Europska komisija jučer je predložila izmjenu propisa Europske unije o klimi, kojom se utvrđuje klimatski cilj EU-a za 2040. kojim bi se neto emisije stakleničkih plinova smanjile za 90 posto u odnosu na razine iz 1990. godine. To je, naime, zatraženo u političkim smjernicama Komisije za razdoblje 2024. – 2029., a njime će se pružiti sigurnost ulagačima, inovacijama, ojačati vodeći položaj poduzeća u industriji i povećati energetska sigurnost Europe.

Snažna potpora

U obrazloženju istaknutih ciljeva navode se i rezultati najnovijeg Eurobarometra koji su pokazali snažnu potporu građana djelovanju EU-a u području klime, čime je osiguran čvrst mandat za nastavak programa EU-a za čistu tranziciju.

EU je na dobrom putu da ostvari cilj od 55 posto do 2030., a najnoviji prijedlog temelji se na postojećem pravno obvezujućem cilju EU-a da se neto emisije stakleničkih plinova smanje za najmanje 55 posto do 2030. i njime se utvrđuje pragmatičniji i fleksibilniji način za postizanje tog cilja u cilju dekarboniziranoga europskog gospodarstva do 2050.

Predloženim klimatskim ciljem za 2040. u potpunosti se uzima u obzir trenutačno gospodarsko, sigurnosno i geopolitičko okruženje te se ulagačima i poduzećima pruža predvidljivost i stabilnost koje su im potrebne u prelasku EU-a na čistu energiju. Zadržavanjem smjera dekarbonizacije EU će poticati ulaganja u inovacije, stvarati više radnih mjesta, rast, povećati našu otpornost na učinke klimatskih promjena i postati energetski neovisniji.

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen izjavila je da budući europski građani sve više osjećaju utjecaj klimatskih promjena te očekuju od Europe da djeluje.

– Industrija i investitori traže od nas da odredimo predvidljiv smjer putovanja. Danas pokazujemo da čvrsto podupiremo svoju predanost dekarbonizaciji europskog gospodarstva do 2050. Cilj je jasan, putovanje je pragmatično i realistično, kazala je Ursula von der Leyen.

Prijedlog se temelji na detaljnim procjeniteljima učinka i savjetima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama i Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene. Donošenje je uslijedilo nakon suradnje s državama članicama, Europskim parlamentom, dionicima, civilnim društvom i građanima. Temeljem tih savjetovanja prijedlogom se utvrđuje način za postizanje cilja za 2040. koji je drukčiji nego prije.

Veća fleksibilnost

Jedan od središnjih elemenata fleksibilnost koju će Komisija razmotriti pri osmišljavanju budućih zakonodavnih instrumenata za postizanje tog klimatskog cilja za 2040. su ograničena uloga visokokvalitetnih međunarodnih jedinica počevši od 2036., upotreba domaćih trajnih uklanjanja u sustavu EU-a za trgovanje emisijama (ETS EU-a) i veća fleksibilnost među sektorima kako bi se pridonijelo postizanju ciljeva na troškovno učinkovit i socijalno pravedan način. Konkretno, time bi se državi članici mogla pružiti mogućnost da sektoru korištenja zemljišta koji se suočava s poteškoćama nadoknadi prekomjerne rezultate u pogledu smanjenja emisija iz otpada i prometa.

U prijedlogu Komisije naglašava se važnost ubrzavanja i jačanja odgovarajućih uvjeta koji omogućuju provedbu kako bi se podržao taj cilj od 90 posto. Među njima su konkurentna europska industrija, pravedna tranzicija u kojoj nitko nije zapostavljen i ravnopravni uvjeti s međunarodnim partnerima.

Osim toga, prijedlogom se utvrđuje jasan okvir za zakonodavstvo u području klime i energetike nakon 2030. U obzir će se uzeti nacionalne posebnosti, troškovna učinkovitost, jednostavnost i učinkovitost bit će vodeća načela, zajedno s osiguravanjem tehnološke neutralnosti i pravedne tranzicije za sve. Starija stručna suradnica Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) Maja Bratko podsjeća da je ovaj najnoviji prijedlog EK-a srednjoročni cilj jer smo prije imali cilj do 2030. smanjenje do 55 posto i cilj do 2050. kada više uopće ne bi bilo emisija stakleničkih plinova što znači da bi Europa bila emisijski neutralni kontinent.

– Temeljem tih izmjena zakona svaka će zemlja članica morati prilagoditi i svoje ciljeve s tim da će EK dati prijedloge i preporuke tijekom jeseni koliko bi iznosili ti doprinosi svake zemlje članice, kaže Bratko.

Dodaje također da Hrvatska za sada ima svoje ciljeve u Nacionalnom energetskom i klimatskom programu do 2030. godine i da imamo dugoročnu strategiju niskougljičnog razvoja u kojoj su navedeni ciljevi do 2050.

– Ali nemamo taj srednjoročni cilj do 2040. godine tako da će se to tijekom jeseni donijeti kako za Hrvatsku tako i za svaku državu članicu EU-a, poručuje Bratko.

Politički kompromis

Prije donošenja najnovijeg prijedloga stav Njemačke bio je da se do tri postotna boda cilja za 2040. godinu može ostvariti kupnjom ugljikovih kredita iz drugih zemalja putem tržišta koje podupire UN. Time bi se smanjio napor koji domaće industrije moraju uložiti u smanjenje emisija, navodilo se tada i najavljivalo kako bi se ugljikovi krediti uveli postupno od 2036. godine, dok bi EU planirao donijeti zakonodavstvo koje bi uspostavilo stroge i vjerodostojne kriterije te uvjete o porijeklu, vremenu i upotrebi takvih kredita.

Na upit što taj prijedlog znači, Bratko objašnjava da ako se taj cilj neće moći postići internim doprinosima na razini kontinenta, Europe i zemalja članica EU-a, koristit će se dodatni doprinosi onih zemalja koje nisu u sklopu EU-a i Europe kao kontinenta.

– Dakle, kupit će se ta razlika ako bude potrebno, koristit će se i ta mogućnost, pojasnila je.

Domaći stručnjaci i aktivisti većinom izražavaju skepticizam ili otvoreno protivljenje, smatrajući da je prijedlog politički kompromis koji bi mogao oslabiti lokalnu zelenu tranziciju. Naša sugovornica tvrdi kako shvaća zbog čega je skepsa prisutna s obzirom na to da imamo neke ciljeve iz Pariškog sporazum gdje se želi ograničiti rast temperature na 1,5 posto u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

– Već sada imamo rast temperature iznad tog ograničenja. S obzirom na to koliko se ulaže u klimatske i energetske projekte, koliko se na nekim razinama lobira protiv takvih projekata, promjena i tranzicije, shvaćam skepticizam, ali isto tako postoje različita istraživanja koja pokazuju da, ako bismo ulagali u projekte pomoću kojih bi se klimatske promjene zaustavile odnosno regulirale, bilo bi generalno isplativije za cijelu ekonomiju i gospodarstvo EU-a, poručuje Bratko dodajući da svaki euro uložen u aktivnosti zaustavljanja klimatskih promjena donosi povrat od dva eura na razini Europe.