Iako se stopa teške materijalne i socijalne deprivacije – stanja u kojem pojedinac ili skupina nema pristup osnovnim materijalnim ili društvenim resursima koji su nužni za dostojanstven život – od 12,5 posto iz 2016. smanjila na svega dva posto u prošloj godini, još uvijek imamo velik broj osoba koje su u riziku od siromaštva, s obzirom na to da je prema službenim statistikama stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj lani iznosila 20,3 posto.

Pritom je prag rizika od siromaštva u 2024. za jednočlano kućanstvo iznosio 7.407 eura na godinu, dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosio 15.554 eura na godinu, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. To konkretno znači da je u riziku od siromaštva svaki peti građanin.

Rizične skupine

Prag rizika od siromaštva za samca je procijenjen na 617 eura mjesečno, a u starosti taj je rizik za samce znatno viši pa je čak 61 posto samaca starijih od 65 godina u riziku od siromaštva, a toliku mirovinu ne prima ni dvije trećine umirovljenika.

U najvećem riziku od siromaštva su nezaposlene osobe, njih 40,5 posto, pri čemu je stopa rizika za nezaposlene muškarce lani iznosila 48,3 posto, a za nezaposlene žene 32,6 posto.

Nezaposlene po riziku od siromaštva slijede umirovljenici sa stopom rizika od 34,2 posto, a iza njih su samozaposleni sa stopom rizika od 23,9 posto. Stopa rizika od siromaštva najmanja je za zaposlene i iznosi 6,5 posto.

Državni zavod za statistiku je promijenio metodologiju izračuna u odnosu na prethodne godine te on više ne ovisi o stvarnim potrebama potrošačke košarice, nego o raspoloživom dohotku ukupnog stanovništva.

Ministar rada i mirovinskog sustava Marin Piletić stoga je još početkom travnja zaključio da će stopa rizika od siromaštva rasti s obzirom na rast dohotka te da će pomaci biti vidljivi za godinu dana.

U međuvremenu je Europski sindikalni institut (ETUC) proveo analizu najnovijih mikropodataka Eurostata, koji nisu javno dostupni, prema kojima je broj ljudi u Europskoj uniji koji si ne mogu priuštiti tjedan dana odmora unatoč tome što rade, ponovno porastao za više od milijun u jednoj godini. Odnosno, ljetni odmor bio je izvan mogućnosti za 41,5 milijuna ljudi u 2023. godini – u odnosu na 40,5 milijuna u 2022. godini.

U Hrvatskoj si tjedan dana ljetovanja izvan kuće za sve članove kućanstva prema Eurostatu ne može priuštiti čak 34,7 posto građana, otprilike kao i u Španjolskoj, Italiji, Slovačkoj i Litvi. Primjerice, Slovenija je s udjelom građana koji nemaju novca za ljetovanje od 11,4 posto lani bila u skupini sa Švedskom, Danskom, Nizozemskom i Luksemburgom.

Najgore u Rumunjskoj

No, kada se gleda koliko zaposlenih ne može zaraditi za odlazak na godišnji odmor, Hrvatska se nalazi u skupini deset država EU-a s najvećim postotkom radnika koji nemaju novca za ljetovanje. Prema analizi ETUC-a, u Hrvatskoj sedmodnevno ljetovanje ne može platiti 445.847 radnika, odnosno njih 18 posto.

Najgora situacija je u Rumunjskoj u kojoj si sedmodnevno ljetovanje ne može priuštiti 32 posto zaposlenih ili njih nešto manje od 4 milijuna, u Mađarskoj novca za ljetovanje nema 26 posto radnika, odnosno njih više od 1,6 milijuna, u Bugarskoj 24 posto zaposlenih ili 945 tisuća radnika, u Portugalu na plaćeno ljetovanje ne može 1,6 milijuna radnika (23 posto), u Slovačkoj više od 772 tisuće (22 posto), a u Litvi 335 tisuća radnika, koja ima isti udio stalno zaposlenih koji si ne mogu zaraditi za odlazak na more kao i Hrvatska.

Na Cipru 147 tisuća radnika nema novca za ljetovanje (23 posto), na Malti više od 75 tisuća (20 posto), a u Grčkoj 1,3 milijuna radnika (20 posto).

– To je treći uzastopni godišnji porast siromaštva što se tiče godišnjeg odmora i znači da 15 posto svih zaposlenih ljudi u Europi sada propušta provoditi vrijeme s obiteljima, dok se izvršni direktori, koji sada zarađuju 100 puta više od prosječnog radnika, sunčaju u luksuznim odmaralištima, navodi se u komentaru Europskog sindikalnog instituta u kojemu se dodaje da su nalazi analize rezultat rastućih nejednakosti gospodarstava u kojima su radnici prisiljeni odreći se svojih odmora zbog rastućih troškova smještaja, prijevoza i hrane, u kombinaciji s padom kupovne moći i špekulacijama.

– Odmor s obitelji ili prijateljima važan je za naše fizičko i mentalno zdravlje i osnovni je dio europskog društvenog ugovora. Nakon napornog rada cijele godine, to je najmanje što bi zaposleni ljudi trebali moći očekivati i ne bi trebalo dopustiti da postane luksuz za nekolicinu, izjavila je glavna tajnica Europskog sindikalnog instituta Esther Lynch, a prenose Nezavisni hrvatski sindikati.

Izvanredno stanje

Istaknula je da ove brojke pokazuju kako Europa ima “izvanredno stanje” s kvalitetnim radnim mjestima i kako se naš društveni ugovor nastavlja raspadati kao rezultat rastuće ekonomske nejednakosti.

Nažalost, ne čudi da si sve više ljudi ne može priuštiti odmor kada su se istovremeno dividende povećavale i do 13 puta brže od plaća zaposlenih, a izvršni direktori sebi su isplaćivali preko 100 puta više nego prosječnom radniku, napomenula je Lynch.

U Europskom sindikalnom institutu stoga zaključuju da EU ima krizu kvalitetnih radnih mjesta te pozivaju nacionalne vlade na potpuno provođenje Direktive o minimalnoj plaći, a Europsku komisiju da osigura da Paket kvalitetnih radnih mjesta, koji treba biti donesen ove godine, uključi zakonodavstvo koje će uravnotežiti gospodarstvo, uključujući i postavljanje poštivanja kolektivnog pregovaranja kao uvjeta za pristup javnim ugovorima u sklopu javne nabave.

Gotovo 4 posto građana nema ni za obrok ni za grijanje

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 4 posto građana ne može si svaki drugi dan priuštiti obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent, a gotovo 35 posto građana ne može podmiriti neočekivan financijski izdatak.

Kraj s krajem teško spaja 15 posto građana, njih 4,8 posto vrlo teško, a 4,6 posto građana živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima.

Rizik od siromaštva najveći u Panonskoj Hrvatskoj

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 21,7 posto građana je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti s obzirom na primanja, a ako se iz dohotka isključe socijalni transferi i mirovina, tada stopa rizika od siromaštva iznosi gotovo 40 posto (39,4 posto).

Pritom je stopa rizika od siromaštva najveća u Panonskoj Hrvatskoj i iznosi 29,7 posto, u Jadranskoj Hrvatskoj 21,2 posto, a u Sjevernoj Hrvatskoj 14,1 posto, dok je u Zagrebu stopa rizika od siromaštva tri puta manja nego u Slavoniji i iznosi 9,1 posto.