PREDSTAVLJANJE - Fran Miholjević/Foto BAHREIN VICTORIOUS
U srijedu je bilo predstavljanje momčadi, a dan uoči utrke pogledali smo posljednji krug prve etape. Mislim da utrku dočekujem spreman, fizički i psihički. Uoči utrke napetost raste, ali ona pozitivna - kaže Miholjević
povezane vijesti
RIJEKA S brojem 36 na biciklu danas će se na startu 160 kilometara duge prve etape 108. izdanja Gira d’Italia od Drača do Tirane naći Fran Miholjević, 22-godišnji Riječanin, koji je »bio na putu« kada je njegov otac Vladimir 2002. imao premijeru na talijanskoj trotjednoj utrci.
Fran Miholjević je šesti hrvatski sudionik ove utrke, uz oca Vladimira, na utrci su sudjelovali Radoslav Rogina, Robert Kišerlovski, Kristijan Đurasek i Josip Rumac, koji je bio dio pelotona prije pet godina. Najbolji plasman ostvario je Robert Kišerlovski, deseti 2010. i 2014. godine, dok je 2014. u osmoj etapi od Foligna do Montecopiola ciljem prošao kao drugi s tri sekunde zaostatka za Diegom Ulissijem.
– U srijedu je bilo predstavljanje momčadi, a dan uoči utrke pogledali smo posljednji krug prve etape. Mislim da utrku dočekujem spreman, fizički i psihički. Uoči utrke napetost raste, ali ona pozitivna. Zapravo više čekamo početak da se možemo isključiti, radiš ono u čemu si dobar i ono što ti se kaže. I idemo dan po dan – kaže Fran Miholjević, koji je lani nastupio na Vuelti i ima iskustvo nastupa na trotjednim utrtkama.
S obzirom na očeve nastupe na Giru, Franova premijera znači ponos u obitelji Miholjević.
– Giro je jedina utrka za koju sam znao prije nego što sam počeo pratiti biciklizam. Ima tu ponosa, bio sam i na nekoliko etapa koje su prolazile blizu Hrvatske. Giro je malo drugačiji od Vuelte, ali zadatak ostaje isti.
Biciklizam je sport u kojem zaostatak u etapi ili u ukupnom poretku skriva puno toga, primjerice koliko je »vodonoša« napravio za lidera momčadi.
– Znam koji su mi zadaci, zbog čega me momčad treba, cijeni i poštuje. Možemo se naći u milijun situacija, ali ako bude bjegova, dođem imati priliku za sebe, to znači da s ekipom nije sve išlo po planu. Nadam se da toga neće doći.
U posljednjoj utrci, Tour of the Alps, Miholjević je bio u bijegu, kao i i u Utrci oko Katalonije.
– Dvaput sam bio u bijegu na Tour of Alps jer smo ostali bez lidera Antonija Tiberija… On je i sada lider naše momčadi na Giru. Naš prvi cilj je što bolji plasman u generalnom poretku te pobijediti u nekoj od etapa, što bi bilo super.
Ozljeda koljena
Peloton će proći 3.413 kilometara uz dva kronometra te tri cilja na vrhovima uspona. Ukupna visinska razlika uspona je 52.325 metara… Stoga će tri slobodna dana dobro doći Miholjeviću i ostatku pelotona.
– Pripreme su počele još na početku godine. Sve utrke koje vozimo namještene su da te dovedu na Giro u optimalnoj formi bez prevelikog forsiranja. Zbog ozljede koljena malo sam kasnije krenuo u sezonu, u siječnju, propustio sam dva mjeseca treninga. Forma zato nije bila idealna na Tirreno-Adriaticu, iako sam odradio odličan posao.
U Kataloniji je već forma bila na razini, dobio sam dobre povratne informacije od momčadi. Na Touru of Alps više sam se pripremao za Giro nego tražio rezultat. Mislim da sam napravio sve što sam mogao kako bih na start Gira došao u najboljoj formi. Sada je samo preostalo odraditi što treba.
Dvije etape i kronometar u subotu voze se u Albaniji, a zatim se seli na »petu čizme«.
– Neće se ništa bitno odlučiti do posljednjeg tjedna, do 20. etape utrka će biti otvorena. Nema niti nekog lidera kao što je prošle godine bio Tadej Pogačar. Mislim da će utrka biti dinamična, što nama više odgovara, jer lani je utrka bila zatvorena, Pogačar je sa svojom ekipom kontrolirao utrku. Vjerujem da će biti zanimljivo. Glavni favoriti su Primož Roglič, Juan Ayuso, Adam Yates, naš Antonio Tiberi, Derek Gee, a uvijek može netko iskočiti s obzirom na to da je to gotovo mjesec dana utrkivanja.
Thomas PidcockNa startu Gira prvi put će se naći Britanac Thomas Pidcock, dvostruki olimpijski pobjednik u brdskom biciklizmu. Pidcock je uglednu momčad Ineos Grenadiers zamijenio za švicarski Q36.5, koji je kategoriju niže. – Pidcock je svojom formom pokazao da je napravio potez koji je za njega optimalan. Otišao je u manju ekipu, koja je potpuno podređena njemu. Gledamo li tradiciju, to nije potez koji se inače radi, ali zašto ne? Obično se ide u veću momčad, koja ima sistem, veću plaću i osiguran start na svim velikim utrkama, ali okruženje s više jačih vozača ne odgovara svima. Njemu više odgovara da sve ima pod kontrolom, a da je cijela ekipa u njegovoj službi. On skuplja bodove, sponzore i tu ne vidim nikakav problem – kaže Fran. |
Gorica
Bit će ovih tjedana tjestenine u ogromnim količinama.
– Nemam problema s prehranom. Ali bilo je etapa kada nisam mogao pojesti sve što je predviđeno pa smo morali prebaciti ostatak na drugo jutro. Glavno je da si sit, dovoljno je to ugljikohidrata za drugi dan.
Najbliže Hrvatskoj stići će u subotu 24. svibnja, kada je cilj na Trgu Europe između dviju Gorica, talijanske i slovenske.
– Ne znam hoće li biti mojih navijača. Ne želim ništa sugerirati, ali bit će mi drago ako netko dođe. Možda bude poznanika iz Slovenije… Ta je etapa najbliža kući i najbliža srcu. Ne znam ni tko će stići od obitelji. Ima još dosta do Gorice…
Start u drugoj zemlji nije novost za velike trotjedne utrke. Naravno, sve se to dobro naplaćuje.
– Ovdje su ljudi dosta iznenađeni što smo ovdje. No, naš posao ostaje isti, gdje god jesmo. Da je idealno – nije. Vidjet ćemo, možda se s prvom etapom sve to promijeni. Nećemo znati dok ne startamo. Imamo mladu ekipu. Bahrein je potpisao sedam, osam mlađih od mene. Do ove godine bio sam najmlađi u ekipi, a sada nisam ni blizu. Već sam s 22 godine vozio utrke gdje sam bio najstariji.
Momčad je u jednom prijelaznom razdoblju, kupujemo mlade perspektivne bicikliste koje izgradimo, što je korist za cijelu momčad. To je sad slučaj s Lennyjem Martinezom, koji radi odlične rezultate. Mislim da za sada dobro funkcionira taj miks iskustva i mladenačke ambicioznosti.
Treninzi– U tjednu prije utrke nema smisla pretjerivati. Prošlog tjedna napravio sam 21 sat treninga, to je 650 kilometara, što je dosta dobar tjedan. U tjednu prije bilo je 23 sata treninga sa skoro 800 kilometara. Ovog tjedna bilo je 130 kilometara, ide se sve lakše i lakše. Bolje je krenuti svježiji, nego da si u dobroj formi prvih pet dana, a onda si loš u posljednjem tjednu – kaže Fran. |
Cilj u Sieni, Pisi ili Napulju sugerira prekrasne vidike, Bormio ili Sestriere planine.
– U Italiji je teško pogoditi neki grad koji nije lijep. Čak i da nije lijep, na televiziji ga možeš uljepšati. Kada voziš, stigneš i vidjeti neke stvari ako nije prezahtjevni bijeg. Primjerice, prolazili smo pored Pise i mogli vidjeti toranj. Prvi put sam tijekom utrke mogao vidjeti takvu znamenitost.
Imao sam dvije minute vremena. Sada je u Pisi kronometar, koji će meni doći kao dan odmora i mislim da ću moći uživati. Plasman? Moje zadovoljstvo ovisi kakve ćemo rezulate imati kao momčad. Volio bih probati svoje noge kakve su u bijegu, kao što je to bilo slučaj lani u Vuelti. No, nemam zacrtanu neku etapu ili neki točan rezultat. Više sve ovisi o subjektivnim dojmovima.
