Predsjednik Kvarnera

Jurković nakon turbulentne sezone: "Najveći problem je bila kemija među igračima, pogriješilo se u nekim dijelovima selekcije"

Katarina Blažević

BEZ KEMIJE - Igrači Kvarnera/Foto D. MICULINIĆ

BEZ KEMIJE - Igrači Kvarnera/Foto D. MICULINIĆ

Nismo isplatili zadnje dvije plaće i to je odgovornost uprave i mene kao predsjednika. Je li to utjecalo na igrače? Ne vjerujem jer se to događa zadnja dva, tri mjeseca - kaže Jurković



RIJEKA Košarkaši Kvarnera su porazom od aktualnoga prvaka Zadra u četvrtfinalu doigravanja SuperSport Premijer lige zaključili mukotrpnu sezonu, koja se čelnicima kluba vjerojatno činila i dužom od otprilike osam mjeseci koliko su trajala natjecanja.


Počela je u rujnu prošle godine kvalifikacijskim turnirom za plasman u ENBL u Opatiji, a završila je i bolje od očekivanog jer Kvarner do pretposljednjega kola nije bio siguran hoće li izbjeći kvalifikacije za ostanak u ligi. Ali, ipak je s(p)retno stigao do play-offa u kojem se sasvim solidno držao protiv najbolje momčadi hrvatskoga prvenstva.


Plan je bio izboriti Europu i s četvrtog mjesta ući u doigravanje Premijer lige. Kako gledate na prvu od četiri sezone otkako ste predsjednik u kojoj nije ispunjen niti jedan od planova?


– Ova ekipa je slagana da može fizički i psihički izdržati dva natjecanja. U ENBL nismo ušli, a u državnom prvenstvu smo se borili do kraja za ostanak pa smo na kraju ušli u play-off, što je uspjeh s obzirom na sezonu. Ulazak u play-off je uvijek uspjeh, ali s obzirom na naše ambicije na početku sezonu, očekivanja su bila malo veća. U najmanju ruku ponoviti prošlogodišnje peto, eventualno šesto mjesto. Ovako ostaje neka gorčina.


Kemija


Gdje vidite najveći problem?




– U kemiji među igračima. Dvanaest dobrih igrača nisu nužno ekipa. Za to moraš imati nešto više. Kada tih 12 imena udruži snage pa igraju za cilj koji je ispred svega… Neki igrači očigledno nisu za to, a ne znači da su loši igrači. Ali nisu za taj kolektivni dio. Kolektivnost u igri hrvatskih klubova se gubi već godinama.



Je li se mogla napraviti bolja selekcija igrača?


– To je uvijek relativno. Slažeš ekipu u dobroj namjeri, ali je činjenica da svatko mora imati svoju odgovornost. Sigurno se pogriješilo u nekim dijelovima selekcije. U nekim igračima. No, to je također bila kolektivna odluka, odluku su donijeli tadašnji trener Ante Nazor i sportski direktor Davor Kus. Ja kao predsjednik i ostatak uprave snosimo odgovornost za plaće, dresove, putovanja, stanove… Nismo isplatili zadnje dvije plaće i to je naša odgovornost. Moramo u što kraćem periodu pronaći taj novac.


Kako je došlo do toga da igračima kasne plaće s obzirom na dugoročni plan koji ste imali?


– Trojica članova upravnog odbora su nas napustila tijekom ove godine i to je najveći problem što se tiče financija. Imali smo neki plan i program na početku godine i zbog njihovog odlaska to automatski nismo ispunili. Ja sve gledam kroz četverogodišnji period. Ako tako gledamo, nije loše da kasnimo tek sada i da kasne dvije plaće. Svatko snosi svoju odgovornost. Je li kašnjenje plaća utjecalo na igrače? Ne vjerujem jer se to događa zadnja dva, tri mjeseca, a mi od početka sezone ne funkcioniramo kao momčad. To je stvar kemije igrača.


Odlazak sve izvjesniji

U srpnju vam istječe mandat. Planirate li ostati?


– Još ne znam. Prvo moram srediti plaće, riješiti dugovanja i onda možemo razgovarati o ostanku. Sada smo u puno boljoj situaciji nego kada sam postao predsjednik i kada je klub bio na rubu gašenja. Sada je sve posloženo, osim tog duga koji ćemo riješiti, nadam se, što prije. Juniori su izborili Final Four prvenstva Hrvatske, kadeti su sedmi u državi, pretkadeti su osvojili Kup regija… Imamo sređen klub i samo treba nastaviti dalje pa ćemo doći do toga da sami počnemo proizvoditi svoje igrače. Moja želja je da sljedeće sezone imamo četvoricu, petoricu juniora u prvom sastavu jer je to jedino ispravo. Ostao ja ili ne.

Samoubojstvo


Kakva je budućnost kluba?


– Došli smo do toga da je ovo vjerojatno najskuplji Kvarner u povijesti. Mislim da dugo neće biti ovako skupe momčadi, a jedan od razloga su sigurno veze i poznanstva članova uprave, uključujući i mene. Ovo je jedna vrsta samoubojstva. Moramo zacrtati budžet i nalaziti igrače i trenera u rangu tog budžeta. Suluda potrošačka groznica u kojoj svake godine moraš ići 10, 20 posto gore je suicidalna. U početku si svjestan da ulaziš u nešto što je teško realizirati. Ne samo ja, tako je i u ostalim hrvatskim klubovima. Devet klubova ispod Zadra, Splita i Cibone su tu negdje po budžetima koji bi trebali biti umjereni da umjetno ne dižemo cijenu jedni drugima.


Je li vam žao što ste morali dati otkaz Anti Nazoru s obzirom na to da se pokazalo da trener nije bio glavni problem?


– Meni je žao svakog trenera koji je otišao. S Nazorom i sa Šćepanovićem imao sam prijateljski odnos. Ali ako neke stvari ne idu, moraš ih mijenjati. Šćepanović je, na kraju krajeva, sam ponudio ostavku.


Imate li novog trenera?


– Ovaj tjedan je pauza, čekamo da juniori završe Final Four prvenstva Hrvatske. Neozbiljno je prije izborne skupštine raditi neke planove, odnosno dovoditi trenera i igrače. Niti jedan igrač nije pod ugovorom. Sada smo na početku. Slažemo sve ispočetka, ali tek nakon skupštine, koja će biti sredinom lipnja – zaključio je Robert Jurković.