Da je tijelo mnogo više od onog (samo) fizičkog, palimsest iskustava, emocija, no i društveno projiciranih očekivanja, govori nam (i) naša iskustvena zbilja, a tematizirale su to i (ne)broj(e)ne izvedbene forme. Ovisno o trenutku i stupnju civilizacijskog napretka, na tijelo kao kompleksan konstrukt, uz ono osobno utječe i ono kolektivno, a kontradikcije i sve stroža pravila u sličnome modusu i gotovo jednakome tonusu glede tih utjecaja mogu se pratiti tijekom vremena. Jedan upravo takav narativ koji ukazuje na konstantno prisutan društveno očekivan imperativ glede izgleda, točnije onaj glede tjelesne težine donosi i u Galeriji Pasaž u sklopu programa Ogledi u vizualnom nedavno otvorena izložba »Wiki i Sylwia« poljske fotografkinje Joanne Watale.

Borba za prihvaćanje

Sam projekt, ističe autorica radova, intimne je prirode, a govori o jednoj borbi (za prihvaćanje).

Foto Ana Križanec

– Svi smo različiti, svi imamo probleme i nije lako živjeti s bolešću. Ponekad se nije moguće oporaviti. Wiki, vitka djevojka, razboljela se kao tinejdžerica. Nije dobila dovoljno ljubavi i podrške. Iako je pokušavala dobiti na težini u klinici, preminula je u ožujku 2023. godine. Ovaj projekt je o prihvaćanju, o životu u svoj njegovoj krhkosti, kaže Watala.

I Katarina Podobnik u predgovoru izložbe naglašava kako »odnos prema vlastitom tijelu nije isključivo pitanje intime, upravo naprotiv: tijelo je ogledalo šire društvene strukture – politički alat kontrole, ali i snažno sredstvo otpora. Dok vladajuća elita neprestano pokušava preoblikovati i nametnuti ideale ljepote, tijelo, u svim svojim manjkavostima i nesavršenostima, ostaje svjedočanstvo stvarnog odraza društva. Prihvatimo ga upravo takvim«.

Foto Ana Križanec

O autorici

Autorica Joanna Watala rođena je 1969. godine u Wroclawu u Poljskoj. Po struci anesteziologinja, po strasti fotografkinja, od djetinjstva je fascinirana čarolijom stvaranja fotografije. Sjeća se kako bi s ocem razvijala filmove u kućnoj kupaonici, pod crvenim svjetlom, dok se slika polako pojavljivala na papiru. Prvi fotoaparat kupila je s deset godina i od tada nije prestala bilježiti svijet kroz objektiv. Iako se životnim putem prvo odlučila za medicinu, san o fotografiji nije nestao. S 49 godina upisala je dvogodišnju fotografsku školu u Wroclawu, a potom i prestižni Institut za kreativnu fotografiju (ITF) u Opavi. Izložba je otvorena do 30. rujna, radnim danom od 18 do 20 sati te subotom od 10 do 12 sati.

Foto Ana Križanec