih slučajeva nije bitno tko je osnivač centra. Činjenica je da država zatvara oči i apsolutno ih nije briga. Imamo brojne dojave, a nas kao roditelje i skrbnike ne zanima tko je osnivač, nego tko će odgovarati, odlučna je Rešetar.

Roditelji djece s teškoćama, s druge strane, i dalje su prepušteni sami sebi, jer u Hrvatskoj ne postoje krizni centri za slučajeve kada roditelj, skrbnik ili član obitelji djeteta s teškoćama iznenada oboli, ostari, bude hospitaliziran ili premine. Ne postoji sustav hitne privremene skrbi, medicinske i psihološke podrške, niti sigurnosnog smještaja za dijete ili odraslu osobu s invaliditetom, a usluga »odmor od skrbi« koja se financira iz EU fondova pokazala se, tvrde, kao potpuni promašaj.

– Ne znamo ni jednu obitelj koja to ima. Javila nam se majka koja je dobila odmor od skrbi u Centru za odgoj i obrazovanje »Ivan Štark« u Osijeku, dva puta tjedno po dva sata, i to samo ako dijete nije zahtjevno. Ne znam u Zagrebu nijednu osobu koja je to dobila, navodi Rešetar. Umjesto stvarne pomoći obiteljima, projekt je postao mehanizam za financiranje plaća udruga koje ga provode, a roditelji ne mogu ostvariti uslugu kad im je najpotrebnija, kapaciteti su simbolični, a kriteriji netransparentni.

Revizija trošenja novca

Iz udruge Sjena traže reviziju trošenja sredstava Europske unije u području socijalne skrbi, kako bi ona bila usmjerena prema stvarnim korisnicima, uspostavu kriznih centara i reformu institucionalne skrbi te transparentnost, odgovornost i zaštitu obitelji koje su prepuštene same sebi.

– Tražimo pravdu, nadzor i stvarnu promjenu, tražimo da se zaštiti svako dijete i svaka osoba s invaliditetom, jer oni sami to ne mogu, poručuju iz udruge međunarodnim institucijama.