Često su zanemarene

Stručnjaci za roditeljstvo navode 8 životnih vještina koje djetetu zaista trebaju

Sanda Milinković Frank

Foto: iStock

Foto: iStock

Koje su to odgojne lekcije koje dugoročno vrijede?

Budućnost je okrenuta naglavce u našem nesigurnom svijetu. Pouke zdravog razuma od jučer možda neće vrijediti iduće godine, pa ni idućeg tjedna.


Roditeljima može biti teško procijeniti koje će vještine djetetu trebati kako bi jednoga dana postalo sposobna i suosjećajna odrasla osoba.


Što može učiniti dobronamjeran roditelj?


Koje su to odgojne lekcije koje dugoročno vrijede?


Brojni stručnjaci za roditeljstvo potvrđuju da je povezivanje s djetetom najdjelotvorniji način odgoja djece koja će napredovati u nesigurnom svijetu, a evo nekoliko načina kako s time započeti.


U nastavku donosimo osam zanemarenih roditeljskih vještina koje su djeci najpotrebnije, prema mišljenju stručnjaka za YourTango. 


1. Sposobnost razgovora o svojim osjećajima


Jedna od stvari koju roditelji zaboravljaju naučiti svoju djecu, osobito dječake, jest kako razgovarati o osjećajima, ističe Joanna Schroeder, stručnjakinja za roditeljstvo i autorica knjige “How To Talk To Your Boys”.


Kada djeca počnu pokazivati snažne emocije, često im samo kažemo da se smire ili ih pokušavamo odvratiti od izražavanja tih osjećaja.


Umjesto toga, trebali bismo ih saslušati, ostaviti im nekoliko minuta da se izraze, a zatim im ponoviti ono što smo čuli da bi osjetili da su shvaćeni.


Možete započeti sa: “Čekaj, želim biti siguran da te dobro razumijem, ljut si jer tvoja braća ne žele igrati igru koju ti želiš igrati.”


Ako ste pogriješili, pustite ih da vas isprave.


Kad osjete da ih slušate, možete dublje istražiti njihove osjećaje. Primjerice: “Sada kad razumijem zašto si ljut, pitam se osjećaš li se možda i malo isključeno jer je ta igra za stariju djecu pa ti je teže pobijediti. Misliš li da je i to dio problema?”


Takav pristup pomaže djeci sagledati situaciju iz šire perspektive i lakše pronaći rješenje.



Foto: iStock

2. Sposobnost davanja imena emocijama


Američki psiholog John Gottman iz Gottman Instituta preporučuje da djeci pomognemo prepoznati i imenovati ono što osjećaju. Kad djeca nauče pravilno prepoznati i označiti svoje emocije, lakše ih mogu regulirati bez preplavljenosti.


Koristite izraze poput: “Čini mi se da se počinješ ljutiti” ili “Zvuči kao da te nešto povrijedilo.”


Izbjegavajte osuđivanje ili izražavanje frustracije.


Ponekad djeca mogu reći ili učiniti nešto što nam se čini potpuno neprihvatljivim, a njihovi osjećaji djeluju nerazumno.


No, pokušajte se staviti u njihovu poziciju. Postavljajte pitanja, nastojte razumjeti i pokažite im da ste na njihovoj strani te da ćete im biti podrška u teškim trenucima.



Foto: iStock

3. Sposobnost samostalnog donošenja odluka


Djeca su stalno izložena naredbama što trebaju raditi, objašnjava obiteljska terapeutkinja Lianne Avila.


To može stvoriti osjećaj da nikada ne smiju odlučivati sama za sebe. Zato im treba pružiti prilike da samostalno biraju.


Primjerice, dopustite im da sami izaberu što će jesti za večeru (u razumnim okvirima) ili što će obući za školu, čak i ako to nije vaš izbor.


Ponudite im aktivnosti između kojih mogu birati, hoće li poslije škole u park ili ostati kod kuće i gledati film. To gradi osjećaj osnaženosti i samopouzdanja.



Foto: iStock

4. Sposobnost osnaživanja sebe


Odvjetnica Jennifer Hargrave naglašava da roditelji često predugo ostaju u ulozi zaštitnika, osobito kada je riječ o mlađoj djeci. No kako djeca odrastaju, tako je potrebno prijeći iz uloge zaštitnika u ulogu onoga koji ih osnažuje da se nose sa životom.


To uključuje učenje kako se nositi s gubitkom, tugom, opraštanjem i svim neugodnim osjećajima koji su sastavni dio života. Kada roditelji pomognu djeci shvatiti da su ti osjećaji prilika za rast i dublje životno iskustvo, oni ih zapravo pripremaju za ispunjen život.



Foto: iStock

5. Sposobnost samostalnosti


Jedna od često zanemarenih roditeljskih vještina jest prepoznavanje trenutka kada dijete pokaže da nešto može samo, kaže urednica i astrologinja Aria Gmitter za YourTango.


Iako je roditelju prirodno željeti učiniti život djeteta što ugodnijim, onog trenutka kada dijete pokaže želju za samostalnim postignućem, roditelj bi trebao biti spreman preuzeti ulogu učitelja i početi ga uvoditi u samostalnost.


To počinje vrlo rano, od držanja bočice do oblačenja. Djeca su ponosna kada nešto učine sama, a najveći dar koji im možete dati jest dopustiti im da to čine čim su sposobna.


Ako propustite taj trenutak, djeca mogu pomisliti da su samostalnost i neovisnost opcionalni, pa mogu razviti ogorčenost ili očekivanje da ćete ih stalno zbrinjavati.


Ako im, međutim, zadatke povjerite s uvjerenjem da je to dio života i rasta, odgojit ćete dijete koje voli samostalno djelovati i cijeni što ste mu to omogućili.



Foto: iStock

6. Sposobnost regulacije emocija


Terapeutkinja Gloria Brame ističe da je jedna od najtežih lekcija za roditelje naučiti kako zadržati emocionalnu kontrolu kada su djeca prisutna. U nekim obiteljima normalno je da djeca svjedoče svađama, prijetnjama razvodom ili čak fizičkoj agresiji među roditeljima.


Iako se odrasli mogu “opet sastaviti” nakon sukoba, djeca od toga mogu zadobiti trajne emocionalne ožiljke.


Time se narušava njihov osjećaj sigurnosti i povjerenja u roditelje. Djeca moraju znati da njihovi roditelji neće nauditi jedno drugome te da ih neće napustiti.


Ako su roditelji stalno u sukobu, djeca se mogu bojati razvoda i napuštanja. Osim toga, često će oponašati roditeljske obrasce ponašanja, što loše utječe na njihove buduće odnose.


Iako je normalno da djeca povremeno vide odrasle da se ne slažu, roditelji moraju pokazivati zdrave načine rješavanja sukoba, a ne ponašati se kao da su i sami djeca bez kontrole.



Foto: iStock

7. Sposobnost empatije i razumijevanja perspektive drugih


Stručnjaci ističu da je empatija jedna od ključnih životnih vještina, a ipak se često podrazumijeva umjesto da se djecu aktivno poučava. Djeca trebaju naučiti staviti se u tuđu poziciju i razumjeti kako njihovi postupci mogu utjecati na druge.


To se može vježbati kroz razgovore o svakodnevnim situacijama, primjerice, ako je netko u razredu tužan, pitajte dijete: “Kako misliš da se osjeća? Što bi mu moglo pomoći?”


Takve male vježbe jačaju njihovu sposobnost suosjećanja i socijalne povezanosti, što im kasnije pomaže u izgradnji kvalitetnih odnosa.



Foto: iStock

8. Sposobnost prilagodbe i rješavanja problema


Život je nepredvidiv, a djeca koja se nauče prilagoditi promjenama imat će veliku prednost. Stručnjaci savjetuju da se djeci dopusti suočavanje s izazovima, umjesto da im se problemi uvijek rješavaju umjesto njih.


Primjerice, ako dijete zaboravi ponijeti knjigu za školu, umjesto da je vi odmah odnesete, razgovarajte o tome što može učiniti da bi problem riješilo samo: posuditi od prijatelja, zamoliti učitelja za rješenje ili pronaći način kako nadoknaditi propušteno.


Takvi trenuci potiču kreativno razmišljanje, otpornost i osjećaj kompetentnosti. Djeca uče da pogreške nisu kraj svijeta, nego prilika za učenje i rast, piše YourTango.